Šešelj u spomenutoj emisiji (printscreen Youtube)
Haaški sud se pred kraj svoga mandata temeljito iskompromitirao a skepticima priuštio veliku satisfakciju. Odluka da srpskog ratnog zločinca Vojislava Šešelja puste na privremenu slobodu, navodno iz humanitarnih, zdravstvenih razloga, pokazala se potpuno pogrešnom . I krajnje nehumanom. Sud koji je od Šešelja bio sustavno omalovažavan, prema kojemu nije imao nimalo poštovanja, nagradio ga je puštanjem u “kućni pritvor” u Srbiju, iako nije bila nikakva tajna da će se ovaj, neosuđeni zločinac, dočim izađe iz zatvora , nastaviti baviti onim što mu je oduvijek išlo najbolje- širenjem mržnje, zazivanjem sukoba i nepomirljivosti među narodima i državama na Balkanu. Uz potporu medija koji ga tretiraju kao prvorazrednu estradnu zvijezdu. Tužiteljstvo je prvotno odbilo reagirati na ispade ostarjelog srpskog radikala koji se voli titulirati kao četnički vojvoda, ali se ipak predomislilo i zatražilo njegov povratak u Haag. Kako ne bi nastavio mržnjom kontaminirati okoliš, i žrtve ubijati po drugi put…
Tužiteljstvo drži da je sustavnim provokacijama od dolaska u Srbiju, pri čemu je kulminacija bilo njegovo pismo u povodu godišnjice pada Vukovara kada je “braći četnicima čestitao na oslobođenju srpskog Vukovara”, potkopao temelje na kojima se zasnivala odluka o njegovom privremenom puštanju, pa bi Sudsko vijeće odluku trebalo poništiti i “vojvodu” ponovo utamničiti. A njegov primjer koristiti kao pouku u svim budućim slučajevima…
Bolestan od mržnje
Obrazloženje odluke o privremenoj slobodi za ratnog zločinca, što je presedan u Tribunalu otkako je osnovan, počivalo je na njegovom narušenom zdravlju, no ispostavit će se da je Vojo u punoj snazi i kondiciji osobito kad je riječ o generiranju zla i mržnje . Njegova je retorika ostala ista, njegove nacionalističke eskapade jednako borbene, a velikosrpske pretenzije na hrvatski teritorij i dalje na crti Zemun, Virovitica, Karlovac, Karlobag. Ali su se okolnosti promijenile, pa se danas ta četnička, ratna retorika doima, koliko bolesnom i opakom, toliko i karikaturalnom. No, Tužiteljstvu haaškog suda tek je danas jasno da navodna bolest Šešelju nije prepreka za strasno propagiranje mržnje, i da je bilo potpuno neopravdano njegovo privremeno puštanje bez ikakvih uvjeta, osim obećanja da će se vratiti u Haag čim ga Sud pozove. Sada, pak, rugajući se s Tribunalom, prkosno poručuje da mu ne pada na pamet dobrovoljno se vratiti i da ga samo srbijanske vlasti i policija mogu uz primjenu sile privesti.
Tragično je i po Haaški sud diskreditirajuće da ratnom zločincu Vojislavu Šešelju ni za 11 i pol godina provedenih u haaškom pritvoru presuda za ratne zločine u BiH i Hrvatskoj te protjerivanje nesrpskog stanovništva s područja BiH i Vojvodine, nije izrečena. Navodno je napisana, ali nije objavljena.
Ignorantska Srbija i “šešeljizirana” Hrvatska
Vojislav Šešelj dobrovoljno se predao Haaškom sudu u veljači 2003., suđenje mu je započelo 2007. , a očekivalo se izricanje presude koncem listopada prošle godine, ali je odgođeno zbog Šešeljeva zahtjeva za izuzeće suca, radi navodne pristranosti. Predsjednik Suda Theodor Meron najavio je da bi do sredine 2015. trebalo početi vijećanje o presudi( ?!)
Otkako je na privremenoj slobodi , srbijanske vlasti njegove mitinge i galamu ignoriraju, a hrvatski su političari zapali u svojevrsnu šizofreniju, šešeljizirajući domaći zrak više i od samog Šešelja. Predsjednik hrvatske Vlade Zoran Milanović otkazao je ranije dogovoreni posjet Srbiji koja se nije distancirala od ispada ratnog zločinca, vjerojatno više zbog predizbornih, nego zrelih političkih razloga.
– Očekivao sam od Beograda, odnosno Srbije, da se jasno opredijele prema onome što je Šešelj govorio na privremenoj slobodi. Samo sam htio da kažu da je ono što taj čovjek govori zlo, ništa više od toga. To ne radim iz nikakvih niskih pobuda. Poznato je svakom koliko se ja i moja vlada zalažemo za poštivanje nacionalnih manjina u Hrvatskoj, a prije svega najveće, a to je srpska nacionalna manjina, pa onda očekujemo bar malo korektnosti i ljudskosti iz Beograda, no možda previše očekujem- pojasnio je razloge otkazivanja službenog puta u Beograd demoralizirani hrvatski premijer.
U međuvremenu, Hrvatski Sabor je donio deklaraciju, a Europski parlament rezoluciju kojima se žestoko osuđuje ratno-huškačka retorika Vojislava Šešelja, opskurnog četničkog vojvode i nepokajanog ratnog zločinca. Kao neka vrst akta pranja savijesti griješnih struktura koje su ga ratnih 90-ih mogle, a nisu zaustavile…
