Da se u ovoj zemlji krade kao da se radi o sportskoj disciplini za koju je sezona natjecanja cjelogodišnja, to smo znali. Kad bi se lopovi mogli izvoziti bili bismo izvozna velesila. Ali, da je moguće i u skijanju, sportu kojemu je Ante Kostelić trenirajući svoju djecu, naše najtrofejnije skijaše Ivicu i Janicu, uz puno odricanja i skromnosti dao asketsku dimenziju, ukrasti više od 30 milijuna eura javnog novca, to, pak, nismo mogli ni zamisliti. I tko je mozak te zločinačke, pljačkaške organizacije? Vedran Pavlek, čovjek koji je rastao i gradio karijeru uz Kosteliće, koji je godinama bio prvo ime hrvatskog alpskog skijanja, dugogodišnji direktor Hrvatskog skijaškog saveza ( HSS-a ), koji je imao sve u sportu koji je volio, u kojem je stasao, i pristojan novac i počasti i ugled. I nije mu bilo dosta! Danas je Vedran Pavlek lice s međunarodne tjeralice, za njim je izdana Interpolova tjeralica jer je nedostupan hrvatskim vlastima, a navodno se nalazi u Turskoj. Traži se zbog sumnje da je s partnerima koje je povezao u udruženu zločinačku organizaciju, iz HSS-a izvukao preko 30 milijuna eura.
Ostavka da ne bude opterećenje Savezu ( ?! )
O Pavleku se ovih dana govori kao o mozgu „operacije”, čovjeku koji je Savezom upravljao „čvrstom rukom”, danas nam pada na um da je ta njegova navodna čvrstina bila sredstvo za držanje stvari pod kontrolom. Jer, čelnik hrvatskog skijaškog sporta nije lopov od jučer, novac iz Saveza izvlačio je, navodno zadnjih deset godina. I skupila se tu lijepa svota, više od 30 milijuna eura, a kako taj novac nije stekao radom nego besramnom grabeži, ponašao se poput pijanog milijunaša koji se tuđim razmeće i razbacuje kako ne bi nikad da je njegovo…
Očekuje se da će turske vlasti donijeti uskoro odluku o ekstradiciji, a potom slijedi Pavlekovo izručenje matičnoj državi. A kad se s lisicama, temeljem Europskog uhidbenog naloga, vrati kući, čeka ga jednomjesečni zatvor koji mu je već odredio sudac istrage zagrebačkog Županijskog suda zbog bijega, ali i opasnosti od utjecaja na svjedoke i ponavljanja kaznenog djela, što čeka i četvero njegovih navodnih pajdaša u ovoj prljavoj, kriminalnoj raboti.
Kad je u ožujku ove godine USKOK započeo izvide u HSS zbog mogućih nepravilnosti u radu osoba odgovornih za financijsko poslovanje, Vedran Pavlek je, hineći da mu je na umu samo interes Saveza i njegov ugled, odmah podnio ostavku, tvrdeći da ostavkom želi zaštititi sportaše i savez od pritiska, da im ne želi biti opterećenje, kako to, inače, govore i posrnuli političari. Kud ćeš većeg opterećenja od financijskog, a bogme ih je Pavlek, kako se čini, itekako financijski opteretio.
– Zbog glasina o navodnim financijskim nepravilnostima u upravljanju HSS-om, u kojima sam oosbno apostrofiran, a koje sud ovele u poitanje normalno funkcioniranje Saveza– kazao je tada Izvršnom odboru Pavlek- podnosim neopozivu ostavku na mjesto direktora Hrvatskog skijaškog saveza. Osobno smatram da nisam učinio ništa pogrešno i čvrsto stojim pri tome da sam uvijek radio u najboljem interesu naših sportaša, hrvatskog natjecateljskog skijanja i Hrvatskog skijaškog saveza, čemu sam u potpunosti bio predan u radu i posvetio svojih posljednjih 28 godina života. Budući da su ove okolnosti počele ozbiljno opterećivati rad Hrvatskog skijaškog saveza, smatram da je moja ostavka jedini način da se natjecateljima na samom kraju sezone osigura miran završetak natjecateljskog ciklusa, što je apsolutni prioritet. Hrvatski skijaški savez uvijek je surađivao sa svim nadležnim tijelima, što će sigurno činiti i dalje, a ja ću se usmjeriti na dokazivanje da je moj rad ispravan i da su moje namjere uvijek bile časne.
