Neovisni novinarski portal
18.5.2021.
KULTURA
Koncert Kola /Foto: J.Krnić

The Queen Symphony:
Spektakl bez kapi krvi

Koncert Kola /Foto: J.Krnić

Dva su ključna pitanja: je li ono sinoć na tvrđavi sv. Mihovila uistinu bio koncert Šibenskog pjevačkog društva Kolo i je li publika dobila što je očekivala?

Koncert Kola /Foto: J.Krnić

Koncert Kola /Foto: J.Krnić

Ima tome već više od četvrt stoljeća kada je jedan tada poznati šibenski cover bend nastupio u klubu koji je danas sravnjen sa zemljom. I nikako im nije išlo. Bili su indisponirani, umorni, dekoncentrirani, neusklađeni, nedorasli. Janis, Stonesi i Doorsi u njihovoj izvedbi te večeri zvučali su kao najveći amateri. Bend je bio svjestan svega, nije bio njihov dan. Pjevač je usred koncerta bacio mikrofon na pod, otišao s bine i umjesto zvižduka dobio aplauz. Pošteno. Ako ne ide, nemoj silovat.
Pet  i pol tisuća godina nakon izuma kola, 950 godina od spominjanja Šibenika, 117 godina od ustanovljenja ŠPD Kolo, 70 godina od rođenja Freddieja Mercuryja i 40 godina od kad je Božo Baus prvi put zapjevao u Kolu, najpoznatiji šibenski zbor našao se u istoj situaciji. Nije išlo. Opcija bacanja mikrofona i odlaska s bine nije postojala, stotinu ljudi jednostavno ne može s dignitetom napustiti pozornicu. Nije bilo šanse za pošteni bijeg.
Prvo da riješimo neke početne zablude. Kladimo se da je polovica ljudi u publici, onaj dio koji samo čita naslove na portalima, došao s mišlju da će Kolo dva sata izvoditi hitove Queena. Neće i nije. Riječ je o „The Queen Symphony“, orkestralnom klasičnom djelu skladatelja Tolga Kashifa, koji je Queenove pjesme raščetvorio, otopio i raspisao, stvorivši djelce koje samo na trenutke zvuči prepoznatljivo. Naravno, nije ni najmanje problem u tome što je Kashif imao svoju viziju kombiniranja Queenovih songova, već u tome da je ova simfonija kao takva – lišenja svakog uzbuđenja. A to je, otprilike, i zaključak većine recenzija iz 2003. kada je komad premijerno izveden. „The Queen Symphony“ dogurala je do nominacije za nagradu Classic Brit Award, nagradu nije ni zasužila ni dobila.
Koncert Kola /Foto: J.Krnić

Koncert Kola /Foto: J.Krnić

Druga zabluda: ono sinoć uopće nije bio koncert Kola. Nije ni mogao biti, jer Tolga Kashif svoje djelo nije osmislio da zbor bude u prvom planu. Glavnu ulogu imao je Simfonijski puhački orkestar Oružanih snaga RH, u kojemu jučer na tvrđavi sv. Mihovila nije bilo ni kapi krvi. Tolikom nedostatku force i želje, kakvom smo sinoć svjedočili, ne bi pomoglo ni nanovo uvođenje obveznog vojnog roka. Ili prevelik zalogaj, ili premalen izazov. Ne možemo znati.
Kolo se orkestru pridružilo tek u petom stavku simfonije (od ukupno šest). Istrčati bez zagrijavanja na teren u 55. minuti utakmice nije lako ni Kaliniću niti Pjaci, a pogotovu članovima zbora koji su sat vremena sjedili na svojoj tribini, iščitavajući u očima publike pitanje: „Pa kad ćete više vi?“. Ne znamo kakvi su bili utisci Mercuryjeve majke na premijeri u Londonu, ali ovo sinoć polučilo je mlaku reakciju. Nešto više zagrijavanja dlanova bilo je u drugom dijelu koncerta kada je vojni orkestar otišao, a Kolo izvelo tri, četiri Queenova hita. Nije ni to nikog otpuhalo s tribina, no s „Bohemian Raphsody“ i „Somebody to Love“ ne možeš pogriješiti niti da želiš, to bi valjda zvučalo solidno čak i u izvedbi polupijanog društva s nedjeljnog roštilja.
Ništa, prop’o žeton. Beskrvno, nemotivirano, aranžmanski nedorečeno. Dva sata koja smo već zaboravili, za razliku od „Carmine Burane“ s kojom su „kolaši“ prije dvije godine, na istom mjestu, trijumfirali. Priliku za popravni dobit će i dogodine, bacanje mikrofona nakon 117 godina nije opcija. The show must go on.

 

Tags: , , ,

VEZANE VIJESTI