Kadrovska politika Andreja Plenkovića je vulgarna i nepristojna, podcjenjivačka i neodgovorna prema građanima koji ga plaćaju da ovu zemlju vodi u skladu s moralnim ( kršćanskim ) načelima u koje se kune glavnina HDZ-ovog biračkog tijela. A što Plenković radi? Onoga kojeg je 2022., zbog tereta velikih afera ( vjetroelektrana “Krš Pađene”, afera „plin za cent”u kojoj je, navodno, lobirao kod Mađara za Damira Škugora koji će, s ortacima, opljačkati HEP za milijune eura, kumovao gašenju sisačke rafinerije itd. ), „sklonio” u zavjetrinu Hrvatske narodne banke gdje se tri godine nije oglasio, bogme ni pojavio, sada vraća u Vladu i povjerava mu državne financije kao njegov četvrti resor u Vladi! Dovodi lisicu u kokošinjac ne mareći za posljedice, krpa Vladu recikliranim, potrošenim i posve kompromitiranim ex ministrom koji je odavno trebao završiti na HDZ-ovom „odlagalištu otpada”. I to je osobni izbor Andreja Plenkovića, kako je sam izjavio, ali i da to nije rekao znali bismo da tako vulgarno i nakaradno ne može nitko kadrovirati do li AP!
Ali, o tome već sve znamo. Još nedavno prozivao je zbog inflacije i divljanja cijena guvernera Borisa Vujčića, a nakon njegova karijernog uzleta do pozicije potpredsjednika Europske središnje banke, Plenkoviću su usta puna meda. Samo hvalospjevi na račun prepotentnog bonvivana Vujčića, u čijem promaknuću, dakako, nalazi apsolutno svoje velike zasluge. Naravno, zaslužan je i za uspjeh Marka Primorca koji je sam podnio ostavku na dužnost ministra i otisnuo se iz ove izbušene Vlade na poziciju potpredsjednika Europske investicijske banke.
U sjeni tih „vladinih uspjeha”, s kornera je u Banske dvore ubacio ispuhanu loptu s inicijalima tć, onim istim koji su nas razvaljivali od smijeha u vrijeme korone kad je tek nešto manji narcis od Gazde AP-a, čak i na svoju zaštitnu maskicu dao utisnuti svoje slavne inicijale. Odlučio je na brzinu u svoj tim ubaciti već odbačenog Tomislava Ćorića koji doista ima đon od obraza kad ima smjelosti stati pred parlamentarnu oporbu i odgovarati na sasvim opravdano neugodna pitanja. Suočiti ga s njegovim ministarskim “postignućima”.
Odbor za financije, odnosno njegova HDZ – većina, ima samo naputak kako mora glasati, kriterije nema. Na sva usta hvalili su degutantno i nekritički TiĆ-a, kao da je prvorazredni znanstvenik s Harvarda upravo sletio na Markov trg. U tome, naravno, nimalo nije zaostajao ni Plenković, koji ga je kitio biranim atributima, em je stručan, kompetentan, zreo, politički angažiran i neće mu biti problem uklopiti se u vladin tim, u punoj je životnoj i intelektualnoj snazi ( 46 mu je godina ), a sada, zamislite, ima i optiku rada u HNB-u, rekao je na Odboru Plenković za svog izabranika, koji je, otkriva, odmah pristao, spreman brzo se adaptirati na novi posao i snažno boriti. Odmah je prihvatio, veli AP. Zar je imao drugu opciju? Što bi bilo da je odbio? Zar bi ostao u HNB-u kao viceguverner? Bi li DORH ubrzao postupak protiv njega? Ili bi se neposlušni i nezahvalni Ćorić mirno nastavio raditi svoj posao u HNB-u? Moš’ mislit! Ćorić ima toliko masla na glavi da ga nije problem držati čvrsto u šaci i za manje od ministarskog položaja.
Gdje ćeš boljeg ministra?! Sluša i radi. Kako mu se naredi.
Da ne znamo o kome je riječ, AP bi nas svojim hvalospjevima na račun novog ministra financija, možda, još i zavarao. Ovako se možemo samo zgražati lakoćom friziranja jedne kompromitirane biografije umočene duboko u glib HDZ-ovog pogodovanja, korupcije i kriminala. A Plenković besramno pred licem javnosti uz osmijeh veli: Uzeo sam ga jer je fajter!
