Premijer Plenković na summitu Ukrajina – Jugoistočna Europa, održanom u Dubrovniku, šepurio se poput purana u društvu s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim kao da je najveća estradna zvijezda u ovom dijelu svijeta, no zabavu su mu pokvarili “neuki mediji i Milanovićevi apologeti”…
Na to se AP požalio i svojim kolegama u Vladi kojima je , kao i hrvatskoj javnosti, imao posebnu potrebu objasniti da je cijela ta halabuka oko nepozivanja predsjednika Republike Zorana Milanovića na summit u Dubrovniku plod neshvatljivog neznanja i nerazumijevanja formata međunarodnih konferencija. Niti je Milanović pozvan, niti je trebao biti u Dubrovniku, a nije, kazao je premiejr, ni pokazivao zanimanje za taj susret.
I umjesto da se kolegama hvali svojim “iznimnim postignućima” s dubrovačkog skupa, jer bio je to treći susret Zelenskog s predstavnicima država jugoistočne Europe, jedan je bio u Ateni drugi u Tirani, ali ovaj dubrovački je bio najuspješniji dosad. Tu ocjenu s hrvatskim premijerom, kako je sam kazao, dijeli i suorganizator summita, Volodimir Zelenski. A i što bi drugo mogao, ako je kao suorganizator i suodgovoran za njegove rezultate?
Kako se i očekivalo, sa sastanka je upućena snažna potpora Ukrajini, potpisana je i tzv. dubrovačka deklaracija, a povrh toga Plenković i Zelenski potpisali su i poseban bilateralni sporazum o suradnji dvije države, koja će biti nastavljena još intenzivnije i još produktivnije negoli dosad. Valjda Milanoviću za inat. Tko zna, možda je za inat u Dubrovniku glumio i dobrog domaćina predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću, koji, nota bene, taj isti Dubrovnik i ne doživljava kao hrvatski, kao što i na Oluju gleda bitno drugačije od Plenkovića…
-U studenom će biti 1000 dana ruske agresije. Dosad smo dali oko 300 milijuna eura pomoći. Nastavit ćemo pomagati i dalje- rekao je na sjednici Vlade premijer Plenković, zadovoljan velikim postignućima dubrovačkog summita, “najuspješnijeg dosad”. U čemu se, Zelenski i Plenković , suorganizatori skupa, potpuno slažu. Baš čudno.
Ali, zaludu svi uspjesi i zadovoljstvo kad “zluradi medijski komentari”, iza kojih stoje “nepismeni, neuki novinari”, apsurdno vapiju što na tom sastanku nije sudjelovao i Zoran Milanović.
-To je pokazivanje neznanja kako se sudjeluje na međunarodnim skupovima, to je potpuni izostanak minimalne upućenosti u međunarodne skupove. Nikada ne sudjeluju i predsjednik i premijer, uvijek sudjeluje jedan. Tu nema dilema, niti ga se zvalo, niti je on pokazivao inicijativu da dolazi. To valjda dovoljno govori i ovim apologetima iz SDP-a. Nije pozvan jer nije ni trebao biti pozvan niti sam ja trebao biti u Crnoj Gori ili Poljskoj niti se tamo guram. Druga stvar je stvar stava prema ruskoj agresiji na Ukrajinu. Tu je stav Vlade jasan i to je unisoni stav zapadnog svijeta– objašnjavao je kolegama premijer ne krijući kako mu je onaj „kršitelj ustava” pokvario veselje.
