Dva uzastopna koncerta Marka Perkovića Thompsona u Rijeci, nakon 17 godina apstinencije, po mnogočemu su nalikovala okupljanju katoličke mladeži na nešto žešćoj „duhovnoj obnovi” koju je vodio samoproglašeni „pater Marko”. Pjevač sa sve izraženijim političkim ambicijama svoju publiku više ne zavodi samo nabrijanim zvucima rocka nego i svojim propovijedima. Osim što publiku pozdravlja s „Hvaljen Isus i Marija”, ignorirajući onaj dio koji se eventualno ne deklarira vjerničkim, Thompson je potpuno ušao u mesijansku ulogu katoličkog propovjednika koji svoju popularnost koristi za obraćenje svojih fanova koji ne prakticiraju vjeru. Riječanima je tako poručio da njihovom gradu i županiji treba Isus, a za svoj ratni hit kojim je izgradio karijeru „zabranjenog pjevača”, proskribiranu „Bojnu Čavoglave” čiji je integralni dio i ustaški pozdrav „Za dom spremni”, pretenciozno je kazao da je utkana u temelje hrvatske države i jedan od njezinih prepoznatljivih simbola…
Marko Perković Thompson, pjevač koji spaja nespojivo- križ i mač– na riječkoj pozornici doimao se poput kakvog egzorcista, koji je došao u ovaj primorski grad istjerati duhove komunizma. No, njegove ambicije da svojim klero-političkim govorima s koncertnih pozornica oblikuje masovnu svijest svoje publike, da se stavi na čelo te neinformirane i za povijest nezainteresirane mladosti, željne vruće atmosfere, avanture i dobrog provoda, ima bar jednu veliku slabost: Marko Perković Thompson pjevač je rubne pismenosti i niske razine govorničkih sposobnosti. Njegove su „propovijedi” nesuvisle, nejasne, rečenice nedovršene, misli konfuzne, vokabular siromašan, misao neartikulirana. Sva sreća da njegova publika ne sluša što govori, nego samo što pjeva.
A i to što pjeva za najveći dio Thompsonove publike nema ono značenje koje ima za ovog kontroverznog pjevača iz Čavoglava koji se ukopao u daleku povijest iz koje za svoju „pjesmaricu” izvlači tek fragmente naučene u obitelji i seoskoj crkvi. Thompson sebi čini medvjeđu uslugu umišljajem da je njegova uloga ne samo glazbenog zabavljača nego i nacionalnog prosvjetitelja. Jer, za njegove govore, ako bi ih netko htio doista razumjeti, trebao bi prevoditelja.
Ali, umjesto deskripcije i interpretacije onoga što je Thompson za svoga uskrsnuća u Rijeci ( 6. i 7. veljače 2026. ) izgovorio, doista je najbolje poslužiti se metodom Indexa, i objaviti integralni transkript njegova obraćanja publici, bez friziranja i dorade.
Evo kako to izgleda “evanđelje po Marku”:
“Temelj ove nove hrvatske države je Domovinski rat i sve ove vrednote o kojima mi smo i večeras pjevali. To je naša snaga. To je u našem zajedništvu. Da, nije bilo lako stvoriti ovu hrvatsku državu, tisućljećima su, tisuće ljeta je trebalo da ona bude stvorena. A sad je vaša, posebno vas mladih ljudi. Zato nemojte dopustiti da itko da itko dira vas. Dao vam je neko pravo. Da ga čuvate. Za nju je prolivena krv. Pokušavaju je svrstat u neke druge asocijacije, jugoslavenske, ne znam, komunističke. Ali nema. Temelj je Domovinski rat. Jedan je to.
