Branimir Glavaš ( 59 ), besumnje najkontroverzniji, u mnogome i najospkurniji, lik novije hrvatske političke povijesti, osuđenik za ratne zločine nad srpskim civilima u ratnom Osijeku 1991., ponovo je na slobodi. Nakon pet godina i dva mjeseca plus dva dana provedena po zatvorima u Sarajevu, Zenici i Mostaru. Ustavni sud RH , zbog proceduralnih propusta u postupku, ukinuo je 12. siječnja 2015. pravomoćnu presudu Vrhovnog suda RH , nakon čega je najpoznatiji zatočenik mostarskog KPZ-a slavodobitno išetao vani, poput najvećeg pravednika. Proces se vraća na početak. Odluku Ustavnog suda Glavaš je komentirao riječima:“ Ovo je veliki dan za istinu!“ Nikad eklatantnijeg primjera kako je sve kod nas relativno, a pravda i istina napose…
– Izuzetno sam sretan jer moj izlazak znači prvi korak prema konačnom cilju dokazivanja nevinosti, ali i potvrde čistoće Domovinskog rata u Republici Hrvatskoj. U ponovljenom, drugostupanjskom postupku očekujem izricanje oslobađajuće presude – izjavio je gordo Glavaš i zaputio se svomu drugom domu, u bosanske Drinovce, gdje je svojedobno na zavičajnoj grudi (roditeljskoj) izgradio velebno zdanje od mramora, okruženo nadzornim kamerama sa svih strana poput najčuvanijeg trezora državnih tajni. Koga li se to Glavaš boji i od koga štiti?!
Utjerivanje Glavaša, građanina s dvije države
U Hrvatsku će se, poručuje, vratiti tek kada bude ukinuta tjeralica raspisana protiv njega, a bogu hvala, i to bi se moglo dogoditi tim više jer je njegov odvjetnik Dražen Matijević uputio prijedlog Vrhovnom sudu za ukidanje rješenja Županijskog suda u Zagrebu o istražnom zatvoru, s obzirom da je slavonski „gospodar života i smrti“ što u pritvoru, što u zatvoru, proveo preko pet godina i time ostvario pretpostavke za dokidanje tjeralice. – Ne bih dolazio dok ne ukinu tjeralicu – priznao je u razgovoru za Jutarnji list, racionalizirajući svoje osebujno domoljublje. – Ako je ukinu, vratit ću se nekoliko dana poslije toga. Trebat će mi vremena da u kombi spremim svu sudsku dokumentaciju, zato što bi mi se moglo dogoditi da sud donese odluku o zabrani napuštanja teritorija RH do donošenja nove pravomoćne presude, te moram sve ponijeti sa sobom – objasnio je svoje zadržavanje u susjednoj državi i nakon izlaska iz zatvora. Ali, ako tjeralica ostane na snazi, dodao je Glavaš, u Hrvatskoj će se ukazati na dan kad Vrhovni sud zakaže ročište u vezi s odlukom Ustavnog suda o ukidanju pravomoćne presude. E, tada će, unatoč tjeralici, doći kući, pa neka ga uhapse. Zanimljivo, onaj koji je uoči izricanja (nepravomoćne) presude na hrvatskom sudu, dao petama vjetra i sklonio se u „susjedstvo“, sada je spreman predati se u ruke hrvatskoj policiji i stati pred „domovinsko sudište“. Zar sada vjeruje institucijama hrvatske države koje su protiv njega, kako je tvrdio, vodile politički motiviran i montiran proces?! Što se to promijenilo? Što to Glavaš zna, a mi ne znamo?
