- – Danas sam u Splitu, u Hrvatskoj. Ukratko, Afrika sa strujom – napisao je prije osam godina Sim Shagaya, poduzetnik iz Nigerije, jedan od najmoćnijih u Africi, prilikom posjeta Hrvatskoj, to jest Splitu.
Ta njegova objava je dugo u Hrvatskoj bila predmet rasprava i pošalica, ali i zaključka kako je Nigerijac u par riječi vrlo dobro dijagnostitiraao opće stanje u Splitu i Hrvatskoj – državi koja je tek naoko uređena i funkcionalna. To još bolje znaju svjesni i savjesni građani Hrvatske: izvana gladac, a iznutra jadac, kako se kaže. Iza ušminkane slike turističkog Splita nailazi se, kao i u Africi, nailazi na golemu neorganiziranost, neučinkovitost i korumpiranost državne i lokalne uprave, kriminal, nepotizam i klijentelizam, te dramatičnu nesposobnost onih koji upravljaju važnim državnim službama i servisima.
Sim Shagaya tada vjerojatno nije ni znao kako se u Splitu i Hrvatskoj odnosr prema otpadu, niti je imao pojma o pretpanom odlagalištu otpada Karepovac niti o tragično nesposobnim vlastima koji nisu uspjeli nizi približno urediti problem gospodarenja otpadom u Hrvatskoj. Dakako, nije mogao znati ni da se k tome otrovni otpad još i uvozi i ilegalno zakapa diljem Hrvatske, što je gore nego u njegovoj Africi. No ova rubrika je zamišljena kao mjesto gdje će se isticati eki pozitivni i poticajni primjeri dobrog djepvanja pojedinaca i zajednica. I evo slučaja: čini se kako su i po pitanju otpada neki ljudi u Africi ipak puno napredniji, poduzetniji i pametniji nego u nas. To nas uči i primjer iz Južnog Sudana.
Prvi put kada je Sudanac Makur Majeng na društvenim mrežama objavio fotografije odvodnih kanala začepljenih smećem uz rijeku Bijeli Nil u Jubi, glavnom gradu Južnog Sudana, njegov telefon nije prestajao zvoniti.
Pokrenuo je lavinu. Volonteri su se počeli javljati sa svih strana, želeći dati svoj doprinos u čišćenju. Shvatili su da ako nešto ne učine i čekaju ‘vlade’ i ‘vlasti’ u međubvremenu stvari postati jođš gore, a mrtvih i bolesnih sve više.
„Kako mogu pomoći?“, pitali su Makura svi…
U roku od svega nekoliko sati od njegove onbjave na društvenoj mreži pridošlo je i priključilo mu se 20 mladih ljudi – od kojih se mnogi nisu poznavalai otprije – te su obećali pridružiti se u Suk Darfuru, jednoj od najprometnijih tržnica u gradu, naoružani dobrom voljom, vrećama za smeće i s nekoliko pari jednokratnih rukavica.
Zašto? Zato jer su svjesni da svima rijeka Nil znači život.
-Rijeka Nil je žila kucavica sjeveroistočne Afrike, koja opskrbljuje milijune slatkom vodom u inače sušnom krajoliku. Protežući se na više od 6650 kilometara i tekući kroz jedanaest zemalja, omogućuje poljoprivredu, podržava uspješan ribarski sektor i služi kao vitalna prometna arterija za trgovinu i komunikaciju. Predvidljive godišnje poplave Nila povijesno su obogaćivale tlo, omogućujući drevnim civilizacijama poput Egipta da napreduju i razvijaju napredne tehnike navodnjavanja i poljoprivrede. Osim svoje ekonomske okosnice, Nil je duboko utkan u povijest, kulturu i duhovnost regije. Tisućljećima je inspirirao umjetnost, književnost i vjerske tradicije te ostaje simbol otpornosti i kontinuiteta. Danas se rijeka suočava s izazovima poput nestašice vode, onečišćenja i klimatskih promjena, što njezinu zaštitu i održivo upravljanje čini važnijima nego ikad za prosperitet i stabilnost cijele regije. – pojašnjavaju u orgaizaciji koja je tada osnovana i jednostavno nazvana Save the Nile.
