Na otoku Krku, u Malinskoj, braniteljske udruge ultimativno traže zabranu koncerta Lepe Brene ( Fahrete Jahić Živojinović ) koja je trebala ovog vikenda nastupiti u tamošnjem klubu Diamond. Ukoliko se nadležne institucije ogluše o ovaj braniteljski reket, slijede prosvjedi i „druge radnje” s ciljem sprječavanja neželjenog koncerta. Nije prvi put da se braniteljske udruge društvu ( državi ) pokušavaju nametnuti kao nacionalni glazbeni selektori koji ne cenzuriraju nastupe srpskih glazbenika po kriteriju njihove profesionalne uspješnosti i prihvaćenosti kod publike, nego po njihovom navodnom ponašanju tijekom rata koji je završen prije trideset godina!? A i za to uglavnom nemaju nikakvih valjanih argumenata. Prijete, ucjenjuju, reketare, sve u ime domoljubnih, domovinskih zasluga, a vlast pred njihovim sramotnim, neciviliziranim ultimatumima pada ničice na koljena, samo da se njihov bijes ne prelije na nju. Jadna državica ukopana u ratne 1991.- 1995. iz kojih joj ne daju naprijed upravo oni koji se u nju najviše kunu…
Ovih dana je najprije DP-ov Stipe Mlinarić Ćipe izjavio kako je laž da se u Hrvatskoj nije ništa promijenilo otkako su se Ivan Penava i on ( DP ) pridružili vladajućem HDZ-u kojemu drže većinu u Hrvatskom saboru. Ćipe velikim postignućem DP-a smatra prije svega izbacivanje SDSS-a i Milorada Pupovca iz vlasti, potom drastično rezanje državnih dotacija za srpski tjednik Novosti, a vjerojatno najvećim „pomakom naprijed” smatraju ustoličenje Penave na čelo novoosnovanog Povjerenstva za suočavanje s prošlošću koje se sada zove Povjerenstvo za istraživanje zločina neposredmo nakon Drugog svjetskog rata.
Ćipe je u pravu. Doista je laž da se nije ništa promijenilo njihovim ulaskom u Vladu. Naprotiv, promjene su itekako vidljive, ali unatrag. Ulaskom DP-a u vladajući savez s HDZ-om ova se država silovito vraća u „bolju prošlost” i jedino s čime se suočava je debilizam jedne krajnje retrogradne, iracionalne politike koja ne pridonosi ničemu osim sve dubljim podjelama i sve većoj mržnji i isključivosti.
Ivan Penava to samouvjereno naziva „uspješnom političkom transformacijom Hrvatske” za koju je, naravno, zaslužan upravo Domovinski pokret koji Vladi beskompromisno nameće ideološki zaokret radikalno udesno, pa svidjelo se to Plenkoviću ili ne. Penava u popis svojih zasluga upisuje i mega koncert Marka Perkovića Thompsona na zagrebačkom Hipodromu, sa oko pola milijuna ljudi u publici, jer, do njihovog ulaska u vlast, smatra, to nije bilo moguće. S njima se, kaže, lakše diše. Pa svidjelo se to Plenkoviću ili ne. Ali, bez DP-a nema većine, a bez većine nema HDZ-ove Vlade, nema AP-a kao premijera, što očigledno nije alternativa. I što imamo sad, što je to DP donio Hrvatskoj ulaskom u Plenkovićevu vladu?
Osim iracionalnog bavljenja prošlošću, naravno, s ciljem njezine reinterpretacije i revizije, odnosno reustašizacije, Hrvatska postaje i zemlja u kojoj se zabranjuju koncerti! Nije to prvi put, ali vjerovali smo da je ta faza, nedugo nakon rata, davno iza nas, da smo je prevladali i da smo u 2025. pametniji od toga. Ali, nismo. Bilo je dovoljno da kineziolog s ambicijom glavnog državnog ideologa podrži HDZ-ovu većinu i da se učas vratimo godinama natrag.
