NISMO SAMI…
Danas u kolumni donosim aktualna razmišljanja mojih čitatelja ove kolumne o Zakonu o osobnoj asistenciji koji je tek stupio na snagu, a koji će, čini se već sad trebati mnoge preinake…
Ovako bi se mogla opisati tema ovog teksta, a to je Zakon o osobnoj asistenciji koji smo dugo čekali i dočekali: E sad pitam se prema onome što mnoge osobe s invaliditetom govore: zašto radna asistencija nije dio Zakona o osobnoj asistenciji kako će biti rješeno pitanje osobne asistencije za osobe s invaliditetom kojima je potrebna 24 sata dnevno.
Tu moram istaknuti da li će osobni asistenti biti prepoznati kao zanimanje u ovom zakonu, te da li će biti zaštićeni kroz kolektivno pregovaranje. To su samo neka od pitanja koja muče osobe s invaliditetom, te se nadam da će politika u budućnosti uvažiti ove primjedbe i da NISMO SAMI TE DA MOŽEMO BITI JEDNAKI U DRUŠTVU jer Zakon o osobnoj asistenciji treba pružiti upravo jednakost u društvu, a ne zadovoljiti formu…
GDJE SMO MI?
Nadalje prenosim molbu i iskustvo OSI u cijelosti te molim još jednom odgovorne da poduzmu potrebno i riješe navedene probleme što prije…
Ovaj tekst posvećujem udrugama osoba s invaliditetom. Što su to udruge osim organizacija civilnog društva u ovom slučaju udruge osoba s invaliditetom su prozor u svijet za osobe s invaliditetom kroz integraciju u društvo, dostupnost prava na zapošljavanje itd. Dakle udruge često puta rade posao sustava, i sada ću se osvrnuti na bit ovog teksta, a to je Udruga celebralne i dječje paralize i invalida rada Osijek.
Naime navedena udruga nema vodstvo već gotovo dvije godine i prema informacijama gotovo se nalazi pred gašenjem. E sad poštovani čitatelji, pogotovo osobe s invaliditetom, moram naglasiti da je žalosno da grad Osijek kao četvrti grad po veličini u RH nema dakle udrugu koja okuplja navedenu populaciju.
Zamislite kako je tim ljudima kada nemaju možda mogućnost usluge osobne asistencije i kako izgleda njihov korak u život? Teško. Stoga molim dosadašnje članice i članove navedene udruge da čim prije izaberu novo vodstvo, te molim Grad Osijek i Osječko-baranjsku županiju da im bude kvalitetna podrška, te da udruga Cerebralne i dječje paralize invalida rada nađe svoje mjesto pod suncem društva sustava i politike.