-Čišćenje grada je prijeko potrebno. Kada je u ožujku 2023. došlo do kolapsa odvoza smeća u Jubi, ulice su bile preplavljene smećem, što je zagušilo Bijeli Nil i pogoršalo katastrofalno, kontinuirano propadanje Nila u koji se ulijeva. Oštar miris spaljene plastike ispunjava zrak. Frustrirani neuspjehom vlasti da poduzmu mjere, mladi volonteri su ispunili prazninu, organizirajući čišćenje putem društvenih mreža, obučavajući studente o politici zaštite okoliša i vršeći pritisak na lokalne dužnosnike da se pozabave glavnim ekološkim i zdravstvenim prijetnjama koje predstavlja stanje njihovih ulica i vodenih putova. – pisap je portal Reasons to be Cheerful.
Na taj način su počeli graditi do tada nepostojeći funkcionalni sustav prikupljanja i odlaganja otpada.
Godinama su ogromne hrpe smeća bile obilježje ulica Jube: plastične vrećice, odbačena hrana, medicinski otpad i razbijeno staklo su bujične kiše odnosile u Bijeli Nil.
-Smrad u vlažnoj popodnevnoj vrućini često postaje nepodnošljiv, stvarajući tempiranu bombu za javno zdravstvo – kaže dr. Kediende Chonga, direktor Preventivnih zdravstvenih službi i hitnih intervencija u Ministarstvu zdravstva Južnog Sudana.
Otkad je u listopadu 2024. proglašena najduža epidemija kolere u Južnom Sudanu – epidemija koja traje do danas – agencije UN-a i partneri dokumentirali su preko 80 000 slučajeva bolesti i 1400 smrtnih slučajeva. Čimbenici koji doprinose dugotrajnoj humanitarnoj krizi uključuju sukobe, ekstremnu glad, loše sanitarne uvjete i intenzivne poplave uzrokovane klimatskim promjenama, ali izbijanja bolesti koje se prenose vodom poput kolere i tifusa također su usko povezana s otpadom jer nakupljeno smeće zagađuje izvore vode i privlači muhe..
Odlučni u namjeri da poboljšaju situaciju, ova je kriza potaknula Majenga i desetke volontera da u veljači 2025. pokrenu program Save the Nile , inicijativu koju vode mladi, a koju je omogućilo financiranje National Geographic Societyja i programa vanjske prakse organizacije The Nature Conservancy . Tijekom protekle godine, financiranje je omogućilo grupi da mobilizira 150 volontera i organizira kampanje čišćenja diljem grada, uklanjajući kruti otpad iz rijeke.
-Uklanjanje gradskih planina otpada je početak, ali „prava valuta“ naziva kolektivna frustracija pretvorena u djelovanje. Ljudi mare. Samo im treba platforma za djelovanje. Nakon što sam objavio slike s jednog od naših čišćenja tržnice, primio sam desetke poruka od ljudi koji su nam zahvaljivali i pitali: ‘Kako se mogu pridružiti sljedećem?’ Drugi su nas čak pozvali da očistimo njihova susjedstva. – zadovoljan je Majenga.
James Deng, 23-godišnji mladi vođa udruge Save the Nile, kaže da su vladin kompliciran proces izdavanja dozvola i druge birokratske prepreke nekad zaustavile volonterska čišćenja, pa bi stanovnici Jube doslovce sjedili na vratu vlastima, dan za danom, vršli pritisak dok se dužnosnici ne bi umorili od njihovih pritisaka i onda konačno počeli djelovati.
