Sinj je danas za političku Hrvatsku centar svijeta. Cijeli državni vrh je u Sinju, naravno, ne zbog Alke, ne zbog tradicije i viteštva, nego zbog odmjeravanja političkih snaga. Plenković iz Sinja vodi kampanju za HDZ-ovog predsjedničkog kandidata, izvjesnog Primorca „na lešo”. Milanović se trudi s istog mjesta najmasovnijeg nacionalnog okupljanja uoči Oluje, pokazati da mu je konkurencija nedorasla. Ukratko, i Alka je samo alat u njihovim rukama, baš kao što će dan poslije biti i Oluja u Kninu gdje će se „čitati” tko je pred zadnje ovogodišnje izbore s većim izgledima za pobjedu. Sve ostalo je dekor, pardon, folklor…
Slavodobitnik (Foto: HRT)
Plenković je iz Sinja komentirao izborne izglede HDZ-ovog predsjedničkog kandidata Dragana Primorca, koji je, nota bene, svojom kandidaturom podijelio HDZ i neke njegove veterane, poput Andrije Hebranga, nagnao da u poznim godinama donose radikalne odluke. Primjerice, da napuste HDZ.
-Mislim da će izbori pokazati da Hrvatska treba promjenu, da je Milanović prošlost, a Primorac budućnost – izjavio je pred početak ovogodišnje Sinjske alke šef HDZ-a- premijer Plenković. Problem je ako Plenković to doista misli, jer tada je jasno da je izgubio sve kriterije. Jer, ako je Dragan Primorac budućnost, onda budućnosti nemamo. To je samo još jedan egzemplar konvertitstva, bivši HDZ-ovac kojemu je Partija bila dobra samo kada je u njoj bio neki faktor, recimo ministar znanosti i obrazovanja, a kada to ( više ) nije bio, brzo je od nje „oprao ruke”. Otišao je iz HDZ-a zajedno sa svojim šefom Ivom Sanaderom, 2009. godine, kada se i prvi put kandidirao za šefa države, izravno konkurirajući kandidatu svoje dotadašnje stranke- HDZ-ovom Andriji Hebrangu. A kako ga je ovih dana u „svom obračunu s njima” potonji prokazao, kad nije ušao u drugi krug, pozvao je sve one koji su za njega glasali u prvom, da svoj glas dadu SDP-.ovom Ivi Josipoviću, ako treba i „crnom vragu”, samo ne HDZ-u i njihovom kandidatu. E, to mu Hebrang, za razliku od AP-a, nije oprostio.
Ok je što mu je oprostio, ali da u takvom tipu prepoznaje vjesnika promjena koje Hrvatskoj trebaju, da u njemu vidi budućnost, e to je, pak, previše. Ili mu je oslabio vid, ili zbilja navija za- Milanovića!
Dočim je Plenković i promislio na Primorca kao „osvježavajuću „ HDZ-ovu akviziciju za Pantovčak, najveći od svih stranačkih poltrona i ulizica, ministar Gordan Grlić Radman, dežurni Plenkovićev papagaj, odmah se svim svojim intelektualnim i političkim resursima upregnuo u antimilanovićevsku propagandu, više negoli u reklamiranje Primorca. Ovo prvo mu bolje ide. To je već dobro naučio, Primorac je nova lekcija koju tek savladava.
Milanovića je, standardno, prozvao da Hrvatsku sramoti po svijetu i stvara joj lošu reputacijsku sliku, u čemu mu je, pošteno govoreći, upravo Grlić Radman najjača konkurencija!
Naravno, na predsjednikovom prijemu uoči Oluje, priređenom za hrvatske generale i vojnike, Plenkovićevi ministri „po zadatku” nisu bili, kao što je to već običaj AP-ove sljedbe, ali, gle vraga, njihov glavni koalicijski partner, šef DP-a Ivan Penava, rado se pozivu Zorana Milanovića odazvao. Plenković hinjenom ležernošću govori kako mu to nije problem, a u sebi zapravo kipti od bijesa. Ali, zato ima Grlić Radmana…
-Netko tko ne poštuje Dan državnosti ne može očekivati da mu se odazivamo- objašnjava nedolazak Vlade na prijem predsjednika Republike AP. Kao da je do toga…
Od polaganja prisege, kada mu je Plenković „na neviđeno” obećao tvrdu kohabitaciju traje to otvoreno nepriznavanje Zorana Milanovića kao predsjednika države ( u čemu mu je Milanović kontinuirano asistirao ), a sve ostalo, od Milanovićeve ulične retorike i uvreda, pa do kršenja Ustava, samo je nakalemljeno na ono početno i nepromjenjivo u odnosu AP-a prema Milanoviću- prezir, nepoštovanje i nepriznavanje i osobe i funkcije sve dok je ta osoba personificira.
Na putu prema tom cilju potpunog nepriznavanja Milanovića, AP je doista izgubio sve kriterije, pa danas, slaveći Dragana Primorca kao „najbolje što HDZ može podupirati”, njegov dežurni papagaj Grlić Radman uvjerava javnost da je riječ o osobi koja će svojim ugledom „ učiniti sve da se vrati dostojanstvo i dignitet ( ? ) mjestu predsjednika”. A ako nam to Grlić Radman kaže, koji najbolje zna što je dignitet funkcije, zar možemo u to sumnjati?
S druge strane mu stoji kršitelj Ustava koji „ne priznaje ustavnopravni poredak, sramoti nas po svijetu, stvara nam lošu reputacijsku sliku”, veli AP-ov „ministar svih ministara”, koji već na prvi pogled kod mnogih izaziva osjećaj nelagode. Sigurno ne zbog svog ugleda u svijetu i sposobnosti u diplomaciji…
I sve to emitira se iz Sinja, na najvažniji dan tog grada u godini. Kakva Sinjska alka, kakvi alkari i pogodci u sridu. Kad gađaju političari, najčešće je to „ u ništa”!
