Marko Grahovac (30) je nezaposleni hrvatski građanin, jedan iz mega-postrojbe mladih koji su u ovoj zemlji bez posla i bez ozbiljne šanse za zapošljavanje. On je paradigma današnje Hrvatske u kojoj impresivnih 40 posto mladih ne radi. Oni su pravi potencijal za hrvatsku Syrizu, zvali je mi Radnička fronta, Živi zid ili kako god. Pobuna je njihovo prirodno i ustavno, demokratsko pravo, kao što je i pravo na rad. Pobuna ne implicira nužno „poziv na barikade“, na nasilje, na revoluciju. Pobuna je i javno dizanje glasa protiv egzistencijalne paralize, potpune atrofije morala i filozofije rada, a sustavne, dvadesetgodišnje afirmacije kulta nerada. Marko Grahovac se pobunio na svoj način. Mirnim prosvjedom i znakovitim porukama. Ubrzo je uklonjen s ulice. Zbog navodnog narušavanja javnog reda i mira. Zapravo, našao se u krivo vrijeme na krivom mjestu i trebalo ga je žurno odatle, makar i s policijskom pratnjom, ukloniti…
Iskoristio je marketinške prednosti lokacije – Savska 66. Ali i termina – uoči dolaska predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, već prvog dana njezina mandata, na spomenutu lokaciju. Pod šator veterana koji su se prije više od 120 dana pobunili protiv sustava, protiv vlasti, napose protiv vodstva Ministarstva branitelja čiju smjenu bezuvjetno, ultimativno traže. Grahovac im je stao preko puta, mirno prosvjedujući uz prepoznatljivu simboliku bijelih gaća u jednoj i transparenta s porukom „Ja imam PTSP od nerada“, u drugoj ruci. I gle paradoksa! Grahovca nakon dvadesetak minuta njegova prosvjednog performancea, privodi policija. Đuri Glogoškom i sljedbenicima utaborenim već četiri mjeseca ilegalno u Savskoj 66., dolazi u posjet šefica države! E, to je Hrvatska, zemlja jednakih šansi za sve…
Mirni prosvjednik, “perfidni Milanovićev provokator”…(?!)
Grahovac se doimao kao ad hoc prosvjednik, koji se za akciju odlučio iznebuha. Iako su neki odmah u njemu prepoznali perfidnog, smišljenog provokatora. Parole je ispisao na bijelom papiru i njime mahao pred prolaznicima. Uz onu o „neradničkom PTSP-u“, bile su tu još dvije: „Posao ili kalašnjikov“, gotovo u maniri moćnije konkurencije pod šatorom, i „Karamarko odi doma“. Ova potonja, vjerojatno je mnogima koji su u špaliru čekali na svečani trenutak predsjedničina ukazanja, signalizirala kako je riječ o „Milanovićevom plaćeniku“, kakvim su ga trenutno etiketirali. Iako se bez kompleksa i straha legitimirao kao Marko Grahovac, iako je prosvjedovao protiv nezaposlenosti mladih, na njega su masovno vrijeđanjem i psovkama nasrnuli i prolaznici i branitelji što mjesecima „dežuraju“ pred zgradom resornog ministarstva. Zašto, zaboga?! U čemu je njegov krimen?