-Ali je rad organizacije Save the Nile promijenio stavove u njegovom susjedstvu. Kad smo tek počeli, ljudi su bili skeptični. Pitali bi se: ‘Zašto bismo to trebali raditi? Nije li to posao vlade?’ Ali sada postoji osjećaj ponosa zbog posla koji obavljamo. Ono što je započelo kao skroman napor prikupljanja smeća preraslo je u nešto šire. Ovdje se ne radi samo o gospodarenju otpadom. Radi se o izgradnji zajednice koja brine o sebi i jedni o drugima. Što više radimo zajedno, to postajemo jači. – kaže Deng.
A nama u Hrvatskoj? Može li se zamisliti da se netko kod nas prihvati sakupjanja smeća samonicijativno, bez da čeka da rješenja padne s neba i dođe od onih koji su dokazano nesposobni i nemarni. Može, ali se tada radi o akcijama manjih razmjera i lokalnog karaktera, bez neke vidljive šanse da se pretvore u masovnije akcije u koima bi sudjelovao zamjetno veći broj ljudi.
-U početku sam samo htjela pomoći u čišćenju svog susjedstva. Ali sada vidim da se radi o promjeni načina na koji živimo i brizi jedni o drugima. Kako bi se edukacija o okolišu uklopila u svakodnevni život, udruga Save the Nile surađivala je s lokalnim crkvama i školama. Rezultat: Učenici koji su nekada bez razmišljanja bacali plastične boce sada ih refleksno podižu, a susjedi koji su jedva komunicirali međusobno sada zajedno koordiniraju tjedne akcije čišćenja. – pšojašnjava ponosno volonterka Mary Kaku John.
I druge organizacije su se priključile i na različite načine upoznaju stanovnike Jube s ekološkim upravljanjem. Zaklada Eden , nacionalna neprofitna organizacija osnovana 2019. godine, pruža obuku o gospodarenju elektroničkim otpadom i prilagodbi klimatskim promjenama.
U rujnu 2025. zaklada je pokrenula YouthEco Lab, program koji podučava studente izradi održivih poslovnih modela vezanih uz recikliranje.
Abraham Makuch, ekološki aktivist i član Društva za očuvanje okoliša Južnog Sudana , osnovanog 2020. godine, naglašava važnost susreta sa zajednicama tamo gdje se nalaze.
-Uključivanje mladih i zajednica zahtijeva usvajanje metoda iz lokalnih kultura, podizanje svijesti na lokalnim jezicima te održavanje radionica i obuke. Razgovarajući s ljudima na arapskom jeziku Bari, Dinka, Nuer i Juba, aktivisti premošćuju jaz između tehničke znanosti o okolišu i svakodnevnih iskustava prodavača na tržnicama i stanovnika uz rijeke.“
Unatoč raznim naporima građana, onečišćenje Jube i rijeke koja kroz nju teče se nastavlja.
Naime, Juma Moses Michael, zamjenik gradonačelnika Jube za okoliš i sanitaciju, rekao je da je odvoz smeća od vrata do vrata u gradu morao biti zaustavljen još 2023. godine nakon što se mjesečni doprinosi i naplata računa od stanovnika za financiranje pokazali nedovoljnima za održavanje usluge.
Majengu i njegovim volonterima birokratski odgovori djeluju premalo i prekasno. Navode kronični nedostatak financiranja, slabu institucionalnu podršku i opterećujući proces izdavanja dozvola. Dok vlada raspravlja o politici, tvrde oni, smeće i dalje teče u Nil, ugrožavajući riblji svijet i kvalitetu vode te predstavljajući značajan rizik za ljudsko zdravlje.
Međutim, u konačnici pokretači volonterskih programa shvaćajukako će se bez sudjelovanja države kriza s otpadom u Jubi samo nastaviti.
Smatraju kako inicijative na lokalnoj razini igraju ulogu u tom pogledu stvarajući pozitivne valove koji pokazuju stanovnicima Jube da je promjena moguća, povećavajući pritisak na vladu da ulaže u prijeko potrebne usluge.
-Kada mladi ljudi predvode primjerom, drugi ih slijede – zaključuje optimistično.
A kod nas?