Rani radovi “autentičnog hrvatskog domoljuba”…
Branimir Glavaš je rođen u Osijeku kamo su njegovi roditelji stigli 1949. iz pasivnih, siromašnih Drinovaca, općina Grude, BiH, u vrijeme poslijeratne kolonizacije plodonosne Slavonije. Završio je Pravni fakultet, štoviše položio i pravosudni i javnobilježnički ispit, da bi život posvetio – politici. Neki izvori navode, pozivajući se na arhivu UDBA-e objavljenu u posebnom izdanju beogradske Narodne armije u siječnju 1991., da je sa samo 16 godina Glavaš pristupio hrvatskoj emigrantskoj (pro)ustaškoj organizaciji znanoj kao Hrvatski narodni odbor (HNO), a tajno se učlanio i u Hrvatsko narodno vijeće (HNV) 1982. Dok ga je vodio Mate Meštrović. Time je zarana stvarao pretpostavke za „autentično hrvatsko domoljublje“… Bio je jedan je od osnivača slavonsko-baranjskog HDZ-a, a povrh svega, njegova je zasluga (i prijedlog) da se Franjo Tuđman imenuje za prvog predsjednika „zajedničara“, na osnivačkom skupu HDZ-ovih „barakaša“, na Jarunu 17. lipnja 1989. Status saborskog zastupnika osvaja već na prvim višestranačkim izborima 1990., i taj će „običaj“ njegovati kontinuirano do 2010. Čak i dok je bio u pritvoru, na parlamentarnim izborima 2007. Bio je nositelj liste HDSSB-a koja osvaja tri zastupnička mandata, a Glavaš saborski imunitet, koji će mu omogućiti da se brani sa slobode… U Osijeku i Slavoniji godinama je „žario i palio“, a tijekom rata , kako tvrde mnogi sudionici recentne nacionalne povijesti, doslovce gospodario životom i smrti. Krenuo je s pozicije sekretara Sekretarijata na narodnu obranu u Osijeku, s odgovornom zadaćom organiziranja obrane grada, potom je bio pomoćnik zapovjednika obrane grada, prvi IPD-ovac, kordinator teritorija, što sve ne. Riječju, ključna osoba ratnog Osijeka, čovjek koji je u svojim rukama držao sve konce ne samo obrane od agresora nego i civilnog života. Ostat će upamćen i kao prvi osječko-baranjski župan, izabran 1993., i tu će dužnost obnašati dok ga Tuđman nije smijenio, u listopadu 1997., tijekom mirne reintegracije Podunavlja, pod pritiskom američkog generala Jean Paul Kleina. Zauzvrat je dobio utješno mjesto inspektora HV-a. Na čelo županije vratit će se 1999. i ostati do kraja lipnja 2000., kada aktivira zastupnički mandat.
Krađa glasova za Sanaderovu pobjedu
Jedna od intrigantnijih epizoda iz njegove političke biografije su unutarstranački izbori u HDZ-u 2002. kada je presudio u utakmici između Ive Sanadera i Ivića Pašalića za preuzimanje stranačkih insignija. Glavaš se vrlo operativno zauzeo za Sanadera. Na izborni skup doveo je i zaštitare tvrtke „Borbaš“ koji su „osiguravali“ izborni „dvoboj“, i, kako će kasnije sam javno priznati, pribavio Sanaderu pobjedu krađom nekoliko stotina presudnih glasova. No, ljubav koja je u toj pobjedi rođena, nije dugo trajala, pa će se novi šef partije i njegov odani sljedbenik razići već 2005. Zbog uskraćene financijske potpore Vlade slavonskoj regiji za nominirane razvojne projekte. Glavaša će to nagnati na osnivanje udruge Hrvatskog demokratskog sabora Slavonije i Baranje koja će se kasnije transformirati u stranku HDSSB i postati najljući oponent HDZ-u u Slavoniji. U travnju 2005. Glavaš je izbačen iz HDZ-a, fokusira se na HDSSB i na lokalnim izborima osvaja vlast i u Osijeku i županiji. Rat s HDZ-om postaje sve žešći i ozbiljniji. Mnogi vjeruju da je oponiranje HDZ-u i Ivi Sanaderu Glavaša stajalo otvaranja istrage protiv njega zbog sumnje da je počinio ratne zločine nad srpskim civilima u Osijeku ratne 1991. O Glavaševoj umiješanosti u najstrašnije ratne zločine u gradu godinama se govorilo, o tome su mediji naveliko pisali, ali se činilo kako je slavonski gazda nedodirljiv i potpuno izvan domašaja pravde. Sve dok je uživao zaštitu moćnog Vladimira Šeksa i stranačkog šefa Ive Sanadera. No, kad je izguran na brisani prostor, bez stranačke zaštite, brzo je dospio (2005.) u Remetinec. Pompozan kakav jest, odmah započinje štrajk glađu radi čega je iznudio ukidanje pritvora i prekid istrage jer u postupku zbog iznurivanja glađu nije mogao sudjelovati. Ipak, u travnju 2007. podiže se optužnica za slučaj „Selotejp“. Glavaš završava u osječkom pritvoru i sustiže ga nova optužnica za slučaj „Garaža“. Postupak preuzima Županijski sud u Zagrebu, a Glavaš novim štrajkom glađu, koji će potrajati čak 66 dana, pokušava priskrbiti status žrtve. Heroja, a ne zločinca…
