Kad se umjesto rješenja problema posegne za privremenim mjerama, tako što se zapravo problem gurne nekom drugom u dvorište, na taj način problem samo naraste. Pa je od 15-ak učenika koje su roditelji radi jednog problematičnog dječaka odlučili ispisati iz škole i upisati u drugu, problem narastao na čak 700 učenika koji danas nisu na nastavi, jer, uz one koji nisu došli na nastavu zbog nasilnog učenika koji zlostavlja svu djecu, u znak potpore i solidarnosti u školu nisu došli ni brojni učenici ostalih razreda, navodno njih čak dvije trećine od ukupno 1000 koliko ih je upisano u tu školu. Problem je ostao, samo se s problematičnim učenikom premjestio u drugu školu…
Samo što sada problem ima škola u koju je premješten sporni dječak, jer radi njega i njegovog zlostavljačkog ponašanja kojim se sustav uopće ne bavi, ni učenici njegovog novog razreda ne žele u školu. Tako se iznimno teška, neugodna i za djecu štetna situacija samo perpetuira, a problem uvećava. Da stvar bude gora, radi se o učeniku četvrtog razreda jedne zagrebačke osnovne škole s kojim, evo, već druga škola ne zna što činiti. A čak 700 djece danas u znak bojkota umjesto na nastavi, sjedi kod kuće …
Roditelji su odlučili boriti se za prava svoje djece na uredno i sigurno pohađanje nastave, a vjeruju da se na taj način bore i za spornog učenika koji bez sumnje treba stručnu pomoć. Učionica mora biti, kažu, mjesto nulte tolerancije na nasilje, fizičko i verbalno.
A kako sustav ne čini ništa, roditelji, čija djeca već drugi dan izostaju s nastave, su se obratili medijima ne bi li napokon privukli pozornost sustava i natjerali ga da poduzme odgovarajuće mjere i tako pomogne i problematičnom dječaku i ostaloj djeci. Roditelji tvrde da ni oni niti njihova djeca nisu bili pripremljeni na ovu situaciju, iako se znalo o kakvom djetetu se radi i kakve je probleme u drugoj školi izazvalo. Ne znaju, kažu, ni što se poduzima da se problem riješi, nemaju nikakvih informacija, pa kad već sustav ne čini što se od njega očekuje, angažirali su odvjetnika preko kojeg sada komuniciraju o novonastaloj situaciji.
Sustav očigledno nije odradio što je bio dužan, problem se pokušao minimizirati i rješavati pukim premještajem spornog učenika u drugu školu, ali je sa sobom dijete donijelo stari problem, što je rezultiralo bojkotom nastave nekoliko stotina učenika. Problem je, dakle, samo narastao.
Ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs odlučio se oglasiti, te se javno čudi zbog pritiska roditelja na sustav. Nije očekivao da će se problemi pojaviti gotovo prvi dan.
-Što da radimo? Zar dijete pribiti na stup , baciti ga u zatvor?!, pita se ministar i naglašava da je riječ o desetogodišnjaku, djetetu četvrtog razreda osnovne škole.
– Pa nije to neki kriminalac- kaže ministar.- Prihvaćamo da se nedolično ponaša, on je inteligentno dijete, ali se neprilično ponaša – kaže, očigledno smatrajući da djeca koja s tim dječakom idu u školu situaciju trebaju primiti kao zadanu i naprosto joj se prilagoditi. Zar nije i primjerenije i lakše spornom učeniku osigurati stručnu pomoć i nadzor i na taj način pomoći i njemu i ostaloj djeci koja pohađaju tu školu?
Prazna škola: foto N1
