Ušli smo u još jednu godinu za koju, bez imalo dvojbe, mogu reći da će biti izgubljena, baš kao i sve dosadašnje godine. Demokracija je u Hrvatskoj osuđena na neuspjeh. Razlog je jednostavan: demokracija počiva na osobnoj odgovornosti, a u Hrvatskoj je na djelu neprestano kolektivno ludovanje. Naša fascinacija ratom, kao poseban izraz kolektivnog ludovanja koje prelazi u stanje transa, ne proizlazi iz svijesti o pobjedi u ratu – uostalom, ta pobjeda se zbila prije gotovo trideset godina i mnogima rođenima nakon rata ne znači ništa više od ispričane priče – nego iz grčevite borbe da se rat produži kako bismo bili bezlični. Rat nas čini bezličnima i beznačajnima.
Uniforme
Vojnici nose uniforme, one oduzimaju osobnost. Odjenuti uniformu znači biti poput ostalih, lišiti se egzistencijalne posebnosti, ona, također, kod nedemokratski formirane svijesti, označava moć. Nositi uniformu, znači biti povezan s primitivnom državom, odnosno biti moćan. Uniforme se nećemo riješiti sve dok se ne riješimo vazalskog mentaliteta. Mnogi ratovi i mnoge političke bitke u kojima sudjelujemo, započeli su naši povijesni, politički i egzistencijalni vlasnici, oni čije uniforme nosimo, oni koji nas, kao vazale, posjeduju. Demokracije nema bez ljudi koji posjeduju sami sebe i nitko ih ne može posjedovati. Takvi ljudi su slobodni i odgovorni, oni nude napredak. Demokracija oslobađa našu posebnost i naša posebnost oslobađa demokraciju.
Nedemokratski modeli traže da svi budemo isti, da nosimo stvarnu i mentalnu uniformu. Budući da s mentalitetima nije lako izaći na kraj, siguran sam da ova godina u Hrvatskoj ne može biti bolja od prethodnih – i dalje ćemo biti bezlični i istinskom životu nebitni, bit ćemo u uniformama i bit ćemo posjedovani. Ako tražimo razloge zbog kojih je HDZ najpopularnija stranka u ovakvoj, krajnje primitivnoj, nedostojanstvenoj i pseudodemokratskoj državi, on je očit: HDZ je instrument korupcije. Manje je bitno što je ova stranka osuđena zbog korupcije, puno je bitnije što je ona nastala i što opstaje isključivo kao instrument korupcije vazala. Ući u HDZ, znači htjeti doći do nečega do čega bez ovog instrumenta korupcije ne bi mogao doći. Sasvim je nebitno što je to nešto – posao, novac, stan, politički položaj, ugled, društvena moć… Tko na to pristane, tko to želi, postao je HDZ-ov posjed i odjenuo je vazalsku uniformu neslobode.
Demokracija
U našem političkom prostoru jako je malo onih koji shvaćaju što je demokracija – ona nije pristanak uz Plenkovića, zato što te Plenković posjeduje, ili uz Milanovića, zato što te on posjeduje ili ne želiš da te Plenković posjeduje. Ponavljam, demokracija nije ono što u Hrvatskoj već dugo jest – skup posjeda koji ima ljudski DNK. Mi nismo nadišli plemenski model zajednice – državu shvaćamo kao kolektivni posjed, a sebe same kao branitelje plemena i plemenskog posjeda. Naša fascinacija uniformama je toliko porazna, da se čovjek osjeća jadno kada o ovoj bezličnosti misli, a kamoli kada u takvoj plemenskoj zajednici živi. Nije slučajno što su nacionalizam i neiskrena religioznost postali glavni oslonci naše uniformirane pseudodemokracije, to je potpuno razumljivo – nacionalizam počiva na neprijateljstvu prema drugima na fizičkoj razini, a te druge treba uništiti, baš kao što neiskrena religioznost počiva na neprijateljstvu prema drugima na metafizičkoj razini, na kojoj se s neprijateljima treba i obračunati.
Zygmunt Bauman je pisao o retrotopiji, odnosno o obnavljanju plemenskog modela zajednice. E, to se nama događa preko trideset godina, a događat će se i u ovoj godini. I ova godina će biti godina u kojoj se borimo kako bismo bili nečiji posjed, godina ponosnog isticanja uniformi koje nas čine beznačajnima, godina nacionalizma koji nam je oduzeo bogatstvo dinamičnog nacionalnog identiteta te, razumije se, godina religijskog fundamentalizma koji konkretnog neprijatelja želi uništiti na metafizičkoj razini. Ova godina će, dakle, biti uzaludna, bezlična, jadna. Ništa drugo nismo ni zaslužili. A za one koji se pitaju što im nudim kao rješenje, odgovor je – ništa. Kada bih im ponudio rješenje, tada bi odjenuli još jednu uniformu. Nositi uniformu, znači nemati vlastitih rješenja nego se boriti za rješenja koja ti je dao netko drugi, a on te, upravo zato, i posjeduje.
Demokracije nema bez osobne odgovornosti i bez vlastitih rješenja. Plemenska zajednica traži da je netko okupi, pokrene, oživi i posjeduje. Mnoge naše tzv. političke strukture žele okupiti, pokrenuti, oživiti i posjedovati ovu plemensku zajednicu, ali, čemu jedan uhodani model života plemenske zajednice mijenjati nekim drugim? Ovo je temeljni razlog uspjeha HDZ-a: politički protivnici HDZ-a se ne bore protiv plemenske zajednice nego se bore za to da oni predvode plemensku zajednicu koju je HDZ devedesetih godina okupio, pokrenuo, oživio i pretvorio u stranački posjed!? HDZ, dakle, ne posjeduje samo plemensku zajednicu koju je okupio, on posjeduje i oporbu.
Marko Vučetić (foto: Tris/G. ŠImac )