Neposredno nakon lokalnih izbora, novi HDZ-ov gradonačelnik Siska, Domagoj Orlić, odmah je demonstrirao svoju „nacionalnu pravovjernost” zabranom Bajaginog koncerta, navodno iz sigurnosnih razloga. Besmislica. Od rata naovamo, Bajaga je u Hrvatskoj nesmetano, bez incidenata i većih problema nastupao širom Hrvatske, ali nije još nastupila Penavina „ ideološka transformacija”. Nakon Siska digao se na noge i Solin, neće njima na vratima Splita Bajaga pjevati. Nisu se puno trudili obrazlagati zašto to čine, po čemu je Bajaga tako nepodoban u Hrvatskoj da se njegov koncert zabranjuje, a i razlozi s kojima se ranije baratalo vrlo su labavi i nikad dokazani.
I sad, najnovije, braniteljske udruge na Krku ultimativno zahtijevaju zabranu koncerta Lepe Brene u Malinskoj gdje je, nota bene, bez problema nastupila i lani, i to nikome, pa ni spomenutim braniteljskim udrugama, nije nimalo smetalo. Sada, pak, govore kako je njihov zahtjev motiviran Breninim ponašanjem tijekom Domovinskog rata ( ? )
Nisu se, međutim, zadržali samo na tome da izraze svoj negativan stav prema srbijanskoj pjevačici ( BiH porijekla ) što je njihovo legitimno pravo, nego su posegnuli i za otvorenim prijetnjama najavljujući prosvjede i „druge radnje” ukoliko se nadležne institucije ogluše o njihov zahtjev. Koje su to „druge radnje” i što bi oni to poduzeli kako bi silom proveli nešto izvaninstitucionalno? Možda bi s plinskim bocama izašli na ulicu, pred Diamond klub u kojemu bi Brena trebala pjevati? Ili bi se odlučili za neki drugi čin nasilja u ime zaštite „domoljubne glazbene čistoće”?
Eho ovog braniteljskog „ideološko- političkog” cenzuriranja glazbe je, zasad, otkazivanje koncerta Jelene Rozge u Beogradu „zbog svega što se događalo u posljednje vrijeme ( koncert Marka Perkovića Thompsona i klicanje ZDS, op.a. ), iz sigurnosnih razloga”. Rozga je postala žrtvom lančane zabrane po sistemu tuk na utuk, iako je krajem prošle i početkom ove godine usred Beograda, u Sava centru održala sedam iznimno posjećenih koncerata koje nitko nije dovodio u pitanje, kamoli zahtijevao njihovo otkazivanje.
Ovog puta Rozga je trebala nastupiti na pozornici jednog popularnog beogradskog restorana u kojem u pravilu, nastupe imaju samo velike estradne zvijezde. Međutim, nakon 500 tisuća ljudi u crnom na zagrebačkom koncertu Marka Perkovića Thompsona, njegove “Bojne Čavoglave” i svega što je taj događaj pratilo, organizatori Rozginog nastupa u Beogradu ocijenili su da „nije povoljna situacija za njezin koncert”, pa su zbog sigurnosnih razloga i mogućih neugodnih situacija odlučili koncert odgoditi do nekih boljih vremena.
A ta bolja vremena neće doći sve dok „profesionalni branitelji i zaštitinici domovine” na obje strane budu ustrajavali na mržnji, podjelama i ratnoj psihologiji koju se potiče i reanimira 30 godina nakon završetka rata. Nema ni sreće ni napretka u ambijentu obojanom u crno, koji se kontinuirano kontaminira nacional-šovinizmom, isključivošću i ratnim podjelama. Nakon svakog rata dolazi mir, i ma koliko ga ne žele oni koji od ratnih zasluga i svih ratnih nusproizvoda žive, mir je prijeka potreba ljudi, a rat je zlo kojim se napajaju samo oni kojima je podgrijavanje ratne patologije jedino što ih čini važnima.
Lepa Brena (foto youtube)
