Ministar obrane Mario Banožić u Vladi Andreja Plenkovića ipak nije dočekao kraj mandata. Nažalost, smijenjen je zbog prometne nesreće koju je skrivio, a u kojoj je poginuo 40-godišnji vozač, otac dvoje malodobne djece, ni kriv ni dužan. Žalosno je da je netko morao poginuti zbog Banožića da bi se Plenković odrekao tog nekompetentnog ministra skorojevića bez moralnog integriteta, znanja i poštovanja javnosti! Čak i nakon strašne nesreće, premijer i dalje nastoji zaštititi svoga bivšeg ministra, pa tako još uvijek javnost nema informaciju o tome kojom brzinom je Banožić vozio svoj skupocjeni jeep, a niti je li toksikološki nalaz pokazao tragove alkohola u ministrovoj krvi.
Zašto se te informacije taje od javnosti, zašto se ministar unutarnjih poslova, potpredsjednik Vlade Davor Božinović, ljuti kad ga novinari pitaju o tome?
Bilo je puno razloga i povoda zbog kojih je Mario Banožić trebao odletjeti iz Vlade kad je u nju već naglavce uletio s nikakvim referencama. Ali, nije. Plenković ga je branio sve dok u subotu, rano ujutro, vozeći se iz Vinkovaca u pravcu Županje, navodno u lov, nije skrivio prometnu nesreću u kojoj je jedna osoba poginula. Iako je i sam zadobio teške tjelesne ozljede, od kojih se oporavlja u KBC-u Osijek, ali život mu nije ugrožen, Plenković nije čekao ni trenutka da ga se riješi, misleći isključivo na sebe i Vladu i kako izbjeći štetne posljedice ovog tragičnog događaja uoči skorih izbora. A mogao je to učiniti kudikamo prije, u redovnim, a ne izvanrednim okolnostima, zbog njegove nesposobnosti, a ne zbog bahate jurnjave kroz gustu maglu ne vodeći računa o ostalim sudionicima u prometu.
Javnost i dalje ne zna ni kojom se brzinom vozio u trenutku nesreće, ni je li Banožić imao alkohola u krvi. Zanimljivo, jer nalaze ima i policija i državno odvjetništvo, ali o tome odbijaju govoriti i premijer Plenković i njegov ministar Božinović. Da nije riječ o HDZ-ovom ministru, sigurno ne bi tako “principijelno šutjeli”.
Policija je u nedjelju podnijela kaznenu prijavu protiv Banožića, i nalaz alkotesta je sigurno dio predmeta, ali rezultati nisu objavljeni, a oni koji imaju sve informacije o tome su policija i državno odvjetništvo i “kada oni odluče što i kada dijeliti s javnosti oni će to napraviti”, rekao je novinarima na pitanje o nalazima alkotestiranja Božinović, distancirajući se od slučaja, kao da on kao ministar o tome ništa ne zna.
– Državno odvjetništvo je “vlasnik informacija koje medije sada zanimaju- kazao je, gurajući fokus javnosti s policije, i Vlade, pogotovo.
Vlada bi sada najradije “oprala ruke” od Banožića, gurnula ga nekako u što brži zaborav, no, neće to biti ni brzo ni lako. Jer, prema Kaznenom zakonu, “sudionik u cestovnom prometu koji kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazove opasnost za život ili tijelo ljudi ili za imovinu velikih razmjera, pa zbog toga prouzroči smrt jedne ili više osoba kaznit će se kaznom zatvora od tri do 15 godina. A u slučaju da se radi o nehaju, kazna je od jedne do osam godina zatvora– kako je precizirala zamjenica županijskog državnog odvjetnika iz Vukovara Biljana Luburić. Još ćemo se mi naslušati priča o Banožiću, a izbori su pred vratima…
Što se Plenkovića tiče, taj je slučaj za njega gotovo apsolviran: do izbora novog ministra Banožićeve poslove obavljat će Zdravko Jakop kao državni tajnik u Ministarstvu, a Vlada će uskoro predložiti Saboru novog ministra obrane. I time se dossier Banožić, što se Plenkovića tiče, zatvara.
A što se bivšeg ministra tiče, nakon oporavka, čeka ga sudski proces, izgledna mu je zatvorska kazna, i nakon nje povratak u Vinkovce. Možda u anonimnost, možda među privatne poduzetnike, jer, pokazao je zavidan talent za multipliciranje imovine baveći se politikom. Možda stečenu imovinu uloži u kakav posao… Nikoga ne bi trebao čuditi ni njegov možebitni novi politički početak. Eventualno kandidiranje na lokalnim izborima. Možda za gradskog vijećnika, a kako je ludo ambiciozan i neopterećen moralnim dvojbama, vjerojatnije za gradonačelnika ili župana. I tako, jednog dana, eto ga opet u državnoj politici. U kojoj aktere ne muče etička pitanja. Uostalom, ne bi bio prvi koji se, nakon što je u prometu ubio nekog i odslužio kaznu, vraća u politiku ( nije li to slučaj Radimira Čačića ? ).
Puno gora varijanta bi bila njegovo okretanje tzv. akademskoj karijeri, kao doktora znanosti, ma što mi mislili o tome. Na Ekonomkom fakultetu u Osijeku pokrenuo je još ranije postupak za izbor u naslovnog izvanrednog profesora, jako mu je, kao ministru, bilo stalo do te titule, a sada bi mu posao profesora na Sveučilištu, mogao biti profesionalna, karijerna orijentacija. Jao Sveučilištu dobije li takvog profesora, a još bi više trebalo žaliti studente koje bi takav doktor znanosti podučavao.
U politici kakva se u Hrvatskoj već više od tri desetljeća kontinuirano perpetuira, svakako jedan Banožić može napraviti manje zlo nego kao aktivni član akademske zajednice. Stoga, slobodno neka se vrati u politiku, ako ima onih koji bi takvog političara birali, onda i ne zaslužuju bolje od Banožića…
(foto TRIS/G. Šimac)
