Turistička Hrvatska bi, nakon sezone obilježene eksplozijom cijena, doista mogla doći na zao glas i postati „destinacija za izbjegavanje”. Ugostitelji, hotelijeri, privatni iznajmljivači, trgovci ponašaju se kao da nema sutra, pa hajde da ugrabimo što još možemo jer za to prilike više neće biti. I nije to problem samo zbog turista koji k nama dolaze prepuni informacija o netaknutoj prirodi, kristalno čistom moru, bajkovitim šljunčanim plažama i izvanrednoj hrani, a onda se gadno razočaraju i razljute zbog enormnih cijena, jer imaju osjećaj da ih Hrvati prave budalama, te zaprijete da više nikad neće izabrati Hrvatsku za svoj ljetni odmor. Problem je što posljedice te bezobzirne jagme za brzim novcem u sezoni trpe i domicilni stanovnici na Jadranu čija je platežna moć najčešće daleko ispod cjenovnog rasta motiviranog turizmom. I dok ministar turizma Tonči Glavina poziva medije da se u sezoni ne bave cijenama u hrvatskom turizmu, da to ostave za jesen ili zimu, premijer Plenković apelira na razum u formiranju cijena i za utorak, 22. srpnja najavljuje sastanak Vijeća za turizam, na Hvaru, s cijenama kao bitnom temom…
Hrvatski ministar turizma Tonči Glavina na eksploziju cijena u domaćem turizmu jedino što ima za reći jest da mainstream mediji ne bi tijekom sezone smjeli pisati o cijenama jer bi time mogli potencijalne goste odvratiti od dolaska u našu zemlju, nego trebaju raditi na promociji hrvatskog turizma. Takva je „politika” ministra Glavine drska i primitivna, a njegov poziv na cenzuriranje pravog stanja bez učinka, jer, ako ministar to ne zna, postoje društvene mreže kojima se istina nezaustavljivo širi, a prenose je, uz ostale, i oni koji su na svom novčaniku osjetili čari preskupe Hrvatske. Ili je ministar preventivno, za slučaj lošije sezone, na ovaj način prevenirao odgovornost koju će brzo i lako prebaciti na medije koji su upozoravali na dramatičan rast cijena?
Zbog pohlepe poslodavaca u turističkim destinacijama Hrvatska dvostruko gubi: turisti odlaze nezadovoljni i revoltirani, jer jednako privlačne turističke zemlje poput Italije, Španjolske, Grčke, Portugala često nude i više za manje novca, pa su mahom spremni ubuduće birati neku od tih zemalja umjesto Hrvatske; drugo, takvom politikom cijena osiromašuje se domaće stanovništvo u kojemu raste otpor prema turizmu, pa i neka vrst netrpeljivosti, što nas čini više i ne tako ljubaznim domaćinima. A to je bio dodatni faktor hrvatske turističke privlačnosti. Sada, pak, suočeni s eksplozijom cijena tijekom ljetnih mjeseci, i hrvatski građani, posebno na jadranskoj obali, počinju poput Španjolaca s odiumom reagirati na turiste kojih im je pun kufer i najradije bi da im više ne dolaze.
Što bi na to rekli oni koji od turizma žive, a bogme, u ovoj zemlji čiji su politički izabranici ( mahom HDZ i sateliti ) tijekom privatizacije društvenog ( državnog ) vlasništva opljačkali ili uništili sve što su mogli i ugasili industriju i proizvodne pogone, turizam čini više od 20 posto BDP-a? Stoga, svaki i najmanji potres u turizmu, svaki pad broja noćenja ili prihoda od turizma, itekako se reflektira na nacionalnu ekonomiju i državni budžet. Alternativa, dakle, nije marginaliziranje turističke djelatnosti, nego njezino primjereno valoriziranje uz očuvanje dostupnosti i prihvatljivosti za svakoga. S cijenom noćenja u privatnom smještaju, u sobi bez prozora, za 166 eura, ma koliko da je riječ o Dubrovniku, svakako to nećemo postići! Ili ako je cijena ledene kave 7 eura, dok bi, kako pišu po povratku iz Hrvatske neki naši gosti, a prenosi N1, u Grčkoj za tu cijenu dobili i giros, a na nekim mjestima se naplaćuje i nevjerojatnih 10-12 eura!
