Na impresivnoj pozornici, sinoć je u Primoštenu nastupio njemački tribute bend Echoes.
(Foto: Hrvoslav Pavić)
Nije loš soundtrack Primošten osmislio ovoga ljeta. Tri dana avangardnog SuperUha u špici i Pink Floyd tribute na kraju sezone. Turistički atraktivno i medijski popraćeno. I bez onih popratnih fraza kako je Primošten „upisan u glazbenu kartu Europe“ ili sličnih ispraznih parola kakve smo slušali dok su Terraneo i SuperUho bili u Šibeniku, Primoštenci i gosti doista su ovoga ljeta mogli svjedočiti vrhunskim svirkama i velikim imenima.
Echoes, njemački Pink Floyd tribute bend, kojeg smo sinoć pogledali na primoštenskom Trgu don Ive Šarića, nije veliko ime, ali priča je, iz perspektive običnog domaćeg/stranog turista, bila izuzetno uspješna. Nejake snage Trisa odlučile su prekršiti vlastito pravilo da nikad ne pišu o tribute bendovima; interes Šibenčana bio je velik, dopustili smo sebi da popustimo pod euforijom mase. Nismo požalili. Uostalom, mudro je to sročio kolega Pavić: „Bolje da sviraju tuđe pjesme, ‘ko zna na što bi to nalikovalo da sviraju svoje“.
Jedina prepreka koju smo morali savladati je parking u Primoštenu. Nemoguća, frustrirajuća misija. Tako smo kružeći ulicama, „Shine On You Crazy Diamond“ odslušali kroz prozor automobila. I već je tada bilo jasno – Nijemci k’o Nijemci, štreberski su, nevjerojatno precizno, skinuli svaki ton Pink Floyda. Čuli su se čak i oni čudni zvukovi na uvodu pojedinih pjesama, odstupanja od originala za Echoes, jedan od nekoliko bendova na svijetu koji ima službenu licencu za izvođenje repertoara Floyda, nije dolazilo u obzir. Priključili smo se koncertu na početku „Welcome to the Machine“, uslijedila je „Have a Cigar“, pa „Hey You“, „Us and Them“… Svaka doslovno odsvirana.
Vrhunci su bili na „Wish You Were Here“ i „Another Bick in the Wall“, koje je publika zborno otpjevala. Atmosfera, dakle, na trenutke iznenađujuća, budući da je koncert bio besplatan, pa su ispred pozornice bili naslagani i fanovi i slučajni prolaznici.
Imamo dvije zamjerke: prvo, čemu pauza od dvadeset minuta usred koncerta? Dogodilo im se ono što je bilo i za očekivati – do pauze im je pljeskalo 500 ljudi, nakon pauze ostalo ih je upola toliko. Drugo, koncert je na trenutke bio pretih. Raspitali smo se na miks-pultu i doznali da njemački glazbenici strogo poštuju EU zakon o buci na otvorenom, dakle ne preko 95 decibela. Zakon vrijedi i u nas, samo što nikad nitko nije stvarno došao izmjeriti poštuje li se to. U Njemačkoj se, očito, takve stvari kontroliraju.
Gotovo je bilo nakon „Comfortably Numb“, „Time“ i „Money“. Zabava dobra, pivo loše, ali jeftino, dojam pozitivan. Primošten se upisao u glazb… ne, ne, to smo rekli da volimo.
Fotogalerija Hrvoslava Pavića:
Oglas