Protiv čega se, ili za što se bori fajter Ćorić? Zapravo, Plenković je htio reći, zato što nema srama, što ima petlje izložiti se udarcima oporbe koja ga ne štedi optužbi. Koja upozorava na njegove repove, na involviranost u neke od najvećih afera u Plenkovićevoj Hrvatskoj.
Plenković ne vidi Ćorićeve repove, nema ih, nijednog, kaže, jer da ih ima nadležne institucije bi valjda reagirale. Na koje institucije AP misli? Možda na DORH i Ivana Turudića, glavnog državnog odvjetnika koji se te pozicije nikad ne bi domogao da nije bilo Plenkovićeve upornosti u besramnom silovanju zdrave pameti ovog naroda ultimativnim izborom Turudića za glavnog tužitelja koji to u pristojnoj, pravnoj državi nikad ne bi mogao biti. Plenković se za Turudića izložio puno više negoli to danas čini za Ćorića, relaksiran zaleđem koje mu čuva upravo Turudić.
I tako je Ćorić uspješno savladao prvu „prepreku”: saborski Odbor za financije pedantno instruiran iz Vlade o tome što im je činiti, koliko članovima HDZ-a, toliko i partnerima. Sad još samo da stisne zube i otrpi još jedan špalir šiba u Saboru, i eto nama „tića” ponovo na ministarskoj dužnosti, a svi oni koji se još sjećaju njegovih krimena koji su hrvatsku državu skupo koštali, bolje da umuknu, da ne troše energiju uzalud. Odnosno, dok god je HDZ na vlasti sa svojim satelitima koji nemaju ni morala ni skrupula, samo gola žeđ za vlašću, moći, novcem.
Plenković vjerojatno očekuje od Ćorića ono isto na što računa i od Turudića– poslušnost i marljivi rad na saniranju, zapravo zataškavanju, stranačkih skandala, negiranju beskrupuloznosti ekipe koja se okupila oko najvećeg među hrvatskim političkim makijavelistima –AP-a. Dok budu slušali šefa ( jedan i drugi ), mogu biti mirni, za njih će se Plenković pobrinuti.
Dakle, Turudić sada ima zadatak gurnuti što dublje u ladice predmete u kojima se spominje, i to kao jedan od bitnih aktera, Tomislav Ćorić, kojeg je kao ministra zaštite okoliša i energetike svojevremeno prokazao njegov pomoćnik u ministarstvu Domagoj Validžić, kao, navoodno, ključnog čovjeka afere Krš Pađene, jedne od najvećih u Plenkovićevoj vladi.
Danas nas Zelena akcija podsjeća da je, prema navodima iz istrage, Ćorić još 2018. od svog pomoćnika tražio da pogoduje investitoru u bukovički vjetropark, Milenku Bašiću, tako što će tvrditi da za taj projekt nije potrebna studija utjecaja na okoliš, odnosno ekološku mrežu. Za investitora je to bio dobitak materijalni i proceduralni, time je skraćen postupak što mu je omogućilo da ostvari pravo na poticaje po starom tarifnom sustavu koji mu je osiguravao privilegiranu ( znatno uvećanu ) cijenu po kojoj je HEP bio dužan od njega kupovati struju. Šteta za proračun na taj je način dosegla nevjerojatnih 1,2 milijarde kuna! Nakon što je Ćorić otišao iz Ministarstva, 2024. je , pod pritiskom iz EU-a, Bašić morao napraviti procjenu utjecaja na eko-sustav, čime je, navondo, potvrđeno kako je Ćorić u sprezi s kolegicom, državnom tajnicom Ministarstva uprave, Josipom Rimac, poduzeo sve kako bi se pogodovalo spomenutom investitoru. O prijateljstvu Josipe Pleslić ( ex Rimac ) i Tomislava Ćorića govore i transkripti SMS poruka koje je razmjenjivala s mnogima ( u nekima se spominje i AP ), a koje ga diskreditiraju na više načina ( navodno je pokušao izgurati ministricu Mariju Vučković iz Povjerenstva za dodjelu poticaja u poljoprivredi… )
Nakon rehabilitacije ražalovanog ministra Ćorića, koji se vraća „na mjesto zločina”, sad bi mogli očekivati da i Josipa Pleslić strese sve optužbe ( optužnice ) s vrata i stavi se Šefu na raspolaganje. Da joj vrati iskaznicu HDZ-a, i da je uzme u svoj tim, recimo u Ministarstvo pravosuđa. To bi bilo sasvim u duhu vulgarnog kadroviranja AP-a…
