Intervju s kninskom gradonačelnicom Josipom Rimac, koji smo objavili 4. ožujka, izazvao je žestoku reakciju i kod Cecilije Tolo, donedavno bliske suradnice i prve pročelnice gradonačelnice Rimac. U reagiranju na spomenuti intervju, Tolo je odlučila javno iznijeti svoje razloge za razlaz s Josipom Rimac i, kako kaže, pravu istinu o onome što se događa u gradskoj upravi.
– Nije istina da sam smijenjena s radnog mjesta pročelnice Ureda gradonačelnika, nego sam više puta tražila razrješenje zbog nepodnošljivih uvjeta rada, dugogodišnjeg zlostavljanja-mobinga, a nekoliko puta sam dospijevala na hitnu zbog stresova na poslu. Prvi put sam tražila razrješenje 20. siječnja 2012., ali zahtjevu nije udovoljeno. Nakon posljednjih lokalnih izbora opet sam podnijela zahtjev da me se razrješi dužnosti pročelnice, a na kraju premještaj u drugi upravni odjel, na službeničko mjesto. Neposredno pred moju posljednju sjednicu GV-a kada sam usmenim i pisanim putem upozorila na nezakonitost prijedloga Odluke o raspolaganju nekretninama, koje postaju isključiva ovlast gradonačelnika, imala sam zabranu govora na sjednici Gradskog vijeća. Tada sam odlučila da će to biti moja posljednja sjednica… Posjedujem sve pisane dokaze o zahtjevima i zamolbama za razrješenje, raspored i premještaj i svemu što navodim. Dakle, nisam smijenjena, nego nisam mogla i željela više biti Josipina prva suradnica-pročelnica. Nedavno sam dobila rješenje o rasporedu na službeničko mjesto.
Nikad nisam bila u bilo kojoj kampanji!
Nije točno da sam u kampanji radila protiv gradonačelnice, jer nikada ni protiv koga nisam radila niti sam ikada bila u bilo kojoj kampanji. Naprotiv, bila sam član GIP-a kao nestranačka osoba. Netočna je tvrdnja da sam ja jedina pročelnica imenovana bez natječaja. Imenovana sam natječajem kada uvažena gradonačelnica, radeći u Crvenom križu, zbog mladosti i neiskustva, vjerojatno nije ni poznavala ustroj gradske uprave ni nazive radnih mjesta, a posebno kako je tko priman u radni odnos.
Znala je tko je kriv za duplo plaćeno zemljište Tonkovićima, ali ih nije htjela prijaviti
Kada me je neposredno pred svoj drugi mandat gradonačelnica upoznala da je Državna revizija utvrdila da postoje dva ugovora s obitelji Tonković tj. dva puta plaćen iznos za kupljeno zemljište, s čime ranije nisam bila upoznata, Josipa me pitala za savjet kako postupiti. Sve sam joj objasnila i napisala sukladno zakonu, o čemu također postoje pisani dokazi. Nakon toga je, meni i Draganu Jerkoviću, njenom bivšem zamjeniku, rekla da hoće novi ustroj , ali takav da pročelnika Rimca, koji je sastavljao ugovore, ne želi više vidjeti u gradu na bilo kojem radnom mjestu, a pročelnika Nenada koji je dva puta plaćao po ugovorima, ne želi vidjeti u gradskoj upravi. Na Rimčevo mjesto je trebala doći već unaprijed poznata osoba, a dvije službenice su trebale postati pročelnice. A pročelnik se može imenovati samo na temelju javnog natječaja… Zaprepašćuje me izjava da sam joj ja takav akt pripremila, zločesti ili neupućeni bi mogli pomisliti, podvalila, jer je o svemu upoznata, ali ih nije htjela prijaviti policiji ili Uskoku, kako je predlagao Jerković, nego ih se promjenom ustrojstva riješiti. Istina je da smo se davno razišle u pristupu radu, a počelo je od pripreme i testiranja onih koje je željela primiti ili unaprijediti. Problemi su nastali jer nisam pristala kao pročelnica za imovinsko-pravne poslove, što sam kratko radila, predložiti GV-u prodaju zemljišta DIV-u za 5 kn, a po procjeni vještaka je bilo oko 100 kn. Ali sam morala, i, nakon mnogo truda, našla način kako to provesti po zakonu.
