Neovisni novinarski portal
19.11.2017.
KULTURA
Danilo – arheološki biser

Danilo – arheološki biser

Danilo – „Kada se među arheolozima spomene lokalitet Danilo, svi znaju za Danilsku kulturu, za Rider, ilirsku onomastiku, Stari šematorij, Gradinu, Princepsu…“ Ovim su riječima arheolozi Toni Brajković, Željko Krnčević i Emil Podrug započeli novi Arheološki vodič po Danilu koji je nedavno ugledao svjetlo dana.

dabilo_riton

Pratila ga je impresivna izložba epigrafskih spomenika u Muzeju grada Šibenika, te Međunarodni kongres na kojem su sudjelovali brojni stručnjaci iz više europskih zemalja dajući  tako svoj veliki doprinos boljem upoznavanju i promociji bogate baštine Danila.

Priču o Danilu i njegovoj arheološkoj baštini autori su smjestili u drugu polovicu 17.st. kada je nekoliko natpisa o Rideru objavio Ivan Lucić. Tek kasnije, u drugoj polovici 19.st., ovo je mjesto postalo poznato po bogatstvu epigrafskih spomenika zahvaljujući kolekcionarskom radu Theodora Mommsena, a za popularizaciju danilske baštine zaslužan je bio i mjesni župnik fra Stjepan Zlatović.

Sve do 1949.g. priča je zapela u turbulentnim vremenima, a aktualizirala ju je gradnja Zagorskog vodovoda koja je na svjetlo dana iznijela ostatke srednjevjekovnih i kasnoantičkih grobova i arhitekture. Prva sustavna istraživanja započela su, podsjećaju arheolozi Krnčević, Brajković i Podrug, 1951.g. pod palicom akademika Duje Rendića Miočevića. Njemu je „In memorijam“  u rujnu ove godine bio posvećen međunarodni znanstveni skup kojem je nazočio i njegov sin, akademik Ante Rendić Miočević.

Najstariji nalazi pronađeni u Danilskom polju potječu iz vremena neolitika (mlađeg kamenog doba) i datiraju se u prvu polovinu 6. tisućljeća prije Krista.

U to je vrijeme stanovništvo, saznajemo,  polako počelo napuštati nomadski način života i okrenulo se obradi zemlje u polju gdje je bilo dosta vode, u Bitinju. U Danilskom polju, osim Bitinja postoje i tril okve koje gotovo nikada ne presušuju- Munjača, Birašica i Sitnica. Upravo usred danilskog polja, na Bitinju, tom nepresušnom podzemnom vrelu, otkrivena je srednjoneolitička kultura koju je njezin istraživač Josip Korošec nazvao-Danilska kultura. Dosad je istraženo oko 2700 četvornih metara naselja u kojem se živjelo od 5300. do oko 4900.godine prije Krista. Arheolozi su ovdje pronašli tragove nadzemnih kuća građenih od drva i glinastog premaza, kamena pročelja, suhozidne ograde, skladišne prostore i drugo.

Danilska kultura je, ističe arheološki trojac, daleko poznatija po pronađenim  lončarskim predmetima. Posebno izdvajaju posuđe ukrašeno spiralama i slikanim motivima.I dalje je, međutim  najintrigantniji predmet iz ovog razdoblja tzv.riton. Riječ je o keramičkim predmetima izrađenim u obliku posude na četiri noge s ovećom okomito položenom ručkom. Koristila se, pretpostavlja se, u kultne svrhe. Stručnjaci, zapravo nisu jednoglasni oko njegove namjene. Jedni u ritonu vide obrednu svjetiljku, drugi oblik žene, treći medvjedicu, četvrti simboličnu maternicu, peti prikaz prožimanja muškog i ženskog aspekta kozmosa, dok šesti u nogama prepoznaju vimena domaćih životinja. Bilo kako bilo, riton je postao zaštitni znak Danilske kulture.

Izložbeni postav u Muzeju grada Šibenika

Izložbeni postav u Muzeju grada Šibenika

Bitinj je zajedno sa šibenskim arheolozima u dva navrata istraživao i američki stručnjak Andrew Moore. Na površinu je iznijeto dosta materijala od drva, gline, kamena, kostiju…Zanimljivo, pronađena je i velika količina morskih školjaka i to čak 15 vrsta što potvrđuje tadašnje bliske kontakte stanovništva s morem i obalom. Od školjaka je izrađivan i nakit.

