Nova zagrebačka zračna luka nosit će ime prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Zanimljivo, o tome je odlučio ministar pomorstva, prometa i infrastrukture Siniša Hajdaš Dončić, a ne, kako bi se u demokratskoj, pravnoj državi očekivalo, Hrvatski sabor. No, to je druga priča. Prva je da se predsjednik Vlade Zoran Milanović ususret parlamentarnim izborima odlučio “odužiti” Tuđmanu nekim reprezentativnim objektom, “na visokoj razini”, jer “danas u Zagrebu Franjo Tuđman nema dostojan trg”, pa evo prave prilike da dobije “svoju zračnu luku” baš poput De Gaullea u Francuskoj, J.F.Kennedyja u Americi ili Kemala Ataturka u Turskoj. I to je o.k., kažu u HDZ-u, ali ne ide ta naknadna SDP-ova potpora “liku i djelu” Franje Tiuđmana bezuvjetno. -Prihvatili su jednog, ali sad se moraju odreći onog drugog Zagorca da bi bili uvjerljivi- poručio je šef “zajedničara” Tomislav Karamarko.
Što se prvog među hrvatskim “lustratorima” tiče, dva Zagorca ne idu “u paketu”. Tito i Tuđman ne mogu zajedno. Unatoč povijesnoj činjenici da su zajedno bili u istoj Partiji ( SKJ) i istoj, partizanskoj vojsci. Unatoč tomu što Tuđman nikad nije dovodio u pitanje Titovu povijesnu ulogu i značaj za Hrvatsku, za integriranje Dalmacije, Istre i otoka matici zemlji, pače, nikad nije ni njegovu bistu htio ukloniti s Pantovčaka, za razliku od onih koji danas stoluju tamo…Ali, Karamarko ima selektivan pogled na povijest. Što mu se ne sviđa, mijenja. Revidira. Tko mu ne paše, njega lustrira. Tita, recimo, bi kao “zločinca i diktatora” bacio na smetlište povijesti.
Zanimljiv je taj lik. Zadovoljan je, kaže, što je SDP prihvatio HDZ-ovu inicijativu da se Međunarodna zračna luka Zagreb nazove po Tuđmanu, jer je on baština cijelog hrvatskog naroda, ali ovdje je, tvrdi, riječ tek o predizbornom triku SDP-a. Prvo, ministar Hajdaš Dončić doista ima pravo kad prvaka HDZ-a podsjeća kako je njegova stranka godinama vladala Hrvatskom i bila u prilici bezbroj puta “ispraviti povijesnu nepravdu” a Tuđmanu dati dostojan trg na “čast i slavu”.
-Mi nemamo nikakav politički pritisak HDZ-a, Franjo Tuđman je hrvatski predsjendik, antifašist, partizan, i moj Zagorac. O tome razgovaramo već nekoliko mjeseci… Vlada RH je ionako planirala da novu zračnu luku, ne staru, imenuje imenom prvog predsjednika. To je za nas normalno, što Gradu Zagrebu, pa ni HDZ-u, koji je vladao Hrvatskom godinama, nikad nije palo na pamet- izjavio je s pravom Dončić.
“Vlasi su se tome dosjetili” tek nakon Dana državnosti kada je premijer Zoran Milanović izjavio kako “Franjo Tuđman još uvijek u Zagrebu nema dostojan trg”. Sutradan je iz HDZ-a stigla inicijativa da se Međunarodna zračna luka nazove po Franji Tuđmanu. Što ih je priječilo da to dosad ne naprave?!
Drugo, glede Tuđmana kao “baštine hrvatske države i naroda”, ako je tome tako, zašto Karamarko i HDZ svojataju Tuđmana i njegovo nasljeđe, reinterpretirajući njegovu “povijesnu misao i djelo”?
Doduše, teško se oteti dojmu kako je Milanovićev zagovor “dostojnog trga” za prvog hrvatskog predsjednika izvjestan predizborni populizam. Ali, legitiman Pa čak i ako socijaldemokrati ne dijele sve vrijednosti baštinjene iz doba “tuđmanizma”, ovakav stav moguće je interpretirati i kao njihov respekt spram povijesnih činjenica. A Tuđman jest povijesna činjenica nezaobilazna za suvremenu Hrvatsku.
Uostalom, ulice i trgovi u Hrvatskoj nose imena i kontroverznih povijesnih ličnosti, po mnogočemu dvojbenih ili nesporno negativnih, a ni takvih nam spomenika ne manjka. Sve je to dio povijesti a ona ne podrazumijeva samo glorificiranje nacionalnih veličina i podržavanje “mitova i legendi”. Spomenička baština je odraz vremena u kojem je nastala. Pa i povijesnih lutanja… Ali, jedno je ako su te ulice i ti monumenti nastali kao “znak i duh vremena” , kao eho povijesnog konteksta, a drugo kad se njima pokušava revidirati povijest i njezini “junaci i zaslužnici”. A HDZ i njegov “prvostolnik” Karamarko imaju opasnu ambiciju prekrajati povijest po mjeri vlastite nedodirljivosti i isključivosti. Oni su zapravo autentični sljedbenici teze “mi ili oni”, a ne osioni Milanović. Jer šef SDP-a će bez zadrške izreći da su zadnjih sto godina Hrvatske obilježili Stjepan Radić, Tito i Tuđman. Karamarko će, pak, osnažujući tezu “ili mi ili oni”, poručiti svome političkom suparniku kako će biti uvjerljiv samo ako se, nakon prihvaćanja jednog Zagorca , Franje Tuđmana, odrekne onog drugog Zagorca, Josipa Broza Tita. Čelniku HDZ-a, koji redovito samom sebi skače u usta, čini se, baš ništa ne može pomoći da bi postao uvjerljiviji. Osim možda Vase Brkića…
