Polaznici Policijske škole Josip Jović boravili su u Lourdesu na 66. hodočašću vojske i policije. Budući da su ljudi vrijednosna bića, poželjno je, pogotovo za one koji u svakodnevnom poslu nose oružje, da osvijeste značaj moralnih normi. Hodočašće u Lourdes bi trebao biti čin vrijednosnog pristanka uz kršćanski moral i tom moralu pripadajuće mirotvorstvo. No, očito je da naši policijski polaznici tamo nisu došli kako bi demonstrirali svoje kršćanstvo, nego kako bi to kršćanstvo negirali. Ustaštvo je negacija kršćanstva, morala i hrvatstva. Koketiranje s ustaštvom je duboko izdajnički čin – ustaštvo je izdaja hrvatstva i kršćanstva. Polaznike je, da informacija o ovom događaju bude cjelovita, predvodio Stipo Pavić, pomoćnik načelnika Policijske škole. On je ujedno i najodgovorniji za sve što se na hodočašću zbivalo.
Polaznici su slušali njegove zapovijedi uzvikujući povike kao „Za Lourdes spremni”. Ovime su dvostruke konotacije, a one su, da ne lažemo druge i sebe, dimna zavjesa za bujanje ustaštva, prešle granicu Hrvatske, prikazavši nas kao zemlju povijesnih i moralnih gubitnika. Gubitnici su, a to je posebno sramotno, na hodočašću nosili uniformu koja bi, u redovitim okolnostima, trebala predstavljati njihovu spremnost da brane, čuvaju i štite državu čiji DNK je sadržan u Ustavu Republike Hrvatske. Hrvatska je država koja pamti antifašističku prošlost i pobjedu nad ustaštvom. Hrvatska policija i vojska se bore protiv ustaštva. Stipo Pavić i njegovi hodočasnici stoga nisu predstavljali Hrvatsku i nisu bili na hodočašću kršćana. Oni su hodočastili u najcrnju tamu povijesti, napojivši se na izvoru svega onoga što sadašnja Hrvatska nikada nije bila i nikada neće biti. Tako to stoji u Ustavu.
Kada sam gostovao u emisiji ”Razgovor s razlogom”, afektirani kršćani su, a to su oni čije kršćanstvo se niti malo ne razlikuje od ovog poraženog kršćanstva koje slijedi Stipu Pavića, negodovali zbog moje izjave da smo bog i ja na istoj razini. Ne očekujem od hipokrizijskog spoja kukavičkog nacionalizma i dekadentnog kršćanstva da shvati što kršćanstvo jest, a ono je, prije svega, religija ljubavi. Ljubav ne počiva na dominaciji i hijerarhijskoj uzvišenosti, već na ravnopravnosti osoba koje se ne poništavaju. Svi kršćani su na istoj razini s bogom, ta je jednakost potvrđena u Isusu Kristu. Dekadentno kršćanstvo to ne razumije, po tome se i razlikuje od istinskog kršćanstva. Međutim, jednakost čovjeka i boga se ne odvija nekim automatizmom. Hoće li čovjek biti na razini s bogom ili to neće biti, ovisi o čovjeku, a ne o bogu. Bog to želi, zato što mu je stalo do čovjeka, a hoće li čovjek udovoljiti božjoj želi, ne ovisi o božjoj želji.
U pravu su svi oni kojima je ova moja izjava zasmetala – no, nisu u pravu što se mene tiče, u pravu su kada tvrde da je njihovo čovještvo ispod svake razine, pa, samim time, i ispod razine boga i čovjeka koji se na istoj, potpuno ravnopravnoj razini susreće s bogom. Čovjek se, ako se pridržava moralnih normi, nalazi na istoj razini na kojoj je i bog, a ako se ne pridržava morala, ako moral zloupotrebljava kako bi uspostavio dominaciju nad drugim ljudima odnosno ako vara sebe i druge, onda se nalazi na životinjskoj razini. Hoćemo li se animizirati ili animalizirati, ovisi o nama, a ne o volji bogova i instinktu životinja. „Za Lourdes spremni” pripada animaliziranju, riječ je o poviku otpada od čovještva i kršćanstva.
Dvostruke konotacije su konotacije animaliziranja u formi animiziranja, odnosno one su izdajništvo i prevara hrvatstva i kršćanstva u formi vjernosti i požrtvovnosti. Teško je i zamisliti da bi netko kome je stalo do hrvatstva i kršćanstva pristao da mu se to što radi i što predstavlja samo u specifičnim i iznimnim okolnostima smatra vrijednim, dok se u svim ostalim okolnostima smatra bezvrijednim i iznimno štetnim. Nitko tko drži do sebe ne bi pristao na model dvostrukih konotacija. Dvostruke konotacije su konotacije ponižavanja u formi priznanja. Prava je šteta što uvijek ima onih koji do sebe ne drže, njima dvostruke konotacije dobro dođu, neovisno o tome nalaze li se u Lordesu ili 10. travnja, primjerice, u Splitu, kako bi mogli demonstrirati vlastitu niskost.
U Lourdesu su „Za Lourdes spremni” bili oni koji su nespremni za kršćanstvo i hrvatstvo. Dvostruke konotacije su konotacije animaliziranja i ponižavanja – svugdje i uvijek. Stipo Pavić je hodočašće u Lourdes promatrao optikom sramotne i bolno ponižavajuće dvostruke konotacije.
Marko Vučetić (foto TRIS/G. Šimac)