Jer, nije više stvar samo u njemu, „ Milanović već dvije godine ima proruski stav, retoriku i narativ. Nažalost se to reflektira i na raspoloženje hrvatske javnosti. To nije došlo slučajno, nisu Hrvati, dio njih, ostali bez osjećaja solidarnosti prema Ukrajini sami od sebe. Dio je to postao jer sluša Milanovićev proruski narativ. Jednu su nam sramotu priuštili u Saboru prije godinu dana, sad će imati drugu priliku”, govorio je, sad već ljutito, Andrej Plenković, svjestan da će uskoro u Saboru biti glasanje o slanju hrvatskih vojnika u obučnu misiju ukrajinskih vojnika. U Weisbadenu. A ne u Ukrajini, kako je već detaljno objasnio urbi et orbi. Ali, neki mu i dalje ne vjeruju. Kako je to moguće? Pa zar on nije najsposobniji, najvažniji, najpametniji, zapravo jedini relevantan faktor u ovoj državi? Kako itko razuman može podržavati Milanovića ,a ne njega…čudi se hrvatski premijer sa sve većom knedlom u grlu. Jer, moglo bi mu ići i bolje, misli se, suočen s kritikama, čak i iz redova svojih koalicijskih partnera.
“Oni koji podržavaju Milanovića i nastoje u drugi plan staviti supstancu ovog skupa i pitaju zašto je tamo bio predsjednik Srbije… Bio je jer je dio tog formata jer dolazi. To ništa ne mijenja. Bolje da pokušaji da Srbija podržava Ukrajinu budu u organizaciji Hrvatske. … Nadam se da će oni koji su to malo detaljnije pratili ipak se vratiti na sadržaj i malo bolje protumačiti kakva je stvarna pozicija Hrvatske prema Ukrajini. Jer, najgore je biti uskraćen za istinu”, zaključio je, uvjeravajući samog sebe u sve to što je izgovorio, jer one u Vladi davno je u sve uvjerio.
E, sad, da je nekim slučajem Andrej Plenković predsjednik Republike, u hipotetskoj situaciji ograničenih premijerskih mandata, a netko iz HDZ-a premijer, bi li na Pantovčak stigla pozivnica za dubrovački summit? Bi li tada u Dubrovnik išao premijer ili šef države? Bi li se uopće razmišljalo o formatu susreta? Naposljetku, ako je stvar samo u tzv. formatu, zašto Plenković nije na prvi komentar o izostaloj pozivnici za šefa države, odmah objasnio „tehničke razloge nepozivanja”? Zašto je o tome šutio sve dok problem nije dobio za njega neočekivane dimenzije, i pretvorio se u gotovo jedinstven stav ( izvan HDZ-a ) da je neprihvatljivo u Dubrovnik pozvati Vučića, ali ne i Milanovića?
Posve je jasno zašto Milanović nije pozvan. Nema to veze s formatima susreta, to primarno ima veze s osobom predsjednika Republike i njegovim odnosom s Plenkovićem, a onda i njegovim stavom o slanju hrvatskih vojnika u misiju obuke vojnika iz Ukrajine. No, da ima razuma i političkog bon-tona, bilo bi normalno da je šef države, domaćina summita, pozvan makar protokolarno da sudionike skupa pozdravi, pa i bez aktivnog sudjelovanja u radu konferencije. Ali, Plenkoviću je podnošljivija misao da sjedi i ugodno čavrlja s Aleksandrom Vučićem, koji prkosi svojom verzijom ratnih događanja i usred Dubrovnika, negoli da mu se tamo gdje je on glavni ceremonijalmajstor ukaže mrsko lice hrvatskog predsjednika. Zapravo, za njega on i nije predsjednik Republike, nego tek „kršitelj ustava”. I što bi takav imao raditi u Dubrovniku?!
Taj egotriperski gard „svi koji misle drugačije i usude se kritizirati moje postupke su glupi, nepismeni, neuki”, beskrajno je iritantan i Plenkoviću će se sve manje isplatiti. Dio hrvatskih građana upravo se zbog te njegove nepodnošljive arogancije, bahatosti i potrebe da svima docira, da uvijek bude u pravu i da je svaka njegova riječ, svaka gesta suhoga zlata vrijedna, otklonio na drugu, njemu mrsku stranu. Nije stvar u medijima, stvar je u egu Andreja Plenkovića koji postaje pretežak teret svima, ali i njemu.
(Фото EPA-EFE/ANTONIO BAT)