Ne govorim to da je produljivao nekakve podjele ili dodavao ulje na vatru. Nego one etikete koje prišivaju nama, to nije tačno. Nismo mi fašisti, nacisti. Mi to osuđujemo kao svi normalni ljudi. To je zlo koje se dogodilo čovječanstvu i našem narodu. Ali i komunizam, i komunizam je učinio možda još veće zlo ovome narodu. Da… Ali nemojmo dopustiti da on uđe u te temelje o kojima pričamo. Ali ovaj narod je uvijek bio tolerantan. Ovaj narod je kršćanski, katolički narod. Narod koji je znao praštati. U tom praštanju je njegova snaga. Upravo u praštanju.
Zato dragi prijatelji, evo šta su nam jučer plakate nekakve lijepili, etikete da smo,,, Ne. Evo ja opraštam svima koji su to radili. Posebno ovim mladim ljudima. I na svaku riječ šporku i ružnu koju su izgovorili, ja opraštam. Ali u ime zajedništva opraštam. U ime zajedništva.
Tako vi mladi, u vama je snaga još jednim dijelom. Gledajte, ovime vaša generacija…. Za našu generaciju koji sad pokušavaju napraviti tu i veću podjelu, mislim da nema spasa. Niti za neke, neke starije generacije. Ali vi mladi. Vi, njihovu djecu. Pozovite ih. U njima također ima ljubavi. Bog je ugradio u svakog čovjeka ljubav. Ima i domoljublja. Ljubavi prema ovom zajedništvu o kojem mi pričamo. Ali ono je negdje začahureno. Ne izlazi. Ali vi u ime tog zajedništva skupite snage i pozovite ih. Pozovite jer je potrebno zajedništvo u ovom ludom svijetu koji ide ko zna kuda. Evo dragi prijatelji, htio sam samo nekoliko ovih riječi.
I ova pjesma Bojna Čavoglave koja je ugrađena u temelje hrvatske države. Ona je jedan simbol, jedan od simbola. Jedan od simbola. I to je.. U tome vidimo… Ono prepoznatljivost. Da se sjetimo tih i teških i slavnih dana. Idemo pjevati Bojnu Čavoglave“, rekao je Thompson i izveo pjesmu Bojna Čavoglave s pozdravom “Za dom spremni”.
Nesuvislo, nekonzistentno, neartikulirano, polupismeno i često sasvim kontradiktorno. Tako zvuči “evanđelje po Marku”…
Pjevač koji je u prosincu iz zagrebačke Arene pozivao svoje štovatelje na rušenje legalno izabrane zagrebačke vlasti, govori o toleranciji, zajedništvu i praštanju, o Domovinskom ratu koji je temelj Hrvatske, stvorene nakon tisuću ljeta i treba je čuvati jer za nju je prolivena krv, a „pokušavaju je”, kaže, “svrstat u neke druge asocijacije, jugoslavenske, ne znam, komunističke, ali nema, temelj je Domovinski rat, jedan je to”... I sve to govori ne da bi „produljivao” nekakve podjele ili dodavao ulje na vatru, nego „one etikete koje prišivaju nama, to nije tačno. Nismo mi fašisti, nacisti. Mi to osuđujemo kao svi normalni ljudi. To je zlo koje se dogodilo čovječanstvu i našem narodu. Ali i komunizam, i komunizam je učinio možda još veće zlo ovome narodu. Da… Ali nemojmo dopustiti da on uđe u te temelje o kojima pričamo. Ali ovaj narod je uvijek bio tolerantan…”
I tako redom. Cijela ta tirada „hodočasnika i propovjednika” MPT-a zaokružuje se, očekivano, „Bojnom Čavoglave” koju Thompson proglašava jednim od hrvatskih simbola, utkanih, kaže, u temelje hrvatske države, i ustaškim pokličem Za dom spremni.
Kojem je, uz pomoć Andreja Plenkovića, prokrčio put na sve hrvatske pozornice s kojih sada pretendira rušiti zagrebačku vlast jer je lijeve provenijencije, a čini se i mijenjati Ustav! Kako bi se iz temelja hrvatske države izbacio, a što drugo, nego antifašizam. I kaže da nije fašist…
