Živi zid prekjučer u Dubrovniku
– Bude li potrebno, podići ćemo Jadranski zid ribarskim brodicama i obraniti stanovnike od naftaške deložacije – kažu nam u Živom zidu. Dolaskom aktivista na dubrovačku javnu raspravu o Strateškoj studiji utjecaja na okoliš Okvirnog plana i programa istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na Jadranu pokazali su kako se aktivnije uključuju u rastući otpor protiv namjere za bušenjem jadranskog podmorja.
Isto će ponoviti i 11. i 12. veljače u Zadru u Šibeniku, na sličnim priredbama na kojima će vodstvo Agencije za ugljikovodike opetovano ponavljati priče kako je crpljenje nafte i plina nešto najbolje što se Hrvatskoj može dogoditi, te kako će bušotine unaprijediti eko-sustav, pomagati ribama i pticama selicama, a građanima će teći med, mlijeko i nafta.
Agresori na Jadran uvijek su loše završavali
S tim u vezi, ako se ne bude poslušao glas naroda na referendumu protiv naftnih bušotina na Jadranu, mogu se očekivati dosad neviđene akcije – na moru, doznajemo. Svoju spremnost za sudjelovanje u svojevrsnoj pomorskoj anti-deložacijskoj akciji (ili više njih) već su iskazali brojni tzv. mali ribari, nezadovoljni zabranama tradicijskog ribarstva, profesionalni ribari, turistički i izletnički brodari kojima su naftne platforme neposredan udar na egzistenciju, navijačke skupine, otočno stanovništvo i mnogi drugi, kako tvrde.
Masovni odaziv na moru mogao bi otvoriti oči vlastima, jer bi mogli uvidjeti kako na moru neće biti tako lako spriječiti takvu akciju, kao što je to slučaj s kopnenim antideložacijskim zbivanjima, kada su kordoni interventnih policajaca u očekivanoj premoći. S obzirom na skromnu flotu policije i obalne straže, to će biti nešto teži slučaj, kažu.
– Agresori na Jadran uvijek su loše završavali. To se najbolje pokazalo 1866. godine u Viškome boju , ali i u mnogim drugim bitkama – kaže Jurica Žitko Forempoher iz Živog zida.
I tada su, kaže povijest, pobjedu nad daleko moćnijom okupatorskom flotom zapravo, gle slučaja, izvojevali mali ribari pod vodstvom admirala Wilhelma Freiherra von Tegetthoffa.
Viški boj 1866. godine
‘Protiv smo svake eksploatacije fosilnih goriva’
– Održali smo sastanak svih koordinacija Živog zida na kojemu je odlučeno da će pokret ići u punu i direktnu podršku zaustavljanju istraživanja i bušenja. Dakle naš stav je eksplicitno ne, znači protiv smo svake eksploatacije fosilnih goriva bez obzira plin ili nafta, bez obzira na studije ili ne. Dakle apsolutno smo za korištenje alternativnih izvora energije kojima se okreće cijeli moderan svijet za razliku od mnogih lažno zelenih a iznutra crvenih ili crnih stranaka koje se zalažu za istraživanja „ali sa dobrim ekološkim studijama“ ili „plin da – nafta ne“ kao da to ekološki čini veliku razliku. Do sada je naša podrška bila samo deklarativna zbog ogromnog posla sa mnogobrojnim deložacijama, no sada idemo konkretno – kažu nam u Živom zidu.
Za početak će sudjelovati pitanjima i prosvjedima na svim javnim izlaganjima, nakon Dubrovnika i u onima koja se pripremaju u Splitu, Zadru i Šibeniku. Osm toga, članovi Živog zida će sudjelovati i u javnoj raspravi oko ugljkikovodičke ofenzive koja traje do 16. veljače, te će upućivati e-mailove sa svojim prigovorima i time pomoći odgađanju donošenja odluke (nadležni su dužni odgovoriti na svaki mail).
– Najvažnije od svega – odlučeno je kako idemo direktno u prikupljanje potpisa za Referendum, uskoro kada do njega dođe, zajedno sa Clean Adriatic Sea Alliance mrežom, Zelenim forumom i drugim organizacijama, dakle sudjelovat ćemo direktno, cijelom svojom aktivističkom i stranačkom mrežom i infrastrukturom po svim hrvatskim Županijama i Gradovima. Referendum je jedini pravi način i sa njegovom pripremom ne treba čekati bez obzira na javnu raspravu. Također će biti pozvani svi oni koji su na prošlim izborima dali glas Živome zidu da sudjeluju maksimalno u stopiranju ove katastrofe – ističu živozidni aktivisti.
‘Mažu nam oči Visokom, šatorima, Glavašom…’
Poučeni mnogim izmanipuliranim referendumima u Hrvatskoj spremni smo i na fizičko zaustavljanje istraživanja i eksploatacije, dodaju u Živom zidu. No otkud sad odjednom toliki interes Živog zida za Jadran? Kako pojašnjavaju, akcije se pripremaju od ranije, no u posljednje vrijeme je jednostavno bilo isuviše deložacija na kopnu, pa se nisu mogli posvetiti potencijalnoj svojevrsnoj okupaciji glavnine hrvatskog dijela Jadrana za potrebe mogućeg bušenja nafte. Na ovaj način će pokazati i kako nisu tek skupina kojoj je doseg tek pojavljivanje na deložacijama, kako su im neki zamjerali u posljednje vrijeme.
