Živi zid na tribini u Šibeniku:
Lanjskih 9.000 deložacija u ovoj godini će narasti na 30.000

Iako oglašena tek putem društvenih mreža, javna tribina Živog zida o strukturalnom nasilju u Šibeniku je ipak okupila stotinjak slušatelja. Siniša Gabrić i Jakov Perica iz splitskog i šibenskog Živog zida obrazlagali su  temeljnja načela organizacije koja diljem Hrvatske sprječava deložacije ovršenih građana. 

 Živi zid, koji se nakon prvog kruga predsjedničkih izbora prometnuo u politički pokret ili organizaciju na koju u budućnosti svakako treba ozbiljno računati, Šibenčanima je pojašnjavao besperspektivnost domaćeg i svjetskog financijskog sustava, te isticao imperativ uspostave hrvatskog monetarnog suvereniteta.

– Vodilja našeg programa je samostalna i slobodna Hrvatska, slobodna od podložnosti i direktiva EU i ostalih centara moći. Shvatili smo da nam na ovom putu slijedi propast, jer prije ili kasnije svi ostajemo bez novaca. U Hrvatskoj je 300.000 ljudi blokirano, 300.000 je nezaposlenih, tisuće su propalih tvrtki i obrta, koje sve veže zajednički problem – nedostatak novaca. Ljudi, međutim, ne propadaju zato što su nesposobni ili zato što su neradnici. Propadaju zato što nema novca, a nema ga jer ne postoji u sustavu – rekao je Gabrić.

U postojećem kreditno-bankarskom sustavu u Hrvatskoj, kaže Gabrić, do novca se može doći jedino zaduživanjem ili rasprodajom imovine, a opstanak na zaduživanju i rasprodaji imovine nije moguć, odosno vodi u propast. – Postoji i treći način kako doći do novog novca, ali samo u teoriji – da imamo vanjskotrgovinski suficit, da više izvozimo nego uvozimo. Ali to je samo teorija, to na ovim prostorima ne postoji već 60 godina. To danas nije moguće ni teoretski, jer da bi netko izvozio netko mora uvoziti. To je globalno nemoguće. Ne možemo se zalagati za održavanje sustava koji ni u teoriji nije moguće ostvariti. Bogate zemlje koje izvoze puno to čine na račun nas koji uvozimo. I zato nam namjerno dopuštaju stalno zaduživanje, uveli su nam valutnu klauzulu gdje mi nismo konkurentni. Jer sve što se proizvodi u inozemstvu je jeftinije od onog što se proizvodi kod nas. Zbog toga naši proizvođači i naši izvoznici propadaju. Propadaju ne zato što su neznalice ili zato što ne žele raditi nego zbog takvog kreditnog sustava. A to nikada nećete čuti od političara. Mi u Živom zidu smo također ljudi koji smo pod ovrhama, pod kreditima, pod blokadama i dobro znamo kako živimo i zato smo shvatili da je jedina mogućnost izlaska i začaranog kruga promjena ovakvog kreditnog sustava. Monetarna suverenost RH je jedini izlaz – kaže Gabrić.

Po njemu, monetarna suverenost je  temelj financijske stabilnosti države i temelj je njenog opstanka. – Bez svog novca mi smo osuđeni da nas kamatare lihvari. Sad su donijeli novi ovršni zakon kojim čovjeka mogu izbaciti na ulicu zbog najmanjeg duga. Zbog sto kuna vas mogu izbaciti iz kuće. 
Prošle godine je bilo devet tisuća deložacija, a ove godine će ta krivulja ići uzlazno, na 30.000. A kad se još uvede porez na nekretnine, to znači da nećemo više biti vlasnici svoje kuće ili stana, već ćemo samo živjeti tu dok plaćamo porez. A kad ne budete mogli plaćati, onda će vas preko ovršnog zakona izbaciti iz vaše kuće – upozorava Siniša Gabrić iz Živog zida Splita. 

Jakov Perica iz Šibenskog živog zida (Foto: Hrvoslav Pavić)

.  
Gledajući globalnu statistiku,  svaka država u svijetu je dužna. Svim državama na svijetu dug raste i raste svjetski dug. – Pa onda se postavlja pitanje kome je svijet dužan, je li Zemlja dužna Saturnu ili Marsu? Mi za sada ne trgujemo s vanzemaljcima – pojašnjava Perica apsurd globalnog financijskog sustava.

Kako bi se Hrvatska izvukla iz spirale stvaranja novih i novih dugova i izbjegla neminovni bankrot nužno je uspostaviti monetarni suverenitet. Umjesto da valutne klauzule i figuriranja centralne banke kao mjenjačnice, HNB treba imati mogućnost samostalnog stvaranja novca za potrebe države i gospodarstva.

Uzimajući kredite trošimo onaj novac koji bi tek trebala zaraditi naša djeca i unuci, ali taj dug Perica smatra manje opasnim od onog koji stvaramo trošeći prirodne resurse koje bi trebali  ostaviti u nasljedstvo.

– Da, dužni smo, ali ne samo u smislu novca. Novac je umjetni dug, ali ovo je stvarni problem, eksploatacija prirodnih resursa i uništavanja bioraznolikosti. Ovaj sustav ne može strukturalno manifestirati ekološku i socijalnu stabilnost, zato jer se temelji na potrošnji. Taj ekološki otisak pokazuje da svih 27 država članica EU živi iznad mogućnosti planeta. Kad bi svatko na Zemlji živio život prosječnog stanovnika EU, čovječanstvu bi trebalo 2,6 planeta da bi zadovoljilo svoje potrebe za prirodnim resursima. Tako nastaje taj stvarni dug pretjeranom ekspoatacijom planeta – tvrdi Perica.

Za takvo stanje odgovornim smatra prevladavajuću etiku maksimizacije profita, koju svi slijede i u nju vjeruju tako da poprima obličje globalne religije.

– Prema toj etici maksimizacije profita ponaša se i onaj na vrhu piramide kao i onaj na dnu. Zbog stvarne ili pretpostavljene nestašice. Ovaj sustav umjetno stvara nestašicu i iz nje izvlači profit. Ta cijela ekonomija nije povezana sa stvarnosti. Nju ne zanimaju ljudski resursi, zadovoljavanje osnovnih potreba ni mogućnost obitelji da preživi. Cijela ekonomija zasniva se samo na praćenju novčanih tokova i ona tvrdi da je, iako već sada trošimo previše resursa, uništavamo bioraznolikost i svi sustavi su u propadanju, izlaz iz krize ekonomski rast i potrošnja!? Već sada trošimo više nego što trebamo, a oni za rješenje kažu da je to potrošnja. Kako možete smanjiti eksploataciju resursa još većom eksploatacijom resursa? Nemoguće – kaže Perica.