Jaslice u šibenskoj crkvi Gospe vanka grada tradicionalno izazivaju reagiranja, nažalost više medija nego vjernika, iako su po svojoj estetici i poruci prije političko, negoli biblijsko uprizorenje Isusova rođenja. Donosimo reagiranje naše čitateljice, Sare Panjkote, koja se osjetila pozvanom javno iznijeti svoje stajalište o ovogodišnjem kontroverznom uratku župnika Gospe vanka grada, fra Ante Udovičića, koji je, svakako odgovoran za ekstremnu politizaciju jaslica i crkve koju vodi. Tekst prenosimo integralno.
Piše: Sara Panjkota
Vrijeme je adventa, sitno se odbrojava do Božića, blagdana koji svim katoličkim vjernicima simbolizira rođenje Isusa Krista. Trebao bi to biti period ljubavi, vrijeme kada se propagira mir, opraštanje i sve ono dobro što čovjek može zamisliti. Jedan od simbola Božića kojeg u ovom periodu nalazimo po crkvama, parkovima gradova, haustorima zgrada, podnožju okićenih jelki jesu jaslice. Jaslice u kojima se nalaze Marija, Josip, maleni Isus, životinje, slamica i sve to u gnijezdu skromne štalice.
Sjećate se kako smo ono na početku rekli da je Božić blagdan koji SVIM katoličkim vjernicima simbolizira rođenje Isusa. E pa ipak smo se malo zaletjeli. U jednoj crkvi u gradu Šibeniku Božić znači nešto sasvim drugačije. Naime, kako navode mediji, ta crkvica se već neko vrijeme svojom estetikom i porukom suprotstavlja tradicionalnim jaslicama, odnosno jaslice u šibenskoj crkvi Gospe van Grada uvijek su ‘drugačije’. Prije dvije godine adventska scenografija u crkvi Gospe van Grada minimalistički je odudarala od uobičajenog jasličkog trenda. Ulaskom u crkvu, koja je, suprotno njezinom nazivu, i dalje u Gradu, mogli smo pronaći sve glavne aktere koji trebaju biti u štalici. Evo – Josip, Marija, Isus, ovčice, anđeli, kravica, evo u podnožju i malo slamice na kojoj mirno leže dva mala tenka. Da, dva mala tenka! Ne znamo koju Bibliju konzumiraju u dotičnoj crkvi, ali u dobrih osam godina učenja vjeronauka (uz dotatnu katehezu) potpisnica ovih redova nije uspjela naučiti da su uz Betlehemske jaslice bila parkirana dva tenka. Dobro, svakom se desi propust. Sada znamo, uz jaslice uvijek idu dva mala tenka!
Što je bilo prošle godine? O čuvenim jaslicama se pisalo kako ni u 2024. nisu razočarale! Na sredini jaslica bilo je postavljeno ogledalo na kojem se osim našeg odraza nalazio i natpis – ti biraš! Pošto sam lani naučila da su u podnožju jaslica mali tenkovi pogled mi se automatski lijepi uz desnu stranu te dok skeniram po podnožju uočim prepoznatljive boje – crvenu, bijelu i plavu. Umjesto slamice pod svetu obitelj podastrla se hrvatska zastava po kojoj pasu bijele ovčice. Bijele ovčice pasu novčiće, dva eura, pet eura, deset eura. Do ovčica je anđeo koji naš pogled preusmjerava na hrvatski grb na kojem stoji redom – Marija, Josip, Isus, anđel, još jedna ovčica i kravica.
Zbunjeno vrtim glavom dok tražim tenkove, ali ih usprkos pedantnom skeniranju ne uspijevam pronaći. Zaključujem da su valjda na lijevoj strani, a dok mi hrvatske jaslice ostaju u perifernom vidu pitam se zašto me nikad nisu naučili da je Isus bio Hrvat? Uvijek Modrić, Arsen, Dražen, nikad Isus, baš čudno. Pogled je na lijevoj strani, a tamo teški party i šašava ekipa! Hrvatsku zastavu su napustili redom – Orašar, Djed Mraz na bicikli, Djed Mraz bez bicikle, bundeva, duga, Djed Mraz na gljivi, neke random biljke, dva kena u moderno opremljenoj garsonjeri i dvije barbike u moderno opremljenoj garsonjeri kojima još jedan orašar kuca na prozor.
