Je li ministar graditeljstva Ivan Paladina za Vladu već “pokojni”? Ako je suditi po izjavi šefa HDZ-a nakon sjednice proširenog Predsjedništva stranke održanog u ponedjeljak, jest. Plenković je, naime, kazao da obnova ostaje prioritet Vlade u ovoj godini, uz ubrzanje svih procesa, te da je dobio bianco potporu stranke za određene kadrovske promjene u narednim danima, vezane za sektor obnove nakon potresa. Paladina je još uvijek ministar, i to će biti bar još nekoliko dana, a taman toliko će trebati i da javnost sazna hoće li i kad otići još jedan iz plejade Plenkovićevih ministara koji se radom i rezultatima nisu proslavili. Ovaj bar, zasad, nije uhićen, a nije poznato ni da mu se sprema optužnica…
Duže vrijeme spekulira se o ostavci ( smjeni ) ministra Ivana Paladine, spominju se čak i imena njegovih potencijalnih nasljednika ( Josip Škorić ), a Plenković na te medijske spekulacije odgovara tvrdnjom kako je razgovarao s mnogim ljudima, ali novinari su, kaže, vidjeli samo neke. Kako bilo, sve upućuje na to da je Paladina na izlaznim vratima Plenkovićevog kabineta. Kad ( i ako ) ode, bit će 26-ti ministar koji je morao napustiti tim aktualnog premijera. Ali, kad jedan premijer u samo mandat i pol promijeni čak 26 prvih suradnika, onda definitivno više nije problem u ministrima nego u njihovom šefu koji ih je birao – predsjedniku Vlade.
Da Ivan Paladina nije pravi čovjek na pravom mjestu slutilo se već kod njegovog izbora za ministra. Doimao se poput klasičnog karijeriste zainteresiranog primarno za poziciju i privilegije, multipliciranje stečevina i ionako neshvatljivo prekrcane imovinske kartice, ali ne i za sam posao. U poslu nije napravio ništa. Doduše nije dugo ni potrajao, manje od godinu dana, ali kod njega nije bilo baš nikakvih naznaka da se obnovom potresom pogođenog područja uopće bavi više od njezinog pukog birokratskog problematiziranja. Ili nije znao ili se u poslu nije snašao, ali Ivan Paladina apsolutni je promašaj na mjestu ministra graditeljstva i obnove. Doduše, nije ni prvi ni zadnji koje je Plenković izabrao iz tko zna kojih razloga, tek da popuni rupu manje-više sličnim političkim profilom kojemu je dominantna karakteristika neučinkovitost. I potpuno odsustvo nelagode zbog grijeha nečinjenja i izostanka rezultata. Osim onih u osobnom bogaćenju…
Paladina se probudio iz jednogodišnje dužnosničke hibernaicje tek kada je premijer javno, bez pardona, ono za što je ministar graditeljstva izravno odgovoran nazvao “nestvarno sporom obnovom”. A tada je već bilo razvidno da ga se Plenković de facto već odrekao, da to odreknuće još samo treba finalizirati. Čim nađe odgovarajuću zamjenu ( vjerojatno ništa bolju od aktualnog ministra ).
Zašto je ministar Paladina vjerovao da u tom trenutku može još spasiti vlastitu kožu, što je čekao dotad s prijedlogom reorganizacije sustava obnove koji je, navodno, Plenkoviću stavio na stol još u studenome prošle godine, to je nepoznanica. Čin očajnika. Pogotovo ako je istina da je i prijedlog i Paladinu Plenković potpuno odignorirao. Nije li već to bio dovoljan razlog da najkasnije za tjedan dana od dostavljanja prijedloga centralizacije obnove koji je ostao bez premijerove reakcije, podnese neopozivu ostavku?
Međutim, Paladina je nastavio čekati, i tek kada je njegov šef bezobzirno počeo slati javne signale otvorenim dezavuiranjem svoga ministra ( pod kojim obnova ide nestvarno sporo! ), odlučio se obznaniti svoj “neshvaćeni prijedlog” koji bi, kako vjeruje, obnovu značajno ubrzao.
Paladina se s tim prijedlogom očito zaigrao, jer je, kako tvrde oni koji su dokument vidjeli, sugerirao centraliziranje svih procesa u sustavu obnove i to tako da se ili osnuje posebno ministarstvo ( ? ) ili pak zasebno tijelo koje bi se isključivo bavilo obnovom i kojemu bi on bio na čelu. Da je premijer prihvatio njegov prijedlog to bi značilo i da mu odobrava dodatno kadrovsko kapacitiranje tima kojemu bi se ponudile i 30-50 posto veće plaće. Plenković bi, možda, to i prihvatio, ali da se sva ostala tijela u sustavu obnove gase, od Fonda za obnovu, sa Snežanom Penović na čelu, preko Središnjeg ureda za obnovu kojim nevješto, birokratski i bešćutno kormilari HDZ-ov državni tajnik u Ministarstvu graditeljstva, Gordan Hanžek, pa do Stožera za obnovu kojeg predvodi Plenkovićev potpredsjednik Tomo Medved, e to je zasigurno za premijera bilo previše. Jer, takva reorganizacija izravno zadire u kadroviranje, a premijer nažalost taj segment vlasti ne ispušta iz ruku unatoč katastrofalnim rezultatima koje bilježi. On da se, na prijedlog irelevantnog Paladine odrekne nadzorne uloge u obnovi svoga potpredsjednika Tome Medveda? Ne dolazi u obzir!
I zato je najizgledniji odlazak Ivana Paladine iz Vlade i njegova zamjena s još jednim “HDZ-ovim kapitalcem” poput, recimo, Josipa Škorića ( koji trenutno vodi Hrvatske ceste i, navodno, ne želi preuzeti obnovu ) ili Mirjane Čagalj ( članica NO Hrvatskih cesta i savjetnica šefa HGK za graditeljstvo i promet ) ili nekim trećim, svejedno, a obnova će nastaviti hibernirati. Jer je ova država ustrojena na principu stranačkog zbrinjavanja ( uhljebljivanja ), a ne funkcionalnosti. Da bar HDZ ima dovoljno kompetentnih ljudi koje bi se isplatilo “zbrinuti”, problem bi bio svakako manji. A ovako, od jednog Plenkovićevog imenovanja suradnika do drugog, svjedočimo defileu promašaja, koji potpuno diskreditiraju premijera nasukanog na HDZ-ovu baštinu prepunu nekompetentnih poltrona, neznalica, karijerista i kojekakvog suspektnog polusvijeta. Nema tu pomoći…