Gradina

Gradina

Posljednje veliko prapovijesno razdoblje-željezno doba bilo je vrlo nemirno pa su se naselja gradila na uzvisinama zbog moguće najezde neprijatelja. Svjedoči o tome i danas Gradina koja svojom veličinom i zanimljivim oblikom dominira cijelim krajem. I danas su na njoj vidljivi ostaci bedema, sustava masivnih obrambenih suhozida unutar kojeg je bilo gusto izgrađeno naselje, te kaskadnog odvodnog sustava koji je dijelom uklesan u strmu liticu. Dosad je ovdje istraženo pedesetak ostataka  manjih četvrtastih kuća koje su djelomično bile ukopane u liticu. Inače, Gradina je tijekom posljednja dva stoljeća prije Krista bila sjedište plemena Ridita. Poznato je da se koristila tijekom cijele antike. Središte života potom se preselilo u Danilsko polje. Početkom Rimskog carstva u 1.st. u polju se formirao rimski grad Rider (Municipium Ridatarum).

Antika

Odavno se vjerovalo, s razlogom, da današnje selo Danilo krije ostatke rimskog grada na što su posebno upućivali neki nalazi kao što su to, primjerice pronađena nadgrobna ara Kvinta Rutilija Ticijana i Kvinta Rutilija Prokula sa spomenom municipija Ridera. Ara je stajala kraj pročelja seoske crkve svetog Danijela. Da se ovdje nekada nalazio veliki grad  potvrdila su istraživanja koja su trajala od 1951. do 1971.g., a odvijala su se pod vodstvom akademika Duje Rendića-Miočevića. Kasnije su istraživačku palicu preuzeli Marija Šmalcelj i Zlatko Gunjača, a potom Ivan Pedišić, šibenski arheolog, danas u mirovini. U tom je vremenu otkriveno dosta nalaza, najviše na Verušama, Šematoriju i Starom šematoriju. Samo unutar Starog šematorija otkiveno je preko 400 kasnoantičkih i srednjovjekovnih grobova, te ostavi ranocarskog termalnog kompleksa. Među najvažnije nalaze ubraja se nadgrobni titul sa spomenom Ridera. Otkriveno je i preko 200 nadgrobnih spomenika od kojih je većina imala uklesana imena delmatskih starosjedilaca.

Ulomak titula sa spomenom municipija Ridera

Ulomak titula sa spomenom municipija Ridera

 

Krajem 1.st. prije Krista rimska država je uspostavila vlast i nad ovim prostorima čime je započela romanizacija domaćeg stanovništva, a sa njom i asimilacija.

Točno vrijeme osnivanja municipija arheolozima još nije poznato, ali je evidentno da se tijekom rimske vladavine ono postupno izgrađivalo u urbano središte sa svim blagodatima koje je sa sobom nosila rimska civilizacija. Na žalost, dosadašnja istraživanja još uvijek nisu dala odgovor na pitanje na kojoj se površini grad prostirao, gdje su mu bili bedemi…

Zahvaljujući pronalsku  velikog broja epigrafskih spomenika danas znamo da su najčeća domorodačka muška imena bila: Aplis, Tritus, Turus, Pinsus, pladomenus, Plator.. Žene su najčešće nosile imena: Aplo, Celso, Baeio, Toto, Daeco… Najčešći gentliciji bili su: Curbanius(a), Darmocus(-a), Valerius(-a)..

Upravo zbog bogatstva peregrinskih imena Daniloje steklo epitet temeljnog lokaliteta za proučavanje ilirske (delmatske) onomastike.

Tipična riderska kuća, prema dosadašnjim spoznajama, sastojala se od stambenog i gospodarskog dijela s bazenima za ulje i vino, krušnim pećima i skladišnim prostorijama.  Neke su površine bile popločane crno-bijelim kockicama mozaika, a zidovi ukrašeni freskama živih boja. Najbolji primjer raskoši rimske civilizacije u Rideru je oslikani termalni kompleks iz 1-2 st. na položaju Stari šematorij. Tamo su i danas vidljivi ostaci  poda rađenog u tehnici mozaika. Tu su i ostaci triju bazena u kojima se nekoć držala vruća, topla i hladna voda. Uz bazene su i ostaci odvodnog kanala. Na ovom je području u 4.st. bio podignut manji kršćanski oratorij, a kasnije i prva crkva.

