Portret tjedna/Miro Kovač, međunarodni tajnik HDZ-a:
Karijeristički diplomat

Miro Kovač (46), HDZ-ov međunarodni tajnik, za širu hrvatsku javnost nije osobito zanimljiv lik. Ali, njegov je povratak kući, pogotovo s aspekta uloge koju mu je Karamarko namijenio, besumnje intrigantan. Odustao je od veleposlaničke dužnosti u Varšavi, da bi služio Tomislavu Karamarku. Stranka koja ima međunarodnog tajnika, k tome karijernog diplomata, morala bi od toga imati nekog političkog profita koji bi opravdao Kovačev iracionalni transfer iz (gospodske) diplomacije u prizemnu partitokraciju „službeničkog“ tipa. Možda su očekivanja od njegova angažmana već ispunjena Karamarkovom „njemačkom epizodom“ (u kojoj se šef HDZ-a i nije baš proslavio) te dolaskom u Hrvatsku (i Šibenik) Elmara Broka, člana Predsjedništva CDU-a, šefa Odbora za vanjsku politiku Europskog parlamenta. Koji je stigao da bi „iz druge ruke“, izvijestio medijske „nevjerne Tome“ da šef HDZ-a ima podršku njemačke kancelarke Angele Merkel. Ma što hrvatski mediji pisali o tome…

Najprije je Angela Merkel primila Tomislava Karamarka u stranačkim prostorijama CDU-a, koje ili nisu glavni ured središnjice njemačkih demokršćana, ili su bogme ti demokršćani jako skromni (?). Malo su pozirali kamerama, a kad je došlo vrijeme da razmijene i mišljenja, jezik se ispostavio velikom barijerom. Dakako, za Karamarka. Kancelarka je, kako prenose neki hrvatski mediji pozivajući se na snimku HRT-a, upitala na kojem jeziku će razgovarati, njemačkom ili engleskom. Za šefa oporbe ta je dvojba bila nepremostiva, jer mu oba jezika idu otprilike kao i svahili. Ali, zato je tu bio međunarodni tajnik za specijalne situacije, Miro Kovač, koji je brzo, spasonosno intervenirao prijedlogom da se razgovor vodi na njemačkom i hrvatskom, uz prijevod. Kovačev, dakako. Možda je to budući Kovačev posao – osobni Karamarkov prevoditelj?

Predizborno “brokovanje” HDZ-a

Po dolasku „visokog stranačkog izaslanstva“ iz Berlina, HDZ se odmah pohvalio da je njihov vođa dobio izravnu potporu Merkel za izbore. A onda je, na pitanje nekih hrvatskih medija o autentičnosti HDZ-ove tvrdnje o potpori Merkel pred izbore, stiglo priopćenje iz ureda CDU gdje se navodi kako je to bila „interna razmjena mišljenja o čijem se sadržaju stranka dalje ne očituje“. Pa je tako, za razliku od svojedobne potpore Ivi Sanaderu, otvorene, javne, čak i TV spotom podebljane, ova za Karamarka izostala. Dok nije stigao Elmar Brok.

Brok se ukazao u Šibeniku, s putujućom predizbornom karavanom „zajedničara“ na turneji 9. izbornom jedinicom, u koju je namjenski za izbore „doselio“ i sam Karamarko. Kao nositelj liste. Brok nije gubio vrijeme ni trena. Na šibenskom happeningu oteo je doslovce ulogu Josipi Rimac („dobro jutro predsjedniče, pozdravlja vas hrvatski kraljevski grad Knin…“), istrčao pred mikrofon i poput vraški ljubaznog domaćina poželio dobrodošlicu Tomislavu Karamarku (mora da se Brok putujući od Knina preko Drniša do Šibenika toga jutra HDZ-ovski pregrijao…). I odmah, kao po zadatku, poručio publicumu da Karamarko ima podršku kancelarke Merkel i njezina CDU-a.

