U 84. godini preminuo je poznati šibenski kazališni redatelj, glumac i prevoditelj Pero Mioč.
Iako rodom Livnjak, rođen u Žabljaku kod Livna ( 1942. godine ), u Šibeniku, gdje je radio i živio godinama, doživljavan je kao šibenski redatelj, esejist, pjesnik, dramski pisac, kako se to kod nas već kaže- kulturni radnik.
Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zadru, radio kao redatelj, glumac i pedagog u Šibenskom kazalištu, vodio amatersko kazalište u Livnu, radio u Gradskom kazalištu lutaka u Splitu, bio ravnatelj i redatelj Kazališta lutaka u Zadru, te glumac i redatelj na Međunarodnom  dječjem festivalu u Šibeniku, piše Šibenski.hr.
Mada se Mioč intenzivno bavio kazalištem, bio je i vrsni prevoditelj, osobito s poljskog jezika te time u značajnoj mjeri pridionio hrvatskoj kulturi i prevoditeljstvu. Prevodio je i s bugarskog, slovenskog i ruskog.
S poljskog na hrvatski jezik preveo je djela poljske književnice Hanne Januszewske (1905. – 1980.) (Tigrić Perica), Adama Walnog (Kazalište predmeta), Tadeusza Rozewicza (Słowo po słowie), Karola Wojtylu (papu Ivana Pavla II.) (Poezje wybrane), Zbigniewa Herberta (Svjedok zlovremena), Adrianu Szymańsku (u Hrvatskom slovu), a bio je selektor i prevoditelj antologije Plejada poljskih pjesnika 20. stoljeća.
S bugarskog na hrvatski je preveo djela bugarskog dramskog pisca Stefana Caneva (Posljednja Sokratova noć).