Grahovac je samo pokušao „zaplijeniti“ dio pažnje predsjednice Kolinde Grabar Kitarović koja je trebala svakog trenutka doći među one popularnije i glasnije bespravne stanovnike Savske 66. A mladi bez posla i perspektive svakako bi morali biti u fokusu hrvatske predsjednice. Bila je to i prilika za Grabar Kitarović da, osim prema braniteljima, pokaže senzibilitet i spram tog, najpotentnijeg dijela hrvatske populacije koji odlazi u ekonomsku emigraciju ili tone kod kuće u beznađe. Zar su se veterani pobojali da bi im Grahovac mogao „ukrasti Božić“? Pa su pozvali policiju da intervenira. Da nepoželjnog “oponenta i plaćenika“ skloni iz vidokruga Predsjednice kako ne bi kvario svečani trenutak susreta veterana s njihovom najdražom gošćom. Koja je, nota bene, s njima slavila i u noći svoje pobjede na predsjedničkim izborima. Ono kad je egzaltirani šatorski publicum zagrebačko nebo prošarao tisućama zvjezdica šarenog, trijumfalnog vatrometa pobjede. Ono kad je zbog „velikog praska“ u počast Predsjendici, zaustavljen promet u Savskoj, uz susretljivost i intervenciju benevolentnih policijskih djelatnika. Koji, međutim, nisu imali razumijevanja spram jednog prosvjednika – soliste. Možda je bio odveć miran, u svojoj akciji previše jednostavan, nedovoljno grlen i bombastičan, pa baš zato – sumnjiv? Pa su ga strpali u policijsko vozilo, poginjući mu pritom pažljivo glavu prema podu, i pripratili ga u PU zagrebačku. Neka tamo prosvjeduje, ako može…
“Ja sam Marko Grahovac”
I dok je predsjednica Republike, u pratnji svoga novoimenovanog savjetnika za branitelje, Ante Deura, jednog od vođa nelegalnog prosvjeda u Savskoj 66, zadovoljno primala pohvale srdačnih domaćina u šatoru, dotle je nenasilni, mirni prosvjednik Marko Grahovac, navodni premijerov plaćenik i provokator, u policijskoj postaji morao objašnjavati otkud mu zamisao za takvo besprizorno kršenje javnog reda i mira. I taman je revnosni policijski službenik dovršavao zapisnik, s namjerom da sruši rekord u ažurnosti brzim podnošenjem prekršajne prijave protiv Grahovca, kad su stvari krenule „neželjenim“ smjerom. Na Facebooku je otvorena stranica za potporu“ nepoćudnom“ prosvjedniku s klasičnim sloganom „Ja sam Marko Grahovac“ , a grupa za podršku ubrzano raste. Potaknut reagiranjima građana, reagirao je i ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić. Zatražio je pokretanje istrage zbog privođenja Grahovca, pa se ubrzo i policija „posula pepelom“…
– Vezano za postupanje policije, danas, 19. veljače, u Savskoj ulici, prema hrvatskom državljaninu M.G. (1985.) Ministarstvo unutarnjih poslova izvješćuje javnost da je ministar od mjerodavnih zatražio nadzor nad postupanjem policajaca u konkretnom slučaju. Također, izvješćujemo da protiv M.G. policija nije podnijela optužni prijedlog zbog eventualnog počinjenja prekršaja – kaže se u priopćenju MUP-a. Ali za što bi uopće Grahovac mogao biti prijavljen?! Za nedoličnu odjeću ukrašenu porukama uznemirujućeg sadržaja? Zbog gaća u ruci, a zna se gdje im je mjesto i gdje bi trebale biti? Zbog nenajavljenog stajanja uz semafor u Savskoj 66. rezerviranoj za Glogoškog i njegovu sljedbu, simpatizere i štovatelje?