– Ovdje sam kao član Predsjedništva CDU-a i uručujem srdačne pozdrave Angele Merkel Tomislavu Karamarku. Došao sam u znak podrške HDZ-u i njegovu predsjedniku. Kancelarka je izrazila veliko zadovoljstvo razgovorom s Karamarkom u Berlinu. U Bruxellesu očekujemo i nadamo se jakoj Hrvatskoj koja će uspjeti kroz ove sve gospodarske mjere kako bi postala jedna od vodećih zemalja u ovom dijelu Europe. Trebamo jaku Hrvatsku koja bi inkorporirala sve zemlje okolo i trebamo samosvjesnu Hrvatsku koja to može provesti. Stoga se nadamo da će pod novim vodstvom doći do promjene kako bi Hrvatska ušla u bolju i svjetliju budućnost – blagoglagoljio je Brok milujući uši okupljena HDZ- ova svijeta. Pa se još upustio i u komentiranje hrvatskog angažmana u izbjegličkoj krizi.

-Važno je da Hrvatska surađuje. Očekujemo da Hrvatska kao i sve druge zemlje na tzv. balkanskoj ruti surađuje na međunarodnom planu, i da uz pomoć UNHCR-a uvede red – da se ljudi registriraju, da se najavljuje koliko izbjeglica dolazi, jer samo kroz takav sustav i dogovor možemo pokazati da smo u stanju savladati taj problem.

Izbjeglička kriza zahtijeva sustav i red. Ima ponekad različitih razmišljanja, no suradnja sa susjedima je nužna i ona mora biti jaka – kazao je Brok, kličući „jakoj Hrvatskoj u jakoj Europi“, baš kao da čita sinopsis koji je dobio od svojih HDZ–prijatelja.

Ambasador među tajnicima

Nema što, posao je odradio prvoklasno. Brok ili Kovač? Je li to ipak eho Kovačevog veleposlaničkog minulog rada, „naplata“ starih dugova kod njemačkih prijatelja s kojima, kao hrvatski ambasador, druguje od 2008. (razriješen je lani)?

Doktor međunarodnih odnosa, dojučerašnji veleposlanik u Njemačkoj, danas za potrebe HDZ-a odrađuje jedan, u osnovi iritantan, glasnogovorničko-činovnički posao za koji je Miro Kovač, makar formalno, prekapacitiran i prekvalificiran. Je li moguće da je sve svoje resurse Kovač stavio Karamarku na raspolaganje iz tako prozaičnog razloga kao što je „isplativ“ povratak kući? Dakle, diplomat se vraća anticipirajući izbornu pobjedu „zajedničara“ i svoj uspon na domaćoj top-ten političkoj ljestvici? Recimo, ovih je dvije godine investirao u svoju buduću poziciju ministra vanjskih poslova… Može biti.

Što HDZ s Kovačem dobija? Koliko je transfer bio isplativ stranci, a koliko transferiranome? Budimo realni, s tim „kupoprodajnim ugovorom“ Hrvatska sigurno nije na dobitku. Evo zašto.

Miro Kovač je doktorirao povijest međunarodnih odnosa na pariškoj Sorbonni, ima bogato diplomatsko iskustvo koje je stjecao i pod vlašću SDP-a i HDZ-a, što bi se reklo, bio je karijerni diplomat. A to su oni koje režimske promjene ne zahvaćaju, koji su profesionalci od formata, obučeni isključivo da služe svojoj zemlji, a ne ovoj ili onoj ideološkoj nomenklaturi, poput vojnika. Problem je u tome, što je Karamarkov međunarodni „sekretar“ možda ipak bolje savladao teoriju od prakse. Pa je štrebajući povijesnu diplomatsku faktografiju bio uspješniji negoli razrađujući i prakticirajući diplomatska profesionalna načela u realnom životu.

Kad je Stieru smrklo, Kovaču je svanulo…

Za početak, njegov format, ljudski i profesionalni, je limitiran dvjema činjenicama: prvo, vratio se u Hrvatsku na poziv Tomislava Karamarka, radi čega je odustao od veleposlaničke dužnosti u Poljskoj, pa je tajničku funkciju, unatoč, ili usprkos pet stranih jezika koje govori, pretpostavio uglednoj veleposlaničkoj. Drugo, na mjestu stranačkog međunarodnog tajnika, ma što to značilo, zamijenio je Davora Stiera, kojemu je vođa stranke „po kazni“ oduzeo „međunarodne ingerencije” i reducirao ih strogo na bruxelleske. A vjerojatno je da bi mu i te bile oduzete da je to ikako bilo moguće ili o stranci ovisilo, no Stier je izabran na europarlamentarnim izborima i to s visokim postotkom preferencijskih glasova. A jedini njegov krimen, poznat javnosti, je zajedničko javno nastupanje, s pozicije promicanja hrvatskih nacionalnih interesa, sa SDP-ovim eurozastupnikom Toninom Piculom.