– Za vrijeme dok nam mažu oči predsjedničkim izborima, nastavkom s Visokom, šatorima, povratkom Glavaša, s druge strane Vlada na već tri tajne sjednice donosi odluke o eksploataciji ugljikovodika u Jadranu. Uvijek kada je trebalo rasprodati najvažnije hrvatske financijske i prirodne resurse, poput banaka, tvornica, poduzeća, infrastrukture, šuma, voda, kako bi se pokrilo beskrajno zaduživanje, sve su dosadašnje Vlade vješto i mantrički, uz pomoć plaćenih medija zamagljivale oči narodu kreirajući na drugoj strani ogromne „afere“, bazirane na idealno odabranim, marginalnim i egzistencijalno potpuno nevažnim pitanjima poput homoseksualizma, ćirilice, bista na Pantovčaku i slično – pojašnjavaju.
Smatraju kako su navedena pitanja ‘izmišljena da bi podijelila narod po starim partizansko-ustaškim ključevima koji se već 75 godina brižno i redovno „zalijevaju“ od strane svih političkih kasti na ovim prostorima’.
Podijeli pa prodaj
– Sve se to čini samo zbog jednog, nažalost vrlo uspješnog starorimskog nauka imenom „Divide et impera“ ili podijeli pa vladaj. U hrvatskom bi slučaju ona trebala glasiti „Divide et vendidi“ – podijeli pa prodaj. Jadran je najvažniji prirodni i ekonomski resurs Hrvatske. Prodaju nam demagogiju o crnom zlatu dok recimo u Bascilicati i Italji nakon više decenija eksploatacije nafte i plina vlada siromaštvo, nezaposlenost… mladi emigriraju. Krajolik i more su uništeni, zagađenost pitke vode kao i učestalost oboljevanja od raka je najviša u Italiji. Stoga slogan „Ne damo vam Jadran!‘ nije demagogija ili populizam. To je samo zdravi razum u borbi protiv propagande. Demagogija je kada govore kako rizik bušenja nije toliko strašan jer eto Talijani već buše, pa što ako udvostručimo ili utrostručimo broj platformi? To je isto kao da kažu kako je bolje igrati ruski rulet s dva nego s jednim metkom u bubnju – slikovito iznose svoje gledište na poteze vlasti.
Po Živom zidu, propagandne poruke vlasti poput onih kako će Hrvatska biti Norveška ili Saudijska Arabija, džepovi će nam biti puni novaca, a platforme će donijeti nova radna mjesta i slično je namijenjena najmanje inteligentnim ljudima. Isti će protivnike bušenja koji misle svojom glavom pokušati prikazati kao rušitelje napretka ili plaćenike lobija izvoznika plina, te kao neprijatelje države, smatraju u Živom zidu.
No tome je hrvatska javnost svjedčila od početka zagovaranja ovog projekta, a prije neki dan je i ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak javno optužio protivnike bušenja kao svojevrsne plaćenike onih kojima je u interesu da Hrvatska i dalje od njih uvozi plin. Takvu izjavu mnogi su okarakterizirali kao nemušti pokušaj diskvalifikacije većine hrvatskih građana koji se iz zdravorazumskih razloga zgražaju projekta koji bi mogao imati poguban utjecaj na Jadran i dugoročnu stabilnost Hrvatske.
Zbog takvih riječi, u Živom zidu očekuju moguću opstrukciju potencijalnog referenduma protiv bušenja.
Jadranski zid će okružiti svaku platformu
– Poučeni mnogim izmanipuliranim referendumima u Hrvatskoj spremni smo i na fizičko zaustavljanje istraživanja i eksploatacije. Vlada uništava ribarstvo a malim ribarima brani tradicionalni ribolov. Kako se Živom zidu pridružio i veliki broj ribara budu li izmanipulirali Referendum o eksploataciji, kao što su svaki do sada, Živi zid će napraviti Jadranski zid od ribarskih brodica duž crte nikada objavljenog Gospodarskog pojasa, okružiti svaku platformu i time po istim principima pasivnog otpora braniti stanovnike Jadrana od naftaške deložacije Dopustili smo da nam oduzmu teritorijalni, vojni i financijski suverenitet jer tada nismo još imali snage. Jadran je posljednja crta obrane. Jadran pripada našoj djeci. Jadran nećete dobiti! – poručuju na kraju svojojom karakterističnom živozidnom retorikom.
Sudeći prema iskazanoj odlučnosti i nedavnim izbornim rezultatima koji su mnogi okarakterizirali kao ‘iznenađenje’, čini se i kako bi lobisti za bušenje Jadrana uskoro također mogli biti iznenađeni.
