Milanović je predlagao i dosad, ali kako su odnosi između dva predsjednika, Vlade i države, toliko opterećeni osobnim animozitetima i rivalstvom, Plenković je njegove apele ignorirao jer „ne može biti kad to ti hoćeš, bit će kad ja kažem”. Uzajamno nepoštovanje reflektiralo se na izostanak bilo kakve ozbiljne komunikacije na razini Pantovčak- Banski Dvori. I evo, premijer je napokon službeno inicirao sazivanje sjednica dvaju Vijeća- za nacionalnu sigurnost i za obranu- te predložio Milanoviću, javlja Hina, da se obje sjednice održe istog dana, u razdoblju od 23. do 27. ožujka. Očito je dogorjelo do noktiju kad Plenković pristaje sjesti za stol s Milanovićem kojeg kontinuirano ignorira, njegove ovlasti derogira, obezvrjeđuje i zaobilazi. Dolaze teški dani, i bilo bi dobro podijeliti odgovornost…
Izraelsko-američki napad na Iran i kriza na Bliskom istoku, dok se ratu u Ukrajini i dalje ne nazire kraj, naoružavanje susjeda nadzvučnim raketama i prijeteće poruke, sve to je stvorilo okvir za razgovor koji je postao neizbježan. Milanović još nije odgovorio, ali nema sumnje da hoće, jer situacija u svijetu je preozbiljna da bi se dva bivša diplomata igrala osobnog rata…
Službeno, Plenkovićeva inicijativa, međutim, podrazumijeva razgovor prije svega o posljedicama eskalirajućih ratnih sukoba u svijetu i Europi na energetsku krizu i situaciju u Hrvatskoj. Razgovarat će se i o nastavku modernizacije Hrvatske vojske i, kako navode iz Vlade, jačanju njezinih obrambenih sposobnosti. U dogovor Plenković očigledno ne vjeruje, nastavlja s etiketiranjem šefa države, ali razgovor u ovakvim okolnostima smatra nužnim.
– Mi ćemo uputiti inicijativu za sazivanje jer mislimo da ima previše tema oko kojih se barem možemo razgovarati. Očito se niti oko čega nećemo složiti jer ipak imamo predsjednika Republike koji sve ove godine vodi prorusku, anti-ukrajinsku, anti-NATO politiku, anti-EU politiku i u zadnje vrijeme je krenuo u anti-izraelsku politiku– koncentrirao je svoje anti-milanovićevsko raspoloženje premijer, kojemu s druge strane stižu zamjerke za proameričko i proizraelsko sluganstvo, odsustvo autentične vanjske politike, stava i mišljenja koje u središtu ima prije svega interes hrvatskih građana.
Iako je predsjednik Republike sveden na samo dvije ovlasti- vrhovni je zapovjednik Oružanih snaga i sukreator vanjske politike– čini se da o potonjem aspektu Milanovićevog djelovanja i neće biti baš govora. Uglavnom, Plenković namjerava razgovor usmjeriti na dramatičan rast cijena energenata kao posljedice rata na Bliskom istoku, i njegove refleksije na Hrvatsku. Oko toga spreman je čuti i Milanovićevo mišljenje, ali, ono oko čega bi bilo oportuno da premijer i predsjednik djeluju sinkronizirano i jedinstveno, a to su vanjskopolitička pitanja, to je, izgleda, za Plenkovića ne-tema, sa sugovornikom s Pantovčaka. Naime, razlike su, kako sada stvari stoje, nepremostive…
Milanović se protivio slanju hrvatskih vojnika u Ukrajinu, zagovarao je isključivo pružanje humanitarne pomoći ratom pogođenim civilima, Ukrajinu od početka rata nije posjetio, dok je Plenković već nekoliko puta bio u Ukrajini, maksimalno se angažirao na kontinuitetu potpore i pomoći u okviru europskih paketa sankcija ruskom agresoru, ali i mimo toga. Milanović je američko-izraelski napad na Iran ocijenio nezakonitim, mimo mandata UN-a, radikalnim kršenjem međunarodnog prava. Također, izraelski napad na pojas Gaze otvoreno je nazvao genocidom i žestoko osudio, dok je Plenković stao uz Izrael u oba slučaja, i u napadu na Palestince u Gazi i u ratu s Iranom u koji je ušao uz potporu SAD-a.