Da, čovjek bi ga na ranu previo, pogotovo kad vidite kako se zbog višeg interesa ( HSS-a ) odriče onog što najviše voli, što ostaje njegova „najveća osobna i profesionalna strast”, kako mu ne biste vjerovali…
Kompleksi, luksuz i pohlepa
A onda kreće istraga, saznajemo o kolikom novcu se radi, na što ga je Pavlek, navodno, trošio, kako se besramno javnim novcem razmetao kao da troši očevo nasljedstvo, bude vam muka. U tome nema ništa sportskog, ništa od kodeksa koji se vezuje uz vrhunske sportaše ( doduše, već dugo je Pavlek sportski dužnosnik, a dužnosnici k’o dužnosnici, što je državno kao da je njihovo osobno! ), samo gola, sirova gramzljivost. Je li u slučaju Vedrana Pavleka riječ o kompleksima onog koji nekoć nije imao, pa sad grabi sve pred sobom, ili o pukoj pohlepi, kako je aludirao čelnik Hrvatskog olimpijskog odbora, bivši HDZ-ov premijer Zlatko Mateša?
Da se s novcem HSS-a kockao, da je ulagao u dionice na burzi, rekli bismo, čovjek je ovisnik, to je jače od njega, nadao se dobitku kojim će sve „pozajmice” pokriti. Ali, Vedran Pavlek je, kako se sumnja, krao manirom bahatog, sirovog lopova koji je trošio na luksuz, na delicije, šampanjce, skupa putovanja u egzotične zemlje, u Dubai, na Maldive, u Katar, UAR, Egipat, SAD, na brendiranu odjeću kao statusni simbol, na vilu s bazenom u Ibizi u koju je, navodno, uložio oko 2 milijuna eura. Bio je darežljiv i prema svojim suradnicama, navodno im je dao čak 500 tisuće eura HSS-ovog novca za skupe Diorove torbice, Chanelovu odjeću, za estetske zahvate, sve u svemu ekipa je zajedno, bez kompleksa, ali i bez straha, uživala u otuđenom novcu poreznih obveznika, novcu koji je država izdvajala za sport.
Što mu je to trebalo? Radio je za solidan novac, putovao, uživao poštovanje i ugled ne samo u sportskim krugovima. Iako kao skijaš nije postigao neke zapaženije rezultate, kao skijaški menadžer jest. Od 1998., nakon završetka sportske karijere, tijekom koje je Hrvatsku predstavljao na tri Zimske olimpijade, a u Lillehammeru je nosio i hrvatsku zastavu na otvaranju igara, sa samo 25 godina postaje direktor alpskih reprezentacija, i staje na čelo Saveza koji je do tada funkcionirao uglavnom na amaterskim osnovama. Do njegovog dolaska u Savez sportaši su se mahom financirali sami, odnosno iz kućnog budžeta svojih obitelji. Pavlek je našao velike sponzore i postavio profesionalne kriterije u Hrvatskom skijaškom savezu.
Karijera bačena u blato
I sve to bacio u blato…zbog novca koji mu nije ni trebao jer ga je bahato dijelio onima oko sebe, na luksuz, hirove, brendove. Istražitelji sumnjaju da je od izvučenog novca potrošio čak tri milijuna eura na luksuzna putovanja i kupovinu skupih brendova dizajnerske odjeće i torbica s potpisom Chanela, Dolce&Gabbane, Louisa Vuittona, Christiana Diora, Roberta Cavallija, Burberryja, Versacea, Cartiera i Balenciage…
Kako jeftino uništena sportska karijera!
U isto vrijeme, kako je javno posvjedočio Amir Ljutić, otac trenutno najuspješnije hrvatske skijašice Zrinke Ljutić, od skijaša se očekivala skromnost, štednja, kriza je, nema se novaca, govorio im je.