Osam od deset, ili piši osam, odradi pet (godina zatvora)
Konačno, u svibnju 2009. prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu Branimir Glavaš je osuđen na 10 godina zatvora, a uvijek dobro informirani Slavonac samo koji dan prije toga bježi u BiH čije državljanstvo također uživa. Vrhovni sud RH preinačit će presudu na osmogodišnju zatvorsku kaznu, a Glavaš će pasti u ruke BiH pravde u rujnu 2010. Iza mostarske brave ostaje sve do polovine siječnja ove godine, kada je trijumfalno udahnuo slobodu. Za svoje domovinske zasluge u ratu nagrađen je činom general-bojnika i brojnim odličjima, koja mu je predsjednik Republike Ivo Josipović oduzeo nakon izricanja pravomoćne presude. Iako se gdjegdje navodi kako je svoje „spomenice, redove i knezove hrvatske“ navodno Glavaš prethodno prodao u Australiju za sto tisuća kuna (!?). Za njegovih uzničkih dana umrla mu je majka i sestra, a oženio se sin. Činu vjenčanja nije bio prisutan, pa je sin Filip obećao prirediti crkveni obred po očevu izlasku iz zatvora. To još nije stigao, ali Filip je ovih dana „za oca“ učinio nešto drugo. Na službenom Glavaševom FB profilu objavljena je monstruozna prijetnja ilustrirana fotografijom pet obješenih osoba, pod kojom je stajalo: „Osma Božja zapovijed glasi: Ne reci lažna svjedočanstva, jer stići će te Božja kazna! Autori ove podle, morbidne prijetnje, ponudili su i dodatno tumačenje sadržaja, navodeći da su i osobe s fotografije lažno svjedočile pa ih je stigla zaslužena kazna. Vješanje! Vjerna Glavaševa sljedba iz HDSSB-a hitro je pokušala „oprati“ svoga vođu od tog nedjela tvrdnjom kako mu netko podmeće, kako je njegova FB stranica hakirana itd. itd. No, nakon par dana, eto, „pokajnika“ Glavaša kako se posipa pepelom. Na svome Facebook profilu objavljuje priopćenje u kojemu priznaje da je riječ o njegovoj službenoj stranici koju je administrirao njegov sin i prijatelji, koji stoje i iza ovog mučnog „uratka“. Glavaš njihov čin ne opravdava, drži da je nepromišljen i ishitren, mladalačka nesmotrenost potencirana emocijama i euforijom zbog njegova puštanja iz zatvora. Postupak je, kaže, pogrešan i neprimjeren, „ali ga pokušavam razumjeti u svjetlu emocionalne napetosti uslijed iščekivanja odluke Ustavnog suda o mojoj tužbi, a koju sam čekao više od četiri godine“. Glavaš se ograđuje od spornog sadržaja i osuđuje ga, ali kao odgovorna osoba FB profila preuzima svaku odgovornost za učinjeno, implicite i možebitne konzekvencije. Kako dobrohotno, očinski! Da bi čovjek riječ rekao…
Osma Božja zapovijed, “evenđelje po Filipu”
Kako god da je „osma božja zapovijed“, ilustrirana ljudima koji vise, dospjela na Glavašev profil, poruka je odaslana. Svjedocima. Koji će biti u prilici u obnovljenom postupku, ponovo svjedočiti protiv njega. Nakon ove morbidne, zastrašujuće epizode, mogli bi itekako dobro promisliti ima li to smisla. U zemlji gdje pravda ovisi isključivo o rasporedu političkih karata. Teško je vjerovati da je mladi Filip do te mjere nalik ocu da bi se po svojoj slobodnoj volji i pameti mogao dosjetiti tako opakog preventivnog sijanja straha „denuncijantima“… Najstrašnije je od svega što Glavaš najavljuje povratak u politiku, što mu ne pada na pamet povlačenje u anonimnost i okajavanje grijeha iz prošlosti. Ta nije on Ante Gotovina! Taj jedva čeka novu priliku odlučivati o našim sudbinama, krojiti nam kapu nebesku pod kojom će sunce samo za njega i njegove istomišljenike sijati… A riječ je o čovjeku kojemu se sudilo tek za dio krimena za koje se sumnjičio, dok je primjerice ubojstvo bivšeg osječkog načelnika policije Josipa Reihla Kira ostalo nerazjašnjeno i nesankcionirano, mada su ga neki svjedoci itekako ozbiljno dovodili u kontekst toga zločina. Nikada Glavaš o tome nije ni pitan ni saslušavan. Zašto? Zbog zastrašenih svjedoka koji su pali u komu zaborava? Možda radi procjene da će mu dvije zloćudne optužnice znakovitih naziva ‘Selotejp’ i ‘Garaža’ sa svim opskurnim implikacijama zločina koje obuhvaćaju biti dostatne za jedan život? Ili je skandal što su ga proizveli Glavaševi pajdaši s pokušajem podmićivanja sudaca Vrhovnog suda, bio dovoljno poučan za sve? Je li to ozračje za pravedno suđenje, za zadovoljenje pravde, za istinu o zločinima u ratnom Osijeku, ili svjedočimo novoj pravosudnoj farsi u državi koja ne želi i ne treba neovisno sudstvo?
Oglas
