Dr. sc. Zlatko Hasanbegović (Foto HDZ)
Predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović odlučila je na susret sa Svetim sinodom Srpske pravoslavne crkve, koji će se održati sutra u Pakracu poslati kao svoga izaslanika ministra kulture Zlatka Hasanbegovića. Je li posrijedi provokacija, cinizam ili naprosto ministrova resorna obveza? Moramo li čitati između predsjedničinih redaka kada nekog imenuje izaslanikom da bi shvatili zašto je njezina odluka upravo takva? Tko zna što je htjela i s recentnim imenovanjem Drage Prgometa za svog izaslanika u Vukovaru…
Odluka Kolinde Grabar Kitarović da baš ministra Hasanbegovića pošalje na susret Svetog sinoda SPC-a u Pakrac gdje će biti prisutan i tijekom održavanja parastosa i ceremonije pokopa zemnih ostataka četvorice pakračkih episkopa, u najmanju ruku izaziva dvojbe. Hasanbegović će se susresti i s patrijarhom Srpske pravoslavne crkve Irinejom, koji će prije dolaska u Pakrac, sa svojom pratnjom posjetiti Jasenovac gdje će se sutra održati i sjednica sinoda.
Poznato je da ministar kulture Zlatko Hasanbegović kotira kao deklarirani revizionist, koji je u svojim „ranim radovima“ veličao ustaški režim i propalu NDH kao i njezina poglavnika Antu Pavelića, a radi čega su mnoge nevladine organizacije i pojedinci tražili od premijera Tihomira Oreškovića njegovu smjenu. Skupina kulturnih djelatnika, koju podupire nekoliko tisuća građana predala je peticiju s potpisima premijeru pledirajući da se greška učinjena Hasanbegovićevim imenovanjem za ministra ispravi. Umjesto toga, kontroverzni ministar se odrekao svojih „mladenačkih filoustaških zabluda“, osudio zločine NDH i ostao na čelu Ministarstva kulture. Iako je još jučer, a ne u mladosti, osporavao i antifašističke temelje neovisne Hrvatske, tvrdeći da je antifašizam tek floskula.
Od osporavanja do pune rehabilitacije prošao je jedva tren. Baš kao da ništa i nije bilo, Zlatko Hasanbegović poput najvećeg pravovjernika u statusu predsjedničina posebnog izaslanika odlazi na susret, ni manje ni više, nego Svetog sinoda Srpske pravoslavne crkve na čelu s patrijarhom Irinejom. Može li ovakvom gestom predsjednice Kolinde Grabar Kitarović biti neutraliziran proustaški imidž ministra kulture, ili baš njemu zahvaljujući ima čast i zadovoljstvo predstavljati hrvatsku državu u ovakvoj prigodi u Pakracu? Mnogi će reći da je ovo naprosto cinizam, provokacija par excellence. Baš kao što su i Hasanbegovićevu najavu da će mu posjet Spomen-područja u Jasenovcu biti jedan od prioriteta, mnogi ocijenili pukim licemjerjem iza kojega ne stoji nimalo iskrena briga za održavanje ovog kompleksa koji svjedoči o genocidnoj naravi ustaškog režima.
No, s druge strane može se reći i da je odlazak ministra kulture u Pakrac tek resorna obveza Zlatka Hasanbegovića kao što je stvar sasvim racionalno prizemljio slavonski episkop Jovan Ćulibrk.
– Nije moje raspravljati o nečijoj podobnosti. Crkva Božja prima sve, a na Vladi je da prosuđuje je li netko za ministra ili nije- izjavio je za Večernji list episkop, odbijajući docirati predsjednici Republike Kolindi Grabar Kitarović i njezinoj odluci. U osnovi, baš Hasanbegović ima razloga za posjet Pakracu , a nema bolje prilike od ove ( ali ima boljih izaslanika ) , jer su tamo u tijeku radovi na obnovi saborne crkve i episkopskog dvora a koje hrvatska država sufinancira i to s dvije trećine ukupne investicije , u odnosu na jednu trećinu koju pokriva Sveti sinod. Konačno, kako pojašnjava slavonski episkop Ćulibrk, državni novac za srpske vjerske hramove transferira se preko Ministarstva kulture. I sve bi to bilo posve razumljivo i nesporno da nije u pitanju Zlatko Hasanbegović u čije odricanje od „mladenačkih ideala“ malo tko u ovoj državi vjeruje. A kad se to ima u vidu, tada ministrov status izaslanika predsjednice koji predstavlja hrvatsku državu, i u Pakracu i u Jasenovcu , doista ima učinak provorazredne provokacije.
