Tomislav Tomašević i Marko Perković Thompson postali su opće mjesto ovogodišnjih pokladnih događanja u Hrvatskoj. Jasno, Tomašević je Krnje, a Thompson glazbena i katkad vizualna kulisa kojom su se organizatori, čak i u maškaranim povorkama ( koje se puno ne razlikuju od redovnog stanja ), odlučili legitimirati kao suci i đelati koji „znaju što je bilo”, ma što tko govorio. Pa ako znaju, doista je čudno da od Kaštel Kambelovca preko Benkovca od Rijeke, svi imaju pik baš na zagrebačkog gradonačelnika koji im je kilometrima daleko i na njihovu lokalnu situaciju nema baš nikakvog utjecaja. Ni komunalnu, ni prometnu, ni ekonomsku, a bogme ni na koncertnu. Ali, svejedno, svima je isti krnjo za sve kriv. Ili im je samo organizator isti…
U Benkovcu, javlja Telegram, su danas (znakovito, u petak, 13. ) , nakon mimohoda maškarane povorke središtem grada, ritualno spalili glavnog krivca za sve benkovačke nedaće. Jasno, tko to može biti do li Tomislav Tomašević. Jest da s Benkovcem nema nikakve veze, ali kriv je. Jer, Thompsonu nije dao dozvolu za nastup na Trgu bana Jelačića prilikom dočeka brončanih rukometaša. A zar za Benkovac može išta drugo biti važnije od Thompsona? Ma ni zdravlje, kamoli ulice, visoka cijena vode, loša prometna povezanost, manjak investicija u gradu i nizak standard građana. To su sve marginalna pitanja, Thompson je sam hrvatski bitak, pitanje nacionalne opstojnosti i hrvatskog identiteta. A za to se u Benkovcu gine.
Kao što smo vidjeli prošlog ljeta kada su centrom grada defilirale združene braniteljsko-navijačke snage kontra tamo nekakvih antihrvatskih, projugoslavenskih festivala i umjetnika koji su htjeli doći u Benkovac kvariti njihovu djecu. Zbunjivati ih. Tako da više ne znaju što je bilo. I zato se sada preventivno, u svakoj prigodi, pa čak i kao glazbena pratnja u dramatičnom trenutku spaljivanja dežurnog krivca za sve nevolje Benkovčana, pušta Thompsona. Tomašević je, naime, baš lani nanio posebno veliko zlo i nemjerljivu štetu Benkovcu. Zato, u vatru s njim!
Ali, zagrebački gradonačelnik, za kojeg do jučer u ovim krajevima mnogi nisu znali ni tko je ni što je, kriv je i stanovnicima Kaštel Kambelovca. A za one koji ne znaju što je bilo, Kaštelani su ga doveli na ovo dalmatinsko stratište u paru sa žrtvom, Markom Perkovićem Thompsonom koji vitla križem i mačem. Tako da svi znaju tko je u ovom paru prav, a tko kriv.
Recimo, Tomašević nosi crvenu kravatu, a koju bi drugu, i kratke hlačice s kockicama koje su zaštitni znak navijača. No, u ovom slučaju tako dizajnirana Tomaševićeva odjeća sugerira njegovu nezrelost, nedoraslost hrvatskom nacionalnom ponosu manifestiranom na Trgu bana Jelačića, na veličanstvenom dočeku rukometne vrste, ali još i više – Thompsona . Kao mjere hrvatske stvari u Plenkovićevoj Hrvatskoj. U kojoj se Tomašević slabo snalazi. Pa onda stvar mora spašavati Plenki. Koji je naučio što je bilo i sad slijedi dosljedno tu crnu nit, k’o zjenicu oka svoga.
Krnjeval meštri iz Kaštel Kambelovca spremaju se i na gostovanje. Na veliko finale najljepšeg i najimpresivnijeg hrvatskog karnevala u Rijeci, koji stavljaju uz bok s venecijanskim. Tu će Tomašević i Thompson imati bolju vidljivost nego u Kaštel Kambelovcu. Plamen će biti veći, vatra užarenija a njezini vrući jezici bolnije će peći...Zato ga nisu doma spalili.
Organizatori mogu biti zadovoljni s međugradskom karnevalskom suradnjom kad vide da su svi za istog Krnju spremni. Iako, ovaj kambelovački za razliku od benkovačkog, nije čak ni spaljen. A ima i sasvim mirotvornu poruku- pomirbu. Jer, kakvo veli meštar od maškara u Kambelovcu, „svi smo isti, nitko nije stran, svi smo mi Hrvati, svi volimo svoju zemlju, nema ovdje velikih razlika, ni ljjevih ni desnih. Samo mir, ljubav i veselje.” Što bi Thompson rekao- zajedništvo.
Pa ti sad vidi što je satira, što alegorija, a što zbilja. Skrivena iza maske. Karnevalska. A stvarna…
