Ulice Bruxellesa, daleko od ‘normale’ (foto: HINA/EPA/LAURENT DUBRULE)
Bruxelles, formalno ‘srce Europe’, sjedište Europske unije te NATO-a, čije ime na staronizozemskom znači ‘dom u močvari‘, posljednjih dana izgleda relativno sablasno. Ne liči na sebe, na sredinu koja vrvi turistima i najvećim brojem diplomata na svijetu, nakon New Yorka. Ne vozi podzemna željeznica, zatvorene su škole, prazni su trgovački centri, restorani, koncertne dvorane… Ulice u središtu grada su bez ljudi, ako izuzmemo stotine policajaca, specijalaca i vojnika u punoj ratnoj spremi, puščane cijevi, oklopna vozila, policijske marice, barikade, trake i blokade.
– Ne znam ništa. Javili su mi mailom da na posao ne dolazim do daljnjeg. A ja radim u predgrađu Bruxellesa. Tako sam na godišnjem radi terorista – kaže nam prijatelj koji već desetak godina živi u tom gradu.
Nismo ga dalje propitivali, nego smo logično pitanje ‘Kako je u Bruxellesu ovih dana‘ postavili Jorgosu Papadakisu, dugogodišnjem freelance novinaru, porijeklom Grku, koji je dulje vrijeme radio u Makedoniji, ali i u Hrvatskoj, Srbiji i drugdje. Posljednje vrijeme se s obitelji nastanio u glavnom gradu Belgije, i to zato jer jer je iz novinarstva prešao u glasnogovorništvo, te je glasnogovornik Europske Slobodne Alijanse, političke stranke koja ima 12 zastupnika u Europskom parlamentu, u kojem tijesno surađuju sa strankom Zelenih (grupa Greens/EFA).
– Što se gore događa Jorgos? – pitamo.
Disciplinirano šeranje mačaka
– Non-stop mi dolaze pitanja od prijatelja i poznanika otprilike slična: Je li vam horor ondje? Plašite li se? Kako ćete preživjeti? I nakon toga vidim kako ljudi ovdje, moj sugrađani, reagiraju. Koliko disciplinirano slijede instrukcije državnih organa sigurnosti, koliko su kao jedan ispoštovali apel belgijske policije da se ne šire informacije preko društvenih mreža, preko Facebooka… – kaže Jorgos.
Jorgos Papadakis na skupu u Poljskoj (Facebook)
– Je li istina da su onda Belgijanci nakon tog policijskog zahtjeva na Facebooku navodno počeli širiti samo fotografije mačaka i kućnih ljubimaca? – pitamo.
– Naravno, umjesto da komentirali o terorizmu, moji sugrađani su postavljali slike mačaka na svojim profilima, a sutradan je policija – u znak zahvalnosti – te mačke preko društvenih mreža virtualno hranila! – otkriva nam Papadakis zanimljive aktualne belgijske Facebook trendove
Čini se kako je, sudeći prema njegovim riječima, ova nevolja sjedinila građane, a ne ih otuđila i razjedinila.
– Vidim i osjećam interakciju između ljudi, i to bez velikih riječi i parola, premda su ulice prazne i grad skoro fantomski. I onda shvatim da mi se to sviđa, jer i ja ovdje pripadam. Integrirao sam se toliko glatko da nisam to ni osjetio. Jer ovdje ne žive roboti, nego duhoviti ljudi… – kaže Jorgos riječi hvale za svoje susjede.
No, nije za njega baš uvijek bilo tako.
Opsadno stanje djeluje pozitivno
– Inače, da budem iskren, u početku nikad nisam bio veliki ljubitelj Bruxellesa. Uvijek sam bio ovdje na kratko, skoro nikad nisam vidio ništa drugo osim Europskog parlamenta odnosno Komisije. Gotovo uvijek je bilo tmurno i kišovito. Da ne pričamo o jeziku… Nisam baš bio sklon francuskom jeziku, a ipak ovdje, unatoč činjenici da je međunarodno sjedište i službeno bilingvalni grad, svi govore prvo i najprije francuski. Kad sam došao ovdje raditi i živjeti prije godinu dana, kazao sam sebi da je dobra prilika dati ovome gradu jednu fer šansu. I to sam i učinio… – otkriva nam svoje negdašnje osjećaje prema Bruxellesu Jorgos.
No, strah od neizvjesnosti i eventualnih terorističkih napada, te silni naoružani ljudi na ulicama, kao i potpuni prekid ustaljenih životnih navika, na Bruxelleški živalj djelovao je pozitivno, kaže on.
– Ovih dana, kad živimo praktično pod opsadom, osjetio sam se vrlo neobično. Ali ne zato jer nam, očito, ne rade metroi, škole, ljudi nema na ulici, prodavaonice su zatvorene, bar veći dio… Nego kao zbiljski stanovnik ovog grada. Dakle, ovdje ne postoji samo taj poznati “Bruxelleški mjehurić – Brussels bubble”, u koji ti se ne dopušta integrirati. Nego postoje pravi život i pravi ljudi, a ne roboti, kakvima ih smatraju – nastavlja Papadakis.
– I onda možeš oprostiti i ženi koja stoji ispred tebe na semaforu čitajuci knjigu dok se ne upali zeleno, pa zaboravlja krenuti dalje… Mogu im oprostiti i to što govore francuski… – šali se Jorgos Papadakis.
Zaželjeli smo Bruxellesu laku noć, a možda će im već sutra biti i lakši dan.
Virtualna policijska hrana za mačke (foto screenshot France24.com)