I nije problem samo u ugostiteljstvu i smještaju, cijene su eskalirale i u trgovačkim lancima, pa danas za isti proizvod, istog trgovačkog lanca, u Hrvatskoj plaćate više nego u daleko bogatijoj Njemačkoj. Ukratko, hrvatski turizam nema politike, jedina politika koju je demonstrirao hrvatski ministar Glavina jest da se o cijenama ( valjda i svim ostalim problemima ! ) šuti, to ćemo rješavati kad gosti odu, a dok ih očekujemo zadatak je medija da Hrvatsku predstave u najboljem, najpozitivijem svjetlu! Dakle, iz Vlade imamo poziv na laž, na obmanu i prevaru turista. Nama, domaćima, kako bude. Tko nas pita…
Vladajuća nomenklatura ionako živi u svom sjajnom balonu, izolirana od svakodnevnih briga naroda, od divljanja cijena, konzekventno tome i visoke inflacije, mizernih mirovina, skromnih plaća i života na rubu siromaštva. Njima je dobro, jasno, njihove plaće su 5-6 tisuća eura, a premijer postignućem svoje Vlade smatra ako do kraja mandata, dakle, do 2028., prosječne mirovine dosegnu 800 eura!
Intrigantno je da ministar Glavina medijima sugerira da o cijenama ne govore, iako njegov šef, predsjednik Vlade Andrej Plenković, javno deklarira drugačiju politiku. Kako je to moguće, s obzirom na autoritarnu narav Plenkovićeve vlade, da jedan ministar, iznimno važnog resora kao što je turizam, tako solira i to bez posljedica? Takvo što nije baš Plenkoviću slično, ali je, očito, praktično. Bolje da Glavina ide prema medijima, i da primi na sebe sve kritike, nego da se tomu izlaže premijer, koji, kako vidimo, na ministra nema prigovora. Odigrali su to zajedno, iako su pred licem javnosti izveli jeftinu predstavu u kojoj je Glavina negativac, a Plenković, naravno, pozitivac.
Za razliku od Glavine, koji misli da problema s galopirajućim rastom cijena tijekom sezone nema i neće biti ako hrvatski mediji o tome šute, kao da je nesvjestan da živimo u vremenu opće digitalizacije, Interneta i društvenih mreža, pa je istina o hrvatskoj skupoći lako dostupna činjenica svima, Plenković na cjenovnu politiku reagira kritički.
“Postoji i konkurencija i ljudi moraju isto tako gledati i birati gdje će ići i poslati poruke. Mislim da se i to u tržišnoj privredi obično očekuje, a i oni koji vode računa o svojoj cjenovnoj politici moraju znati, što ću ponoviti još jednom, premda smo usred turističke sezone, da i drugi imaju more, i druge zemlje imaju sunce i otoke, imaju hotele, kampove, privatni smještaj, infrastrukturu, pa gosti u Evropi, kojih se 50 posto odlučuje na temelju cjenovnog kriterija gdje će putovati, vode računa o svim aspektima. A osim ove, bit će i dogodine sezona, pa neka razmisle šta im je pametno“, izjavio je Plenković ovih dana kritički, ali s dozom opreza, potpuno ignorirajući apel svoga ministra da se o cijenama do jeseni ne zbori.
Premijera divljanje cijena, navodno, smeta, jer, kaže, “na vrijeme smo održali sastanke sa svima – hotelijerstvom, ugostiteljstvom i trgovačkim lancima, pa i s građevinskim sektorom. Pokrili smo sve one za koje smo svjesni da eventualni rast cijena u njihovom sektoru utječe na sve nas. Mi možemo apelirati, možemo reći, možemo nastojati da urazumimo sve one koji su u uslužnom sektoru, ali mi ne možemo ograničiti cijene u uslužnom sektoru”, tobože nemoćno zaključuje, braneći se tržišnom ekonomijom protiv koje država ne može ići „čvrstom rukom” i ograničenjima ( s kojima je, međutim, išla kada su bile u pitanju cijene energenata, ali tada su nas čekali višestruki izbori, a Plenkoviću je vlast draža od svega ! ).
Premijer lukavo poziva na razum u formiranju cijena, „da bude svima dobro, to je poenta”, veli. Ne intervenira u tržišnu ekonomiju, ali šalje poruku građanima: Meni je ( za razliku od neosjetljivog Glavine ) stalo …
Da, do što dužeg održanja na vlasti. Glavina radi samo ono što mu premijer dozvoli, to je bar jasno.
