Samo dva dana nakon ostavke ravnateljice Kliničke bolnice Sv.Duh, Ane-Marije Šimundić, novi skandal trese ovu zagrebačku zdravstvenu ustanovu. Stranoj državljanki, koja je 11. srpnja završila na hitnom carskom rezu u Kliničkoj bolnici Sveti Duh u Zagrebu, liječnik je u trbuhu ostavio sterilnu kompresu unatoč upozorenju instrumentarke da jedan tupfer nedostaje, prenosi N1 pozivajući se na tekst i dokumentaciju Jutarnjeg lista. Zahvat je prošao bez problema, a dijete je rođeno zdravo. Liječnik je na operacijskom listu zabilježio i sljedeće: Instrumenti i tupferi na broju. Ipak, nisu bili, jedan je tupfer nedostajao i na to je liječnika upozorila instrumentarka ,uz pisanu opasku: Operater obaviješten i upozoren prije šivanja fascije.
Liječnik koji je obavio zahvat ignorirao je upozorenje, zašio pacijenticu i u njezinoj utrobi ostavio tupfer, što je moglo dovesti i do sepse. Treba zahvaliti instrumentarki koja je zaslužna što je pacijentici naknadno napravljen dodatni rendgen kako bi se otklonila i najmanja sumnja, a rendgen je pokazao da je instrumentarka bila u pravu, pa je pacijentica ponovo završila na operacijskom stolu, i tupfer izvađen. Sve je prošlo dobro, a moglo je doći i do tragedije…
Nije to ni prvi ni zadnji takav slučaj, ni liječnici nisu nepogrešivi kao i svi drugi ljudi ma kojim poslom se bavili, samo što o njihovom ovise životi ljudi. Ipak, tolika koncentracija “slučajeva” u jednoj hrvatskoj, i to kliničkoj, bolnici izaziva određenu sumnju. Ili se o incidentima u drugim bolnicama šuti, ili se KB Sv.Duh drži pod povećalom otkako je zagrebačka gradska vlast ( nehadezeovska i nebandićevska ) imenovala Anu-Mariju Šimundić za ravnateljicu, ili je to “bolnica strave”.
Mjesecima se kao na tekućoj traci nižu incidenti u ovoj bolnici, od slučajeva smrti na hitnom bolničkom prijemu, preko morbidnog i nehumanog postupanja s preminulima čija su tijela stajala na podu mrtvačnice, bez pijeteta i poštovanja prema umrlima i njihovim obiteljima, do najnovijeg incidenta sa stranom pacijenticom koja je srećom izbjegla sepsu zbog ostavljenog tupfera u utrobi. Je li sve to samo niz slučajnosti, ili…?
Ana Marija Šimundić je 17.srpnja podnijela neopozivu ostavku na dužnost ravnateljice KB Sv.Duh zbog, kako je u ostavci navela, brojnih anonimnih prijava dijela zaposlenika bolnice. Uz ostalo, bila je izložena, kako je napisala, čak i prijetnjama da će je “progutati podzemlje”.
–Umjesto argumenata i dijaloga, oni kojima su moje odluke ugrozile osobne, ideološke i političke interese, pokrenuli su nemilosrdnu, beskrupuloznu borbu protiv mene i mojih bliskih suradnika s ciljem da nas okarakteriziraju kao nestručne, korumpirane i nesposobne te da nas natjeraju da odemo. Bila je to prava hajka. Tu je hajku vodila jedna skupina djelatnika bolnice koja se kukavički skrivala pod krinkom anonimnih prijava i pamfleta i uživala snažnu i učinkovitu podršku u moćnim saveznicima izvan bolnice. Svojim su me djelovanjem od prvog dana mog mandata sustavno onemogućivali u realizaciji mog Programa na temelju kojeg sam imenovana- navodi u ostavci Šimundić i konstatira da je u uvjetima anonimnih prijava, inspekcija i medijskog pritiska bilo neizdrživo raditi i nemoguće funkcionirati. Anonimne prijave naziva lažnima i besmislenima, a spominje i prijetnje koje je dobivala.
–Poručivali su mi da neće stati sve dok ne odstupim te da se nakon što me smijene, nigdje više u Hrvatskoj neću moći zaposliti. Prijetili su mi da će me progutati podzemlje i javno objavljivali na društvenim mrežama što smjeraju, veseleći se tome kao da je to dječja igra, a ne poigravanje s ljudskim životima. Te sam prijetnje prijavila policiji i nadam se da će odgovorne sustići pravda- napisala je u ostavci Šimundić.
Uz ostalo, navela je i rezultate poslovanja bolnice i vlastita postignuća, od smanjenja duga do porasta prihoda, naglašavajući da su prepolovili iznos državnih sanacija u odnosu na bivšu upravu, te konstatirala da KB Sv. Duh ima problema ali ni manje ni više do drugih bolnica, samo s tom razlikom što Sv Duh svoje probleme rješava pod svjetlima reflektora i permanentnim medijskim pritiskom, a druge bolnice to čine iza zatvorenih vrata.
-Budući sam svjesna da će ovaj linč trajati dok god sam ja na poziciji ravnateljice, moj se odlazak nameće kao jedino ispravno i odgovorno rješenje.
Stoga odlazim ne zato što više nemam snage za borbu, nego zato što vidim da ova nemilosrdna hajka svakim danom nanosi sve veću štetu bolnici, njenim zaposlenicima i našim pacijentima. Ovo je za mene bila najteža borba u životu- skaže u ostavci Ana-Marija Šimundić.
Oporba je ostavku dočekala s neskrivenim zadovoljstvom, mada je drže zakašnjelom, jer je neki od njih traže uporno već tri mjeseca. A činjenicu da je Šimundić nedavno dobila Nagradu Grada Zagreba smatrali su skandaloznom ( Igor Peternel, Domovinski pokret ).
Zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević, čije je povjerenje ravnateljica uživala bez ostatka, na konferenciji za novinare ostavku je komentirao:
– Pritisci i kaznene prijave počele su nakon što je ženama omogućen pobačaj, tako da sam siguran da je dio pritisaka, anonimnih kaznenih prijava i prijetnji, koje je ona prijavila policiji, došlo od ljudi koji su vrlo dobro živjeli u starom sustavu, dok je bivši gradonačelnik bio na vlasti, i dok je bila bivša uprava bolnice- vjeruje Tomašević, izražavajući žaljenje zbog ostavke Šimundić. I kakvu to poruku šalje društvo u kojem, kaže Tomašević, na kraju mora otići ona koja je, kako ocjenjuje, unaprijedila kvalitetu zdravstvene usluge i poboljšala financijske rezultate bolnice.
– Da netko njezinog kalibra (…) pod prijetnjama i pritiskom više od 20 anonimnih kaznenih prijava, na kraju mora dati ostavku kako bi sačuvala zdravlje i radi odgovornosti prema bolnici (…). Pitam se zaista što to o nama govori kao o društvu- poručio je zagrebački gradonačelnik najavljujući ovih dana sjednicu Upravnog vijeća bolnice na kojoj će biti imenovan v.d. ravnatelja do raspisivanja javnog natječaja i izbora novog šefa bolnice.