Rimsko Danilo nikako ne smijemo zamišljati kao zabačeni kutak svijeta, kažu arheolozi. Još uvijek skromno istraženi ostaci grada koji je bio važno prometno čvorište na putu Salona-Skardona i prema unutrašnjosti, zorno pokazuju kako ni ovo mjesto nisu zaobišli radovi velikih umjetnika poput neznanih majstora koji su isklesali mramorne sarkofage s prikazima Amora i Psihe, Ahileja i Prijama i drugih likova. Samouki domaći obrtnici u vapnencu su klesali bogove i božanstva-Silvana-Pana, Dijanu, Libera.. Spomenik Liberu- rimskom bogu vina koji je prikazan u nošnji lokalnog Delmate, arheolozi su datirali u 2-3.st.. Bilo je to vrijeme kad su rimska kultura i običaji bivali prihvaćeni u svim dijelovima Carstva. Stanovništvo je slavilo Libera u ceremoniji obilaženja polja s velikim umjetnim falosom.  Falos je, inače simbol plodnosti i prokreacije. Uklesan je na jednom danilskom spomeniku, a najnaglašeniji je kod Silvana-delmatskog glavnog boga.

Srednji vijek

Vrijedni ostaci termalnog kompleksa

Vrijedni ostaci termalnog kompleksa

Zahvaljujući arheloškim nalazima na Danilu se može pratiti slijed naseljavanja od 9.st. pa do u kasni srednji vijek. O tom procesu govore brojni nalazi-nakit, dijelovi odjeće, oružje, pr

edmeti svakodnevne uporabe…Najvažniji lokaliteti iz ovog vremena upravo su srednevjekovna groblja na položajima Stari šematorij gdje je istraženo 370 grobova iz vremena od 9.do 15.st, zatim na Eracima gdje su pronađena 32 manja groba od 9.do 11.st., te na položaju Luguše koje još nije u cijelosti istraženo.

U starohrvatskim grobovima u Danilu pronađeno je dosta raznih tipova nakita, od onog najjednostavnijeg do luksuznih trojagodnih naušnica. Sve to govori o umijeću majstora zlatara koji su ga izrađivali.

Od sakralnih objekata na Danilu najstariji je svakako onaj na položaju Stari šematorij koji je nastao u starokršćansko doba na ostacima termalnog dijela antičke vile. Ova starokršćanska crkva preuređenaje i obnovljena, a današnja crkva svetog Danijela nastalaje u 18.st.na ruševinama romaničke crkve.

Crkva svetog Danijela

Crkva svetog Danijela

Osim te crkve u blizini su bile i crkve svetog Jurja i svetog Petra ali su u vrijeme turske najezde bile  razrušene i devastirane. Upravo ta brojnost crkava na prostoru Danilskog polja i sveci kojima su one posvećene svjedoče  o vremenu ranog prihvaćanja kršćanstva kod novopridošlog hrvatskog stanovništva koje je tijekom cijelog srednjeg vijeka dijelilo sudbinu cijelog kraja-nemirna vremena, turske i druge osvajače. Unatoč tomu, tijekom minulih stoljeća crkva i vjera ovdje su se održale.

U prapovijesnom dobu i antici Danilo je kao i u srednjem vijeku bilo značajan punkt. Naglim razvojem Šibenika u 10. i 11-st. ovo je mjesto, kao uostalom i Skradin, počelo gubiti svoj nekadašnji sjaj. U kasnom srednjem vijeku tome su pridonijeli i turski naleti. Ipak, Danilo nam ostaje, a tako ga i trebamo doživljavati, kažu naši sugovornici, nepresušnim izvorom spoznaja o prošlosti ovog kraja.

Danilo nam i dalje otkriva svoje nekadašnje lice. Gdje god da se zakopa motika ili lašun udari se u nešto tvrdo. Kad se 2012.g. na zemlji  Nevena Spahije, aktualnog trenera Cibone, sadila maslina, pronađeni su ostaci arhitekture s brojnim rimskim spolijama. Nalaz je konzerviran i djelomično prezentiran zahvaljujući spremosti Spahije da nalazište ostavi dostupnom radoznalom oku.

Jedno od najnovijih nalazišta na zemlji Nevena spahije

Jedno od najnovijih nalazišta na zemlji Nevena Spahije

I to nije sve. Sredinom 2013.g. otkriveni su ostaci gospodarskog dijela rimske kuće s mnoštvom ulomaka keramike i staklenog posuđa, željeznih predmeta, rimski novac te ostaci životinjskih kostiju i školjaka.

Svi dosad otkriveni nalazi govore o iznimnoj vrijednosti Danilskih nalazišta i nalaza koji svjedoče o kontinuitetu življenja sve od neolitika pa do današnjih dana. Kad je riječ o kontinuitetu življenja na nekom prostoru svjetski arheolozi ističu primjer Danila koji je tako zastupljen i u svjetskoj arheologiji.

Veliki znanstveni skup, izložba i novi vodič neka budu  poticaj, kažu arheolozi, da se arheologija još jednom, ovaj put kao feniks vrati na Danilo kako bi nam  na površinu iznjedrila nove nalaze-svjedoke minulih vremena.

 

 


VEZANE VIJESTI