Kakav može biti onaj tko, bez „suvišnih pitanja“, iz dipolomatske fotelje uskače u stolac stranačkog kolege nakon što je ovaj iz posve prizemnih, antihrvatskih i uskogrudno stranačkih razloga detroniziran? Poltron, karijerist u najgorem smislu te riječi, ili beskrupulozni profiter koji se „skupo prodao“? Samo, točnu cijenu njegova transfera nikad nismo doznali. Ili je za to prerano. Možda je naprosto veliki, bezrezervni štovatelj lika i djela Tomislava Karamarka, ili nostalgični „gastarbajter“? Budemo čuli, eventualno nakon izbora…

Činjenica je da se Karamarko i Kovač jako dobro razumiju. Izvrsno koordiniraju. Kovač je bio šef predsjedničke kampanje Kolinde Grabar Kitarović. Koja je, kako znademo, pobijedila Ivu Josipovića. Iako su tri mjeseca prije izbora svi davali golemu prednost Josipoviću. Sada čak i ankete prednost, makar i malu, daju HDZ-u, pred SDP-om. S Kovačem, ta bi prednost mogla postati samo veća, vjerojatno procjenjuje Karamarko, pa se posve dao u ruke svoga živopisnog tajnika čiji su se „međunarodni poslovi“ najbolje ostvarivali kod kuće… Toliko dobro da je u rekordno kratkom vremenu potpuno iz igre izbacio iritantnog Gordana Jandrokovića, koji je donedavno glasnogovorio u ime Kluba zastupnika HDZ-a, dok i klub i Sabor nisu raspušteni, a pod njim stolac izmaknut. Čime se Kovač automatski još uvjerljivije usidrio uz Karamarka. Pa ih je gotovo nemoguće vidjeti rasparene. Doimaju se kao dvojajčani blizanci (što će Vaso na to reći?). Oba s facijalnim grčem. Samo je jednom bacio na permanentni podsmjeh (Kovač), a drugom na botoksiranu antimimiku (Karamarko). Jednako su i nedosljedni. U politici koju zagovaraju potpuno nekonzistentni. Idu u Berlin po potporu Merkeličinih demokršćana da bi se kod kuće njome razmetali i na njoj predizborno grijali, a kad stanu za mikrofon Angela Markel se može uhvatiti samo za glavu od onog što čuje.

Antihrvatsko, lažno optuživanje i denunciranje vlastite Vlade

Kovač, na fonu svoga stranačkog šefa, premijeru Zoranu Milanoviću poručuje kako od njega očekuje da u Bruxellesu zaštiti hrvatske nacionalne interese kako Hrvatska ne bi postala „magarac EU“. A kako bi to on i HDZ činili? Vojskom na državnim granicama, podizanjem zidova i bodljikave žice, ma što njemačka kancelarka o tome govorila i ma koliko za postupanje hrvatske vlade u ovim izvanrednim prilikama riječi hvale imala. Štoviše, Vladu vlastite zemlje pokušava prokazivati nekorektnim slovenskim konstrukcijama kako Hrvatska izbjeglice bešćutno tjera preko ledene, duboke Sutle. Kovač je brzo potrošio svoju diplomatsku poputbinu s kojom je došao kući. Dokazuje se kao veći HDZ- ovac od samog Karamarka.

Slično je bilo i s epizodom eurofobične, euroskeptične ali iznimno pragmatične bivše „pravašice“ Ruže Tomašić i njezina pozicioniranja na listi HDZ-a za EU-parlament, a čemu su se Europski pučani, čijoj obitelji pripada i HDZ, žestoko usprotivili. Kovač je tada diplomatski eskivirao odgovor i pobjegao u govor bez stava.

– HDZ-ovi zastupnici u EU parlamentu su vrlo aktivni i djelotvorni u klubu zastupnika Europske pučke stranke. Upravo na temelju europskih vrijednosti, koje su i naše hrvatske vrijednosti, vodimo pregovore o koaliciji za europske izbore- izgovorio je lukavo i besadržajno Kovač, što ga je nominiralo za prvog sekretara šefa Partije. Šta li to donosi doktoru međunarodnih odnosa da diplomatske privilegije, ugled, počasti, per fin i primanja, mijenja za tajničko servisiranje stranačkog šefa? Na putu s kojega se teško može vratiti…