– Mi nismo do ovoga došli uz pomoć saveza. Do 16., 17. godine bili smo potpuno sami, investirali, trudili se i onda kad vidite da se netko na našem radu tako ponaša – to je šok. Nisam mogao o tome ni razmišljati jer nam je uvijek rečeno: ‘Nemamo novaca, štednja, moramo skromno, ne možemo sad ovo, kasnije ono, ne možemo ovo platiti, ne možete ići tamo na trening.’ Mislim, imali smo mi, da se razumijemo, neke dobre uvjete kada se moglo. Ali znam da nam je uvijek prezentirano da je kriza, da ne može, da moramo paziti svaki euro – kazivao je šokirani Ljutić.
Pazio je i Pavlek, ali da mu ne izmakne ništa od onoga čime je Savez raspolagao. Bio je alfa i omega u tom sportu, određivao iznose i dinamiku plaćanja suradnicima, trenerima i osoblju, uglavnom na ruke, zakidajući državu za porez, a istodobno je sa svojim „partnerima u kriminalu” trošio bez kontrole, opijen svojom pozicijom.
Cijela Hrvatska je zaražena lopovskim mentalitetom, kao nekim indetitetskim amblemom, i malo je onih koji su na nekoj javnoj dužnosti ili lukrativnoj poziciji, a da im nije razvijena sklonost otimačini. Kako vidimo kod nas se krade u svim sektorima, i gospodarstvu, i kulturi, sportu, o politici da ne govorimo. Štoviše, od političara su učili. I bogme su dobro naučili. Savladali su ovaj fakultativni zanat bolje od svoje osnovne profesije. Uglavnom zato što su vjerovali da im nitko ništa ne može, da se pravo i pravda na njih ne odnose, da su dio elite kojoj ova država pripada, i kao što HDZ-ovi dužnosnici misle “država to sam ja”, tako je i Pavlek mislio “HSS to sam ja”.
HOO i Mateša ograđuju se iz dana u dan. Zašto?
Posebno intrigira jedan „detalj”: Hrvatski olimpijski odbor ( HOO ) i njegov predsjednik Zlatko Mateša svaki dan iznova se javno ograđuju od afere Pavlek. Zašto?
Objavili su priopćenje u kojem navode kako HOO ni na koji način nije uključen u događaje koji su predmet interesa javnosti, niti postoji bilo kakva operativna ili financijska povezanost s radnjama koje se spominju u medijima.
– Nacionalni sportski savezi djeluju kao samostalne pravne osobe odgovorne za vlastito poslovanje te Hrvatski olimpijski odbor nema pravo utjecati na njih, niti smije raspolagati bilo kakvim sredstvima kontrole. Hrvatski olimpijski odbor kontrolira samo sredstva koja su nacionalnim sportskim savezima dodijeljena kroz program javnih potreba u sportu na državnoj razini – poručili su ovih dana u više navrata.
Posebno naglašavaju da „HOO u potpunosti podržava rad nadležnih tijela te očekuje da će sve okolnosti ovog slučaja biti pravodobno i u cijelosti razjašnjene”. HOO u svom priopćenju istodobno izražava zabrinutost zbog štete koja je ovim slučajem nanesena ugledu hrvatskog sporta u cjelini, a posebno u kontekstu kontinuiranih napora i povećanih ulaganja Vlade Republike Hrvatske u razvoj sporta.
Bilo je dovoljno jednom se očitovati. Ne baš svakog dana s istim tekstom, istim porukama. Doduše, USKOK je ušao i u prostorije HOO-a kako bi izuzeo određenu dokumentaciju, i to doista može biti neugodno, ali ako je sve kako bivši HDZ-ov premijer i vječiti predsjednik HOO-a Zlatko Mateša kaže, nema razloga za paniku. A zaredala priopćenja HOO-a doimaju se paničnom gestom…
Hrvatska je puna lopova. Rekoh, da ih možemo izvoziti, bili bismo izvozna velesila, jer to je jedina proizvodnja u kojoj bilježimo stalan rast…