Nije istina da sam dobila opomenu pred otkaz!
Na prigovor da nisam trebala iznositi u medije interne stvari gradske uprave, tvrdim da je neosnovan, jer sam godinama službenica za informiranje, imenovana još za vrijeme gradonačelnika Marića, a kao službenik za informiranje, po zakonu sam dužna u roku 15 dana odgovoriti na svaki upit, što sam uvijek poštovala. Nije interna stvar informacija da ne mogu dati tražene informacije u skladu sa ZPPI, jer se mnogo toga skrivalo od mene i signiralo drugima. Pitanje je zašto se nešto skriva ako je sve po zakonu, ispravno i transparentno. Nije interna stvar da sam razriješena i da je imenovana druga osoba kao službenica za informacije, Sanja Lozančić, i o tomu sam valjda imala pravo obavijestiti zainteresiranu javnost, jer ta odluka nije bila objavljena na našoj internet stranici. Nije istina da sam dobila opomenu pred otkaz, osim ako i to ne napiše retroaktivno kao što su i neki akti tako napisani, o čemu također postoje dokazi. Uostalom, gradonačelnica mi više nije nadređena osoba, nego pročelnik, pa mi opomenu pred otkaz nije ni mogla dati. Nije istina ni da sam odbila bilo koji radni zadatak, naprotiv, radila sam i za druge.
Istina je da sam odbila napisati otkaz Šimi Šimiću, to nije bio moj posao!
Istina je da sam odbila postupiti po nalogu Nikole Blaževića kojega je imenovala Skupštinom Upravitelja d.o.o., a nalog je bio da ja napišem otkaz direktoru Šimi Šimiću jer su se oni tako dogovorili u stranci. Objasnila sam da to nije moj posao niti bilo koga iz gradske uprave jer je Upravitelj kao trgovačko društvo samostalna pravna osoba sa svojim tijelima i zaposlenicima te da je on Skupština, a ne ja. Osim toga, nisam imala ni jedan „papir“ o tomu, niti me je itko konzultirao kada su sklapali ugovor kojim su, kako sam saznala, preuzeli velike financijske obveze za Upravitelja.
Laž je da sam Grad prijavila USKOK-u, to zaslužuje prijavu za klevetu
I na kraju, najšokantnija je lažna optužba da sam ja Grad prijavila USKOK-u jer sam rekla da ću to napraviti. Ovo zaslužuje kaznenu prijavu za klevetu, jer nikada nikomu nisam spomenula USKOK niti imala razloga, saznanja ni dokumentaciju za Uskok. Gradonačelnica je još 2010. jednim običnim zaključkom, nezakonito suspendirala Odluku o ustrojstvu koju je donijelo Gradsko vijeće, na način da mi se oduzimaju sve ovlasti u vezi imovinskopravnih poslova i predaju službenici Tatjani Martinović, a od moje druge službenice se oduzimaju ključevi od kase s predmetima-poslovnim prostorima, i predmeti su išli izravno Tatjani. Istina je da sam moju bivšu-privremenu pročelnicu, šeficu Lozančić i moga sadašnjeg privremenog šefa Damjanovića upozorila da ne čine i dalje falsifikate i krivotvorine službeničkih akata (u smislu datuma objave), u što su se uvjerili gotovo svi službenici i o čemu smo obavijestili Upravnu inspekciju pri Ministarstvu uprave.
Na kraju, spočitavati nekomu da se priključio nekoj stranci, zalaziti u sferu njegove privatnosti i to mu uzimati za grijeh i povod za osvetu, dokazuje diskriminaciju i mobing: od nezakonitog rasporeda na najsloženije poslove, a s najnižim koeficijentom u klasifikacijskim rangovima VSS-a, do javnog blaćenja putem medija.