Opet uzalud tražim tenkove, nema ih ni na lijevoj strani. Poželim otići nakon ovog sadržajnog promatranja, ali se ugledam u odrazu i pročitam naredbu – ti biraš! Opet me malo zbuni taj imperativ koji zapovijeda da nešto moram odlučiti dok istovremeno imam pravo na odabir, ali mogu izabrati isključivo desnu stranu – Hrvatsku svetu obitelj i 17 eura ili lijevu stranu – premaleni stan, život s cimerima i Orašara. Zaključujem da je odabir težak i da biranje mogu odgoditi na iduću godinu jer nigdje po ogledalu, a pažljivo sam pregledala, ne piše rok trajanja ove zapovjedi Gospe van Grada.
Burna 2025. godina se lagano bliži svom kraju. Obilježile su je zabrane i pokušaji zabrana kulturnih festivala, podjele po svim osnovama koje se mogu zamisliti, nasilje prema Srbima, migrantskim radnicima, femicid. U duhu mračne atmosfere u državici mladi muškarci su se počeli oblačiti u crno, a modni trend je preplavio Preradovićevu ulicu u Zagrebu, Obalu kneza Branimira u Zadru, Jadranski trg u Rijeci i navijačke tribine. U pomalo pesimističnom zatvaranju godine sjetim se da moram izabrati između premalo eura ili premalo eura. I tako se ja zaputim u Crkvu Gospe vanka Grada. Na moje iznenađenje jaslice više ne nude opciju biranja, ulaskom u Crkvu već sam odabrala stranu, onu desnu.
Ovogodišnjim jaslicama dominiraju nijanse crvene, bijele i plave boje, a sjetimo se, te smo uzorke primjetili i prošle godine kada smo spoznali da je Isus zapravo bio Hrvat! Pažljivo oko bi moglo zamjetiti “sitne” promjene u hrvatskom grbu gdje su se, kao u šahu, crveno i bijelo polje malo zamijenili. Uz klasične i uobičajene figure Josipa, Marije, Isusa, anđela umjesto slamice u ponožju hrvatske svete obitelji stoje crni križevi s već spomenutim grbom s početnim bijelim poljem i ploče na kojima su ispisane jame i stratišta u Drugom svjetskom ratu. Tek sad mi postaje jasno da je hrvatska sveta obitelj živjela u vrijeme Drugog svjetskog rata. Nakon ove važne spoznaje nastavljam istraživati ove, do sada, najbogatije jaslice. Pronalazim objašnjenje pozdrava Za dom spremni koje me pokušava uvjeriti da je to, citiram izvor – prema nekima – stari hrvatski pozdrav i da nevini ljudi nisu izgubili svoje živote pod uzvikivanjem istoga. Pomalo se prepadnem jer ne očekujem da ću u Crkvi naići na opravdavanje masovnih ubojstava i mučenja te zaključim kako možda još uvijek mogu pobjeći na lijevu stranu. Tamo pronalazim zastavu HOS-a, Hrvatskih obrambenih snaga, paravojne postrojbe koja je u zadnjem ratu bila nadahnuta ustaškom vojskom, što nije teško zaključiti na osnovu samog imena, na osnovu službene upotrebe pozdrava “Za dom spremni”, imena HOS-ovih bojni (Jure Francetić, Rafael Boban), uniformi…
Shvatim da je prošlogodišnje biranje strane bila laž te da sam naivno zaključila da u Hrvatskoj ima mjesta za sve, i kenove i barbike i orašare. U Crkvi Gospe van Grada sam saznala da Božić ne simbolizira rođenje Isusa. Saznala sam da advent nije period ljubavi, nije vrijeme kada se propagira mir, opraštanje i sve ono dobro što čovjek može zamisliti. Saznala sam da su jedan od simbola Božića kojeg u ovom periodu nalazimo po crkvama, parkovima gradova, haustorima zgrada, podnožju okićenih jelki jaslice. Jaslice oko kojih se vijore zastave mržnje i ubijanja, a poviše njih serviraju obične laži. Jaslice koje definiraju tko je Hrvat, a tko nije i tko je nepoželjan i nepozvan u Crkvu Gospe vanka Grada. Izašla sam. Zatvorila vrata.
‘Jaslice’ u šibenskoj crkvi (Foto: Facebook)
