Hrvatska je prelijepa zemlja, s izvanrednom klimom, prekrasnom, razvedenom obalom s tisuću otoka i otočića i tirkiznom bojom mora koje još uvijek privlači milijune turista. I uz sve te svoje prirodne prednosti i ljepote, Hrvati su, kako pokazuju istraživanja, zapravo nesretan narod. Teško je vjerovati, ali čak i naši susjedi u regiji koji žive znatno lošije od nas, sretniji su od nas. Između 147 zemalja koje su obuhvaćene ovim istraživanjem, Hrvatska zauzima tek 72. mjesto, dok je, primjerice Slovenija na 19., Kosovo na 29., a Vučićeva Srbija u kojoj već peti mjesec studenti demonstriraju na ulicama izražavajući nezadovoljstvo režimom koji je nepravedan, nedemokratski i neslobodan, rangirana je po percepciji sreće na 31. mjesto. Što to Hrvate čini tako nesretnima?
Prema svjetskom istraživanju o sreći, koje su u razdoblju između 2022. i 2024. proveli anketari Gallupa, Oxford Wellbeing Research Centera i UN-ove inicijative Mreža rješenja za održivi razvoj, a objavljenom ( prošlog tjedna ) u povodu Međunarodnog dana sreće, najsretniji su Finci. I to ne po prvi put, nego osmi put za redom. Njihova je sreća, dakle, neupitna, ničim poljuljana, čvrsta i stabilna. Kao i niska razina sreće u Hrvatskoj, rangiranoj na ljestvici sreće na 72. mjesto.
Ako je točna, a čini se da jest, ona stara izreka „što južnije to tužnije”, onda bismo mogli reći i „što sjevernije to sretnije”. Jer u top-deset sretnih ušle su sve nordijske zemlje. Prvoplasiranu, najsretniju Finsku slijede Danska, Island i Švedska, peta je Nizozemska, a sedma Norveška. Sjevernjaci su, nema sumnje, sretni i zadovoljni ljudi. Nekako su se među njih ugurale i Kostarika ( na šestom mjestu ) te Meksiko ( ne desetom mjestu ) koji je po prvi put ušao u top-deset sretnih.
E sad, ono što Hrvatima najteže pada jest činjenica da su u regiji, među državama nastalim raspadom Jugoslavije, gotovo svi sretniji od njih. Slovenci su, zajedno sa Belgijancima, Austrijancima i Švicarcima svrstani među prvih 20 po razini sreće. Njemačka je 22., SAD nikad lošije rangiran- 24., Francuska, Španjolska i Italija su negdje između prvih 30-40. A Hrvatska na 72. poziciji…
Čak je i Kosovo sretnije, 29. je na ljestvici sreće, jedna Srbija je dva i pol puta sretnija od Hrvatske i svrstana na 31. mjesto, BiH je 56., Crna Gora 71., a samo je Sjeverna Makedonija nesretnija od Hrvatske i zauzima 86. mjesto od 147 zemalja obuhvaćenih ovim istraživanjem. Na samom dnu ljestvice je Afganistan.
Istraživači su detektirali što najviše utječe na sreću ljudi, a među ključnim faktorima navode društvenu potporu, prihode, zdravstvene slobode i percepciju korupcije.
E, ovo potonje, ključ je hrvatske nesreće! Hrvatska je toliko ogrezla u korupciju i klijentelizam da su ljudi izgubili svaku nadu da će se ikad stati na kraj toj pošasti koja je tijekom zadnjih 30-ak godina doslovce eksplodirala i kapilarno se proširila u sve segmente sustava. Osjećaj nemoći, saznanje da su svi dijelovi društva, sve njegove institucije, čak i najviše razine vlasti, zaražene ovom toksičnom bolešću, ljude frustrira i čini nezadovoljnim, ljutitim, nesretnim.
I demografi se danas slažu oko uzroka zbog kojih mladi ljudi odlaze iz Hrvatske. Nije to više ekonomska emigracija. Nisu više plaće glavni razlog odljeva najpotentnijeg dijela stanovništva, puno više na njihovu odluku da sreću potraže drugdje utječe percepcija sveprisutne korupcije. Ako niste član stranke na vlasti teško možete računati da ćete sukladno svojim sposobnostima, znanju i diplomi dobiti na natječaju posao za koji ste konkurirali. Ako niste povezani s ljudima na pozicijama u sustavu bit ćete zakinuti i u zdravstvenim uslugama, naći ćete se na dnu liste čekanja za pregled koji vam je neophodan kako biste dobili dijagnozu i pristupili liječenju. Ovdje se novcem i stranačkim vezama rješavaju diplome, dobivaju unosni poslovi, državne subvencije i bespovratne potpore, čak i sudski sporovi. Ako nemate novca nemate ni sreće da dobijete pravi posao, adekvatnu zdravstvenu uslugu na vrijeme, što vam može spasiti život, pravdu i zakonom zajamčena prava.
Nije, naravno, sva sreća u novcu, ali u visoko korumpiranim društvima poput hrvatskog čak se i sreća kupuje novcem. A to frustrira. Poštene i vrijedne ljude. One druge čini samo još pohlepnijima i bahatijima.
Kakva je vlast kojoj je narod nesretan? Neuspješna, naravno.
