U 21. stoljeću tek oko 77 posto stanovništva Hrvatske, ili njih oko 3,3 milijuna, ima dostupnu vodu iz javnih vodoopskrbnih sustava što nije zadovoljavajući prag jer je ljestvica postavljena na 90 posto. Dostupnost, naravno nije ravnomjerna, odnosno neka područja vapiju za vodom iz vodovoda, a druga je imaju u prihvatljivim granicama.
Najgore stanje vodoopskrbe je u Brodsko-posavskoj, a najbolje u Istarskoj županiji
Prema analizi Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo staroj tek nekoliko godina o kojoj su javno govorili stručnjaci: Željko Dadić, Edo Lovrić, Magdalena Ujević, Jelena Ambrenac i Dragutin Gereš, najlošije stanje je na području Bjelovarsko-bilogorske i Koprivničko-križevačke županije. U tim sredinama tek 32 posto stanovništva ima zdravstveno ispravnu vodu koju dobijaju iz javnih vodoopskrbnih sustava. Nešto je bolje stanje u Brodsko-posavskoj, Sisačko-moslavačkoj i Virovitičko-podravskoj županiji gdje prosječna dostupnost iznosi ispod 50 posto. Viši postotak ima Zagreb, Krapinsko-zagorska, Požeško-slavonska i Vukovarsko-srijemska županija. Pet županija- Osiječko-baranjska, Ličko-senjska, Zadarska, Varaždinska i Međimurska uspjele su se približiti prosjeku, dok su iznad prosjeka od 80-postotne pokrivenosti stanovnici: Karlovačke, Šibensko-kninske i Dubrovačke-neretvanske županije. U malobrojnu skupinu sa preko 90 posto pokrivenosti spadaju Istarska i Splitsko-dalmatinska županija. Prema izviješću HZJZ, najveći broj stanovnika na javni vodovod priključeno je u Primorsko-goranskoj županiji i Gradu Zagrebu.
Od Hrvatske gora samo Rumunjska
Zanimalo nas je kakvo je stanje vodoopskrbe u drugim zemljama Europe, kaskamo li, jesmo li u granicama prosječnosti ili smo bolji. Saznajemo tako da je u susjednoj Austriji opskrbljenost vodom iz javnih vodovoda 86 %, u Češkoj 87 %, Slovačkoj 83 %, Sloveniji 85 %, Mađarskoj 92 % i u Rumunjskoj tek 63 posto. Dakle, samo je Rumunjska u lošijem položaju od Hrvatske, dok su ostale usporedne zemlje daleko ispred nas.
Čak milijun stanovnika Hrvatske vodu dobija iz lokalnih i regionalnih vodovoda, bunara, cisterni…
Hrvatsku, nesumljivo treba dobrano zabrinuti podatak koji govori da blizu 23 posto ili preko jedan milijun stanovnika koristi vodu iz drugih vodoopskrbnih sustava-lokalnih i regionalnih vodovoda, bunara, cisterni…Česta onečišćenja vode iz javnog sektora upućuju na potrebu bolje kontrole. S pravom se postavlja pitanje koliko brinemo o zdravlju onih koji nemaju ni tu privilegiju opskrbe vodom iz javnih vodovoda, odnosno koliko se kontroliraju uređaji koji nisu u sustavu javne vodoopskrbe, tko vodi računa o održavanosti bunara, cisterni…? Pravog odgovora na ovo pitanje, naravno nema. Za razliku od ovih „drugorazrednih“ sustava, u javnoj vodoopskrbi Hrvatske posluje 98 komunalnih društava i jedna ustanova, a u sektoru odvodnje i pročišćavanja 89 društava. O javnim vodovodima, dakle ima tko brinuti, no to ne znači da se onečišćenja ne događaju što su nedavno na svojoj koži osjetili stanovnici Šibensko-kninske županije koji su 72 sata bili bez vode iz javnog vodovoda, a na odgovor što je onečistilo vodu još se čeka. Pitanje je hoće li se pravi uzrok ikada i saznati.
Sa sve narastajućom sviješću o značaju vodnog resursa javnost se sve glasnije pita koliko brinemo o zaštiti voda od onečišćenja i zaštiti ljudskog zdravlja od ugroza koje mu prijete od onečišćenih voda.
Smoljanović: Voda je pogodna za prijenos uzročnika brojnih oboljenja i zato je treba dezinficirati
-Zaštita ljudskog zdravlja jedna je od osnovnih zadaća vodnoga gospodarstva i podrazumijeva „osiguranje vode za piće i provedbu sanitarnih mjera…“, reći će prof. dr. sc. Mladen Smoljanović, epidemiolog iz Splita osvrćući se na aktualnu tematiku zaštite zdravlja i voda. Konstatira kako su temeljni higijenski i zdravstveni standardi (kakvoća pitke vode i one za kupanje) u velikoj mjeri osvisne o izgrađenosti i učinkovitosti vodno-komunalnog sustava. Voda je kao medij, upozorava, pogodna za prijenos uzročnika najrazličitijih oboljenja, tzv. hidričnih epidemija. Zato je obvezna mjera provedbe dezinsekcije u sustavu javne vodoopskrbe, navodi epidemiolog Smoljanović konstatirajući kako je kvaliteta vode iz lokalnih vodovoda upitna o čemu svjedoči veći broj hidričnih epidemija koje su izbile od 1992.g. do 2006.g. U tom je razdoblju, podsjeća, bilo preko 1300 slučajeva oboljenja izazvanih konzumacijom vode iz cisterni, seoskih vodovoda, kućnih zdenaca, kućnih hidranata, gradskih i lokalnih vodovoda, šumskih izvora, riječne vode…
Hidrične epidemije danas su rijetka pojava, ali rizici i dalje postoje
Epidemiolog Smoljanović ističe kako su hidrične epidemije danas rijetka pojava, dok su ranijih desetljeća bile česte i za posljedicu imale visoku smrtnost. Unatoč rijetkoj pojavnosti u današnje vrijeme ostaje činjenica da rizici u vodoopskrbi još uvijek postoje, a tome u prilog govore epidemije hepatitisa A u Puli iz 1988.g., epidemija gastroenterokolitisa u Baškoj Vodi 1989.g., epidemija kriptosporidioze u Šibeniku 1989.g… Ova potonja je izazvana konzumacijom vode iz kaptaže Jaruga zbog čega je čak jedna trećina stanovništva imala probavne tegobe. Podsjećamo kako je uzročnik onečišćenja vode bila svinjogoska farma u Drnišu koja više ne postoji. Dakle, riječ je o istom izvorištu koje je bilo onečišćeno i prije dva tjedna kada se voda „čula“ po nafti.
