Mišalica negdje na hrvatskoj obali (foto TRIS/G. Šimac)
Mješalica za beton. Ili u Dalmaciji jednostavno: Mišalica. Majka aktualnog hrvatskog turizma. Alfa, omega, delta itd. povećanja broja turističkih smještajnih jedinica i apartmanskih kapaciteta. Prapočelo betonskih riva, zahoda, zidića, sunčališta i parkirališta na našoj obali. Kad ne bi bilo Mišalice, malo bi tko danas pored magistrala cijeli dan držao u rukama karton na kojem piše ‘apartan‘ ili ‘apartamanto‘.
U većini našim malih pa većih mista, trebalo bi joj sagraditi spomenik na glavnome trgu, ako takav postoji. Recimo u Vodicama, ili na Viru, u kojima bi spomenik Mišalici trebao biti visok barem 70 metara, s panoramskim restoranom na vrhu, koji se okreće kao kada se miješa beton. Bila bi to atrakcija, koja nakon miješanja završava adrenalinskim izlijevanjem vrišteće grupe turista u korito s vodom (ne s betonom).
Imena ulicama, umjesto po nečemu ili nekome vezanom uz prohujale ratove, priobalni načelnici bi trebali nadjenuti po Mišalici, s velikim ‘M’.
Na primjer: Put Mišalice 23, Prilaz hrvatske Mišalice 17, Ulica Prve udarne dalmatinske Mišalice 72b, Trg miješanja betona 4, Aleja nalivanja betonskih temelja 112, Ulica Prvih domovinskih apartmana 1257 D/2…
U početku bijaše Mišalica (fotoTRIS/G. Šimac)
Zašto ne i privjesci za ključeve i magnetići za frižider u obliku Mišalice i natpisom ‘Croatia‘?
Mišalica zaslužuje i svoj stalni muzejski postav. Muzej hrvatske Mišalice, uz potporu Ministarstva graditeljstva, turizma, kulture i prostornog uneređenja, bio bi izvanredno posjećen. Bile bi tu i radionice miješanja betona za djecu s MiniMišalicama, interaktivne 3D video-zvučne instalacije, izložile bi se od najstarije do najmodernije mješalice i tako dalje.
Hrvatski sabor bi trebao proglasiti i Dan hrvatske Mišalice, sa središnjom proslavom na Viru, recimo 15. srpnja.
I proglasiti službenu himnu ‘Mišalica u mom oku’, koju bi otpjevao Mate Miš(al)o Kovač.
Narod koji zaboravi svoju Mišalicu i nije neki narod.
Mišalica u mom oku (foto TRIS/G. Šimac)
