Miro Bulj, sinjski gradonačelnik i saborski zastupnik Mosta, savršeno se uklapa u današnju sliku Plenkovićeve Hrvatske, zemlje zabranitelja koji svoju nacional šovinističku isključivost kamufliraju takozvanim domoljubljem. Pače, katoličkom pravovjernošću. U niski Buljevih „bisera” evo još jedne „sjajne perle” koja će ostati zapisana u njegovoj živopisnoj biografiji. Miro Bulj potjerao je s javnog gradskog prostora romski orkestar koji se spremao svojom pjesmom i svirkom razveseliti Sinjane koji su se oko njih okupili. No, gradonačelnik je zaključio da je romska pjesma na katolički Badnjak sasvim neprimjerena i pokazao im rukom da napuste sveto sinjsko tlo blagoslovljeno od Gospe Sinjske…
Ništa Bulj nije shvatio od suštine Badnjaka i Božića, obiteljskih blagdana koji slave ljubav, zajedništvo, mir i toleranciju među ljudima. Zadrti nacionalist jednako je svaki dan, ergo, i na blagdan na koji se poziva, očito nesvjestan da temeljne kršćanske vrijednosti nimalo ne poštuje.
Ova najnovija zabraniteljska epizoda koja drži kontinuitet još od ljeta, u medije je dospjela zahvaljujući video snimci koju je jedan čitatelj dostavio Slobodnoj Dalmaciji, a na kojoj se vidi kako sinjski gradonačelnik, nota bene saborski zastupnik, Miro Bulj, agresivno diskriminira jedan romski orkestar koji je pokušao zabaviti građane svojim repertoarom. Na snimci je vidljivo da su se muzičari našli u čudu zbog geste gradonačelnika koji im rukom daje do znanja da se sklone s gradskog prostora, iako su ih građani, čim su se smjestili među stolovima i zasvirali, dočekali s oduševljenjem. I taman kad se raspoloženje počelo zagrijavati, nastupio je hladan tuš za koji se pobrinuo sinjski zabranitelj Bulj i svirku naprasno prekinuo.
Njegov čin građani nisu pozdravili, naprotiv, kako su neki posvjedočili, ljudi su romske muzičare dobro prihvatili, s njima su zapjevali, zadovoljno ih prigrlili, ali gradonačelniku njihova svirka nije dobro sjela. Pa ih je manirom kakvog uličnog huligana jednostavno potjerao. Iako, riječ je o orkestru koji zna što je dobra svirka, koji, kako piše Slobodna Dalmacija, redovito nastupa u Splitu, na Rivi, i nikad nije bilo nikakvih problema, kamoli njihova protjerivanja.
Koga je i od koga štitio sinjski gradonačelnik, u čije ime je romski orkestar najurio iz Sinja, ako ne u ime svojih sugrađana? A u njihovo ime nije postupao, jer, za razliku od Bulja, građani koji su se zatekli na mjestu događaja, spontanim romskim muziciranjem su bili oduševljeni. Štoviše, postupak gradonačelnika smatraju sramotnim. I to mu nije prvi put da demonstrira isključivost i uskogrudnost prema svima koji njeguju drugačiju kulturu i običaje, a kako vidimo i sviraju drugačiju muziku…
Sjetit ćemo se da je svojevremeno sinjski gradonačelnik u Gradskoj galeriji zabranio i izložbu fotografija koje govore o običajima i tradiciji hrvatskih građana srpske nacionalnosti, Srba na tromeđi. Sada vidimo da mu ne smetaju samo Srbi nego i Romi, pa čak i kad samo sviraju u Hrvatskoj itekako popularnu pjesmu Đurđevdan.
Bulj za to ima svoje objašnjenje. Tanko i površno kao što je i njegova vjera.
“Badnjak je danas i u Sinju se organizira prigodni program. Pjevanje Đurđevdana nije niti prigodno niti primjereno za Badnjak. Došao sam do njih i rekao im da je danas Badnjak i da poštuju Badnji dan. Također, oni nemaju suglasnost za nastupanje na javnim površinama”, izjavio je sinjski gradonačelnik za Slobodnu Dalmaciju.
Zašto bi pjesma Đurđevdan, veliki hit Bijelog dugmeta, ako se pjeva na Badnjak bila znak nepoštovanja Badnjeg dana? Zna li to objasniti Bulj? Možda ima na umu povijesne konotacije pjesme, nastale, navodno, kao vapaj jednog zatvorenika koji je iz očaja i nemoći, prkosa i ponosa, na putu za Jasenovac, 6.svibnja 1942. zapjevao „Proljeće na moje rame slijeće, đurđevak zeleni…svima osim meni”? Godinama poslije, u obradi Gorana Bregovića pjesma je na prostoru cijele Jugoslavije pjevana kao ljubavna, i takva je ostala do danas. Kome smeta? Zna se…
