Presuda protiv jagme i propuha:
Sud ne odobrava gradnju vjetroelektrane na Pelješcu

Vrtjelica je sve više i više (foto TRIS)

Višegodišnja olujna jagma raznih međunarodnih kompanija za vjetrovitim hrvatskim brdima i planinama u priobalju i zaobalju, a radi vrlo profitabilnog vjetroelektranskog biznisa, donekle je usporena, po prvi put. Naime, koliko je poznato, hrvatski sud je po prvi put u slučaju vjetroelektrana presudio u korist prirode, a protiv Ministarstva zaštite okoliša i prirode, kojemu je inače svrha postojanja ‘zaštita okoliša i prirode’. Dakle, Upravni sud u Splitu usvojio je tužbu Udruge BIOM kojom se poništava rješenje Ministarstva zaštite okoliša i prirode o prihvatljivosti izgradnje vjetroelektrane „Bila Ploča“ na Pelješcu.

– Ovo je prva takva presuda koja zaustavlja izgradnju vjetroelektrane na području očuvanja značajnim za zaštitu ptica u Hrvatskoj ustvrdivši da je studija utjecaj na okoliš bila stručno neutemeljena. Udruga BIOM već godinama upozorava na nestručno izrađene studije te na nepravilnosti u postupcima procjene utjecaja na okoliš i na ekološku mrežu Natura 2000 – kažu u Udruzi BIOM, nevladinoj strukovnoj organizaciji koja se bavi zaštitom, promidžbom i popularizacijom prirode.

Sutkinja Miranda Gulišija Jurišić pri Upravnom sudu u Splitu donijela je presudu u korist tužitelja, Udruge BIOM i Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode, a nakon što je Udruga BIOM još u veljači 2013 podigla tužbu jer je Ministarstvo zaštite okoliša i prirode donijelo rješenje kojim se izgradnja vjetroelektrana Bila Ploča ocijenila prihvatljivom za okoliš i ekološku mrežu, iako se područje zahvata nalazilo na važnom koridoru preleta ptica.

Ubojite elise

– Već za vrijeme javne rasprave upozoravali smo na stručnu neutemeljenost studije te na apsurdnu situaciju da se planira izgradnja vjetroelektrane na području koje su državne institucije za zaštitu prirode identificirale kao međunarodno značajno za zaštitu ptica. Prostorno loše pozicionirane vjetroelektrane mogu izazvati visoku smrtnost kod ptica i šišmiša koji stradaju uslijed sudara s elisama vjetroturbina – kaže dipl. ing. biologije Vedran Lucić iz Udruge BIOM.

Međutim, ni većina članova stručno-savjetodavnog povjerenstva niti tadašnje Ministarstvo zaštite okoliša nisu vidjeli prepreku odobriti izgradnju vjetroelektrane na prijevoju iznad Orebića preko kojeg prelijeće veliki broj ugroženih vrsta ptica kao npr. eja močvarica, orao zmijar i škanjac osaš.

– Stručno neutemeljene studije su česte jer su posljedica direktnog ugovaranja između investitora zahvata i izvođača studije utjecaja, tzv. ovlaštenika. Ovlaštenici zbog tržišne konkurencije podilaze investitoru tako da studije velikom većinom odobravaju zahvat umjesto da ga objektivno i kritički razmotre. Nadležno Ministarstvo, umjesto da zaustavi ovu lošu praksu, tolerira ovaj način djelovanja na štetu ugroženih vrsta i staništa u Hrvatskoj – upozoravaju u Udruzi BIOM.

Dobit stranim investitorima i dužnosnicima, a lokalnom življu deblji račun za struju (foto TRIS)

Ovo nije jedini spor koji Udruga BIOM vodi pred Upravnim sudovima u Hrvatskoj: trenutno su još tri tužbe aktivne koje osporavaju izgradnju vjetroelektrana na širem području Velebita i Dinare, također na područjima značajnim za zaštitu ptica, kažu.

Inače, prije više godina je u dalmatinskom zaobalju, posebice na području Šibensko-kninske županije, započeo svojevrsni stampedo raznih inozemnih kompanija na ovdašnje vjetrovite uzvisine, koje su im domaće političke strukture neselektivno servirale kao na pladnju, ne razmišljajući previše o eventualnim posljedicama po ekološku ravnotežu i život lokalnog stanovništva. Pod krinkom ekološki svjesnih investitora u proizvodnju čiste energije iz obnovljivih izvora, mnogi su nanjušili dobru zaradu od postavljanja tzv. vjetrenjača, a kasnije i od dugoročne prodaje električne energije domaćoj elektrokompaniji, to jest nama – građanima Hrvatske. A kako bi sve bilo dodatno apsurdno i uvreda zdravog razuma,  svi mi, pa i oni kojima su vjetroelektrane iznad kuća, plaćamo i skuplje račune za struju radi ‘naknade za poticanje proizvodnje iz obnovljivih izvora‘ (!?).

Bolji vjetrovi ili propuh-država?

U tome su im iz nekih svojih razloga zdušno pomagali lokalni i nacionalni političari, koji su doživjeli naglu ekološku osviještenost, pa je bilo i planova kojima se gotovo svaka veća uzvisina namjeravala ustupiti ‘investitorima’, bez obzira radi li se o području u neposrednoj blizini naselja, nacionalnih parkova i zaštićenih prirodnih područja. No iza navodne plemenite nakane za proizvodnjom eko-energije stajali su i vrlo povoljni uvjeti za ‘investitore‘, koji u drugim europskim zemljama ne mogu tako lako doći do svih potrebnih dozvola za instalaciju golemih vjetrenjača po tamnošnjim vjetrometinama.

Zanemaren je i otpor lokalnog stanovništva, primjerice u Danilu i Dubravi kod Šibenika, u kojem su stupovi s elisama postavljeni nedaleko od kuća, a koje su izložene buci vjetropogona, raspršavanju maziva u okoliš i tome slično. Osim toga, montaža i dostava kompomenti za vjetro-postrojenja je zahtijevala trajnu devastaciju okoliša gradnjom čitave mreže preširokih pristupnih puteva, kakve su postavljači probijali kako im se prohtije, bez prevelikog mara za dobrobiti Hrvatske, ekologiju, okoliš, ljude, biljke i životinje.

Tako je i ova sudska odluka možda nagovještaj kako ipak nismo propuh-država, te kako su možda zapuhali bolji vjetrovi, svojevrsni pravosudni presedan koji možda upućuje na početak trezvenijeg razmišljanja o domaćim resursima i zbiljskoj zaštiti prirodnih znamenitosti i posebnosti.