– Pa zašto ih mi plaćamo? – uvijek se iznova čude i zapitaju mnogi žitelji Hrvatske kada, po tko zna koji put, čuju za gramzljive saborske mirovine (donedavno i 17,4 tisuće kuna), kupnje luksuznih automobila (pola milijuna kuna) za potrebe seoskih načelnika i župan(ic)a, za kožne fotelje i mahagonije po uredima, dnevnice, putne naloge, avionske karte i slično.
Opetovano se građani zabezeknu kad negdje na vidjelo izađu računi za jastoge, bifteke i pjenušce s neke od dužnosničkih večera, periodično se zapanje kad im se podastru podaci o bezočnom pljačkanju državnog blaga, novca i poduzeća, o privilegijama ovih i onih političara, dužnosnika, raznih ravnatelja i njihovih sedamnaest savjetnika u bezbrojnim državnim agencijama. I tome slično.
No, izuzev povremenog iščuđavanja i prigodničarskog bješnjenja po kafićima i slabo učinkovitih inicijiativa preko društvenih mreža u pravilu se – ne događa ništa. Tisuće političara i raznih ‘dužnosnika’ i dalje uživa slasne plodove budalastog i nepoštenog sustava, putem kojeg su sebi osigurali uglavnom bezobrazne i bešćutno visoke naknade, plaće, beneficije, pogodnosti i što li već ne. No, kako ne bi duljili, te kako bi uočili takve pojave ne treba ići na Markov trg – dovoljno je odškrinuti vrata bilo koje ‘jedinice lokalne samouprave’, tj. županije, grada, općine itd. Na pojave koje živciraju obespravljene, nezaposlene i potplaćene u Hrvatskoj može se naići posvuda.
555 jahača samouprave
Naime, u Republici Hrvatskoj možemo izbrojati ukupno 555 ‘jahača samouprave’, odnosno 555 jedinica lokalne samouprave: 428 općina, 127 gradova te 20 jedinica područne (regionalne) samouprave, odnosno županija. Ako taj broj pomnožimo s brojem župana, gradonačelnika, načelnika, njihovih zamjenika, vojske županijskih, gradskih i općinskih vijećnika, pročelnika svih mogućih službi i njihovih zamjenika, možemo samo reći: dobro je i ovako. Odnosno, moglo je i gore.
No, zadržimo se sada tek na kapi u oceanu troškova takvog glomaznog i često potpuno bespotrebnog aparata. Evo, primjera radi, prije neki dan je na Županijskoj skupštini Šibensko-kninske županije ‘donešena’ odluka ‘o raspoređivanju sredstava iz Proračuna Šibensko-kninske županije političkim strankama i nezavisnih članovima Županijske skupštine Šibensko-kninske županije za drugu polovicu 2013. godinu.
Naime, vijećnici su bez sustezanja digli ruke da im se za pola godine, za razdoblje od 1. srpnja do 31. prosinca 2013. godine iz proračuna isplati ukupno 800.000,00 kuna. Dosad je, vele, u te svrhe utrošeno utrošeno 199.964,50 kuna, a preostalih 600.034,60 kn će se raspodijeliti političkim strankama i nezavisnim listama kako slijedi, ovisno o broju vijećnika.
Top lista: HDZ, Petrina, SDP…
HDZ će dobiti najviše: 242.537,35 kn, a slijedi ga NLSP-Nezavisna lista Stipe Petrine sa 113.557,95 kn.
Naredni na top-listi je SDP koji će za pola godine inkasirati 58.881,90 kn, a za petama im je HDZ-ov koalicijski partner SDSS -Srpska demokratska samostalna stranka sa solidnih 57.479,95 kn.
Dalje kako slijedi :HNS (29.440,95 kn), Hrvatska seljačka stranka (28.039,00 kn), HSU-Hrvatska stranka umirovljenika (28.039,00 kn), HSP-Hrvatska stranka prava dr. Ante Starčević (14.019,50 kn), Hrvatska čista stranka prava (14.019,50 kn), te HSLS (14.019,50 kn).
Eh, nije to sve, 42 vijećnika, te predsjednik ŽS-e i njegovo dvoje zamjenika imaju na raspolaganju još i prvotno planiranih 1,63 milijuna kuna za tekuću godinu, a koje bi trebali raspodijeliti kao mjesečne naknade za svakoga ponaosob. Podijeljen s brojem vijećnika i mjeseci, ispada kako bi grubo računajući svakome od njih pripala mjesečna svota od – 3.018,53 kune.
– Ali to je bruto… – nemušto i zajapuren se nedavno pravdao jedan od tih vijećnika.
Brutalni bruto
Jest, to je bruto, a neki bi rekli i brutalni bruto, budući da se vijećnici okupe u prosjeku svaka dva mjeseca na nekoliko sati. ‘Nije da se ne isplati.’ I tada, mnogi od njih se i ne pojave na sjednicama, a glavninu vremena provedu u prizemlju ispod vijećnice. Kako se dade iščitati iz njihova ponašanja, pretežne nezainteresiranosti i prikazane neupućenosti, glavnina njih niti ne pročita tzv. materijale za sjednicu, pa time apsurdnost ‘naknada za rad’ postaje vrlo bolna i iznimno teško pada na želudac. Čekaj, nije to sve: 2,6 milijuna je bilo predviđeno za potrošiti na lokalne izbore, tu je i 290 tisuća kuna za razna tijela nacionalnih manjina itd.
Sličnih je primjera nebrojeno, a ovdje nećemo spominjati ni notornu činjenicu da proračuni većine od 555 ‘samoupravnih jedinica’ velikim dijelom odlaze za potrebe hipertofirane i mahom potpuno nepotrebne administracije, nastale najčešće po ključu ‘budi naš, naći ćemo neki posao za tebe’.
– Nije to ništa novo, pa to se već zna… Grabe oni koji mogu – reći će mnogi u Hrvatskoj, navikli na ovakve i slične nepravde i besmislice.
Istina je. Pa to se već zna. Ali još uvijek se ne zna odgovor na pitanje s početka:
– Pa zašto ih, doista, mi plaćamo?