Kad Predsjednica izlazi, “grahovcima” je kod kuće ostati…
Na stranici potpore Grahovcu objavljeno je kako je zaštita Ustava i temeljnih ljudskih prava i sloboda obveza svih građana Hravstke koji se moraju oduprijeti svakom ugrožavanju i ograničavanju ustavnih prava i sloboda svakog pojedinca, pa i prava na mirno prosvjedovanje kao jednog od temeljnih demokratskih obilježja države. Upozorava se na jednakost građana pred Ustavom i zakonom „velikih“ i „malih“, jer danas je to bio Marko Grahovac , a sutra možemo biti mi, poručuje grupa za podršku na FB-u. Uz dodatno objašnjenje kako je Grahovac izašao na ulicu u ime svih onih nezaposlenih mladih ljudi , onih kod kuće i onih što se iseljevaju iz svoje zemlje, onih starijih koji žive od mizernih mirovina, i onih koji još uvijek rade za minimalne plaće ili bez njih…
I što je tu sporno? Zbog čega je Grahovac priveden? Formalno, zbog narušavanja javnog reda i mira, stvarno, zbog policijskog solidariziranja s prosvjednicima puno dužeg staža od Grahovčeva, a kojima je ovaj nepozvani svat kvario veselje i svečanost… Iako njihov šator i njihovo kampiranje pred zgradom Ministarstva branitelja nije legalno, iako za takvu uzurpaciju javne površine nikad nisu dobili dozvolu, k njima , već prvog radnog dana odlazi predsjendica države. Bezmalo su se pod njihovim improviziranim uličnim krovom izredali svi državni dužnosnici, i nikomu od njih nije palo na pamet optužiti ih za narušavanje javnog reda i mira, iako na ulici pale vatre, sjede uz opasne plinske boce, kuhaju, jedu, piju, žive…vatrometom političke pobjede slave. I sve je to dopušteno, pa i kad je zakonom nedopušteno. Grahovac, međutim, na ulicu ne smije kad i kako hoće. Njemu je ostati kod kuće kad Predsjednica izlazi, osobito ako je krenula prema Savskoj 66. Pripaziti mu je na sadržaj parola i adrese na koje se upućuju. Biti mu je kuco, jer nije bio u Domovinskom ratu, a irelevantno je što nije ni mogao jer je u to doba bio dječačić, nedorastao i za školu, nekomoli za vojsku…
“Bitka” za koju nema aplauza na ulici…
– Predstavljam mlade ljude koji traže posao, koji su pobjegli iz ove države, a trebali su ostati i boriti se za svoja prava, kao i branitelji – izjavio je Grahovac, ali njegove „bitke“ nisu na ulici dobile aplauz. Pitam se zašto? Možda zbog straha od onih za koje zakoni ove države ne vrijede, koji ih bez posljedica krše, a unatoč tome s njima predsjednica države slavi. Što slavi? Pobjedu koju su joj donijeli i njihovi glasovi, pa za račun toga mogu dezavuirati pravni poredak države koju su stvarali, za koju su se borili. Da bi je, valjda, isključivo po svojoj mjeri krojili… Ali što je s onim drugim građanima koji su također branili Hrvatsku, oslobađali je i stvarali, a u poraću gradili i pridonosili joj svojim radom i stvaralaštvom? Oni žele pravnu sigurnost, zakone koji će se jednako na svih primjenjivati, za čije će kršenje svi jednake konzekvencije snositi. Treba li ih zato stigmatizirati kao Jugoslavene, komunjare, veleizdajnike?
Marko Grahovac je nedugo nakon privođenja i policijskog reteriranja u postupanju, pušten na slobodu. Ali su njegova ljudska i građanska prava teško povrijeđena, njegova sloboda izražavanja i prosvjedovanja privođenjem kažnjena, njegov integritet nasiljem agresivnih promatrača doveden u pitanje, a nasilnicima nije ni prijekorni pogled upućen. Štoviše, policija u nasilju okupljenih koji su ga zasuli pogrdama i prijetnajma nije vidjela ništa sporno, ali je spornim držala Grahovčev izlazak na ulicu u krivom trenutku, na krivom mjestu, s pogrešnim parolama. To neka čuva za po kući, ulicom upravljaju drugi, oni koji znaju kako se to čini, čak toliko dobro da i druge o tome mogu savjetovati.
Mala zemlja za veliko licemjerje
Ovo je jedna mala, primitivna, arhaična država u kojoj se demokracija kompromitira svakodnevno, narod smišljeno drži u ideološkim rovovima kako bi se sustavno proizvodila i podgrijavala mržnja, zemlja licemjernih ljudi, prijetvorne vlasti u kojoj, kao u nekoj groteski, utemeljitelj kulta Gospe Međugorske fra Zovko blagosivlja Ured Predsjednice, a egzaltirani, bogobojazni građani presretni povratkom Svevišnjeg na Pantovčak, ispisuju ode šefici države, napokon vjernici. Pa kažu: Neopisivo…mislio sam da se to neće nikad dogoditi…bravo…istjerajte te sotone iz svih prostorija…pa onda iz cijele Hrvatske. Bog neka bude uz nas!
Uz ovakve, ni Bog nam ne može pomoći. Možemo samo očekivati da i on od nas potpuno digne ruke…
Oglas
