Nakon što je svojim opasnim izjavama o “polulegalnom” djelovanju N1 televizije u Hrvatskoj izazvao val reakcija, od oporbe do struke, Plenković je u četvrtak, nakon sjednice Vlade, cijeli slučaj pokušao bagatelizirati. Pa čak i biti duhovit, što već znamo kako izgleda…
Novinar stigmatizirane N1 televizije upitao je premijera što znači “onkraj zakona”, odnosno što bi to po njemu bilo “polulegalno”.
Po običaju, umjesto da odgovori na pitanje, Plenković je ponovo krenuo s diskvalifikacijama. Ulovili ste se te teme, rekao je, a ja sam kolegici tek usput to rekao i još sam, naglasio je, iskazao razumijevanje za kolegicu koja je bila glasnogovornica Restart koalicije. Za razliku od Milanovića koji je vašeg kolegu Hrstića proglasio političkim agitatorom, a ne novinarom, a vi ste se, dodao je ležerno, uzjogunili oko mog usputnog komentara.
-Vi ste medijska kuća koja je regulirana drugačije, vaš pravni status je drugačiji. Vaši kolege su krivo interpretirali, samo sam rekao da je vaš pravni status drugačiji. Možemo sad javnosti objašnjavati da je vaš koordinator programa bio direktor PR-a SDP-a, još jedna kolegica isto, da je jedan vaš kolega bio glasnogovornik jednog predsjednika Sabora iz SDP-a. Ja s tim nemam problem (?! ), za razliku od Milanovića ne mislim da su oni politički agitatori. U drugim redakcijama nema tolike gustoće novinara koji su u neko doba radili za neku političku opciju- nastavio je s drugom rundom diskvalificiranja medijske kuće koja mu nije po volji, a sve tobože “u dobroj vjeri”. Jer, nije on Milanović.
I ovaj najnoviji Plenkovićev komentar koji je trebao biti odgovor na konkretno pitanje, zapravo govori da njegova izjava o polulegalnom djelovanju N1 televizije nije nimalo usputna. I očigledno je nije slučajno istresao baš toj novinarki koju po drugi put pokušava diskreditirati, sada na osobnoj razini, odričući joj profesionalnost jer je bila glasnogovornica Restart koalicije. A zamislite, on je još iskazao razumijevanje prema njoj!? Kakvo razumijevanje? Zar je htio reći da je mogao biti i neugodniji nego što je bio? Jer je ona za njega politička protivnica, a ne profesionalna novinarka?
Za razliku od Hrstića kojeg je Zoran Milanović proglasio političkim agitatorom a Plenković ga odmah uzeo u zaštitu, čineći mu medvjeđu uslugu. Čudio se, kaže, da u tom slučaju nitko nije reagirao, pa u tome vidi dvostruke standarde. Činjenica je da su svi mediji zabilježili Milanovićevo obrušavanje na Hrstića, a ako taj ispad nije digao na noge ukupnu medijsku scenu o tome bi i sam mogao razmisliti zašto. Svakako ne zbog toga što bi bilo tko likovao nad tim ili šefu države takav način komuniciranja s novinarima odobravao.
Sad kad smo dobili “dodatno pojašnjenje” premijerovog verbalnog napada, potpuno je jasno da to nije bio nikakav usputni komentar kakvim ga je kvalificirala ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek, kojoj interes medija nije ni u peti. Njezin je zadatak bio “kontrola štete”, a ona ga je pretvorila u novu štetu, nasrćući i sama na medije. Ponovila je zapravo Plenkovićevu tezu o djelovanju N1 televizije,uvodeći u priču sintagmu “onkraj zakona”, da ne kaže “polulegalno”, ili čak nelegalno. U razgovoru za N1 ministrica je decidirano potvrdila da ta medijska kuća u Hrvatskoj djeluje potpuno legalno, da bi onda u sljedećem trenutku za njihov rad koristila izraz “onkraj zakona”. Pa onda što je, legalno ili “onkraj zakona”?
Plenkovič reakciju N1 smatra pretjeranom, a sve što je htio reći, tvrdi, jest da za razliku od drugih medijskih kuća N1 djeluje po europskom režimu, a ne po hrvatskom, ali ih nitko zbog toga nije spriječio u djelovanju, niti im, poput Milanovića zabranio dolazak na pressicu. Dobili su čak pola sata za pitanja više od drugih… Zar to što djeluju po europskom režimu u velikom “eufilu” Plenkoviću nije trebalo izazvati samo simpatije prema N1, s obzirom da naš premijer više vodi računa o europskim stajalištima i zakonima, nego o hrvatskim?
Sve što je post festum ovog opasnog verbalnog ispada Plenković ponudio kao objašnjenje, samo potvrđuje da do toga nije došlo nimalo slučajno ni usputno. Bila je to poruka ne samo N1 televiziji, koja već tri godine u Hrvatskoj čeka na koncesiju i ne dobiva je jer je za Plenkovićev ukus suviše kritična prema njegovom autokratskom modelu vladanja. Bila je to poruka svima koji nisu apologete režima, da kritičko mišljenje ima cijenu, i da će se plaćati slobodom novinarskog izražavanja.
U toj je funkciji i novi Kazneni zakon kojemu je cilj spriječiti “curenje informacija o predmetima u fazi istrage koja nije javna”, a koje postaje kažnjivo. Prijeti se zapravo zatvorom novinarskim izvorima, zasad formalno ne i novinarima, ali se njihov rad itekako ograničava. Tko će vam dati informacije iz istrage o nekom koruptivnom ili kriminalnom postupanju dužnosnika ili visokopozicioniranog stranačkog moćnika, ma koliko je to u javnom interesu, ako zbog toga može završiti iza brave?
Plenković će učiniti sve da HDZ-ovske afere više ne izlaze u javnost, bar dok ne prođu izbori. Pa ćemo tako dobiti paradoksalnu situaciju da u zatvor odlaze oni koji kriminal i korupciju razotkrivaju, a ne oni koji su u tome ogrezli . A kad mediji ne mogu do informacija, režim neće morati uložiti puno truda da sve afere, ili bar one koje izravno štete reputaciji AP-a, zataška. Pogotovo bude li za glavnog državnog odvjetnika izabran “njihov dečko”, sudac Ivan Turudić koji je već izjavio da bi i novinare zatvarao ukoliko bi prekršili tajnost istrage…
Sve je, dakle, spremno da HDZ traje vječno, milom ili silom, osim ukoliko mediji ne budu dobri ( pa sila neće biti potrebna ) kao što su u četvrtak bili kolege s N1 ( “danas ste mi jako dobri, a nekad smo dobivali sugestiju da bolje da naši ne idu kod vas jer ćete nas sve popapati…” ), kako im je neduhovito tepao premijer, poigravajući se s njima kao s dječicom u vrtiću, omalovažavajući pritom i njihov posao i njihov društveni značaj.