Za razliku od nekoherentne hrvatske vanjske politike, u kojoj dominira poslušno zauzimanje strane „velikih i moćnih”, susjedna Slovenija ( da ne spominjemo Španjolsku koja je opozvala i veleposlanika iz Izraela ) ) hrabrim iznošenjem vlastitog stava, pogotovo oko Gaze, ali i osudom napada na Iran, može samo imponirati. U slučaju razaranja Gaze i zatiranja života Palestinaca na tom prostoru, izraelsku agresiju nazvala je genocidom i priznala Palestinu. U slučaju jednostranog američko-izraelskog napada na Iran, slovenska ministrica vanjskih i europskih poslova Tanja Fajon oštro je osudila vojnu intervenciju u Iranu, izrazila zabrinutost, pozvala na hitnu deeskalaciju i suzdržanost svih strana, naglašavajući potrebu potpunog poštivanja međunarodnog prava.
Kad je izraelski veleposlanik u Zagrebu Gary Koren javno pozvao Hrvatsku na prekid diplomatskih odnosa sa Iranom, optužujući pritom zaposlenike iranskog veleposlanstva u Zagrebu za špijunažu, Milanović je nebiranim riječima, daleko od diplomatskog govora sasuo paljbu po veleposlaniku Korenu. Jer, njegovo je ponašanje nečuveno za diplomatu, i predstavlja izravno miješanje u politiku druge države. Nažalost, Milanovićev problem je defektna komunikacija, nalik huliganskoj, uličnoj, radi čega ga je teško shvatiti i doživjeti ozbiljno i kad ima pravo. No, ako predsjednik Milanović ne umije pristojno komunicirati, iako je svoju karijeru započeo upravo u diplomaciji, njegov kolega Plenković to umije, pa se postavlja pitanje zašto premijer nije osudio takvo ponašanje izraelskog veleposlanika.
Nasuprot njemu, slovenski premijer Robert Golob, zbog informacija o navodnom stranom utjecaju ( nekih izraelskih paraobavještajnih agencija ) na izbore u Sloveniji za koje se zahuktala kampanja, najavio je žurni odlazak u Bruxelles radi konzultacija s europskim partnerima o zaštiti demokratskih procesa.
Kako piše Jutarnji list, pozivajući se na siol.net, riječ je o utjecaju privatne paraobavještajne agencije iz Izraela na slovenske izbore.
-Slovenija će se odlučno oduprijeti svakom pokušaju miješanja u demokratske procese. Jasno i odlučno ćemo reći ne svakom miješanju u našu demokraciju- izjavio je Golob.
Vlada Slovenije potvrdila je da su u srijedu u Sloveniji boravili predstavnici izraelske obavještajne tvrtke Black Cube, nakon anonimne dojave tajnih snimki koje su kompromitirale kampanju za parlamentarne izbore koji će se održati u nedjelju. Sporna obavještajna tvrtka Black Cube je u čak četiri navrata u zadnjih šest mjeseci bila u Sloveniji. No, Slovenci o tome neće šutjeti, ne pada im na pamet to zataškavati.
Što bi učinila hrvatska Vlada i hrvatski premijer da se to dogodilo u Hrvatskoj? Bi li Plenković, pod cijenu da se zamjeri Izraelu, a time i SAD-u, obavijestio javnost, prokazao izraelsku agenciju zbog miješanja u demokratske, izborne procese i tražio zaštitu europskih kolega?
To je doista malo vjerojatno…
