Obitelj tragično preminulog 32- godišnjeg kineziologa Kristijana Periša pozvala je građane na komemorativni skup za Kristijana koji će se održati u subotu, 21. studenoga, s početkom u 18.30, na na središnjem zagrebačkom trgu- Trgu bana Jelačića. Svima je preporučeno da na skup ponesu bijeli jastuk koji je nakon ove tragedije postao simbol neprimjerenog postupanja prema posebno ranjivim osobama. Istovremeno, obitelj se ogradila od drugih najavljenih prosvjeda u Zagrebu i Splitu te poručila da ne stoje iza njih. Objavili su i pet zahtjeva kojima traže promjenu bolničkih protokola, prije svega pravila o fizičkom sputavanju pacijenata, obavezan videonadzor, ispitivanje svih koji su bili prisutni, odnosno sudjelovali u primjeni prisile nad Kristijanom. Također zahtijevaju da se provjere i bolovanja zaposlenika bolnice u Jankomiru, a danas je bivši predsjednik Upravnog vijeća Psihijatrijske klinike Sveti Ivan u Jankomiru Mirando Mrsić izjavio da je čak 30 posto zaposlenika na bolovanju.
– Jastuk se stavlja pod glavu bolesnika, a ne na njegovo lice- poručuje Periševa obitelj, prenosi Index.hr.
– Jednim jastukom gušili su čovjeka. Tisućama jastuka tražimo da se to više nikad ne ponovi. Nećete nas gušiti!– poručuju, a to je i slogan sutrašnjeg okupljanja na Trgu bana Jelačića za koje ističu da je obiteljska, službena komemoracija koju ne žele da bilo tko dovodi u vezu s političkim strankama koje Kristijanovu tragičnu smrt zlorabe za političke spinove.
Obitelj je objavila pet zahtjeva s ciljem da se ovakva tragedija nikad više ne dogodi. Prvi se odnosi na reviziju Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama i Pravilnika o mjerama prisile, upozoravajući da pravilnik zabranjuje pritisak na vrat, prsa i trbuh bolesnika. Izričito se zabranjuje pritisak na lice i svaki postupak koji onemogućava ili otežava disanje. Svaka primjena fizičkog sputavanja mora se odmah prijaviti Državnom povjerenstvu za zaštitu osoba s duševnim smetnjama, a svaka smrt ili teška ozljeda nastala prilikom sputavanja mora se odmah prijaviti policiji, ističu.
Drugim zahtjevom se traži obavezan video nadzor sputanih pacijenata u prostorijama u kojima se primjenjuju mjere prisile, a sadašnji propisi, kako upozoravaju, predviđali su video nadzor kada je to moguće, sada se ono zahtjeva bez iznimke. Svaku snimku primjene prisile traže da se odmah pregleda, te da se snimke čuvaju najmanje šest mjeseci.
Trećim zahtjevom se traži da se ispitaju sve osobe koje su bile u bolničkoj sobi tijekom fizičkog sputavanja Kristijana Periša, što podrazumijeva i medicinske tehničare, i medicinske sestre i liječnike, kako bi se otkrilo zbog čega nitko nije pokušao zaustaviti postupak koji je očito otišao po zlu.
Četvrti zahtjev problematizira bolovanja zaposlenika na Klinici nakon Periševe smrti, pri čemu se pozivaju na Mrsićevu izjavu da su zaposlenici nakon kobnog događaja jedan za drugim odlazili na bolovanja, te traže da se kod HZZO-a i Hrvatske liječničke komore provjeri na temelju čega su im bolovanja odobrena.
I konačno, peti zahtjev obitelji Periš je da se Klinika na Jankomiru imenuje po Kristijanu Josipu Perišu, a uputili su ga Gradu Zagrebu kao osnivaču bolnice. Na taj bi način, poručili su, svatko tko uđe na vrata Klinike znao zašto se pravila moraju poštovati.
