Druga obljetnica razornog potresa na Baniji, u Petrinji je obilježena prosvjedom ” zahvale za nečinjenje”, koji je organizirala inicijativa Petrinjsko proljeće. Okupilo se stotinjak aktivista oboružanih transparentima s kojih odgovornima za”nestvarno sporu obnovu”, a koji su na obljetnicu potresa ostali u Zagrebu, poručuju: “Želimo obnovu svih kuća i stanova, bez obzira koju boju naljepnice imali”.
“Hvala za prebacivanje odgovornosti”, “Podrška svim onim ljudima koji nisu u svo0jim kućama”, itd., još su neke od poruka koje su stajale na transparentima petrinjskih prosvjednika. A njihov stav je jasan: Grad je nestao prije dvije godine. Još uvijek nije tu ni u tragovima… I doista, Petrinja je dvije godine nakon potresa i dalje grad bez – grada, bez svog centra. Na sramotu Vlade, državnih tijela i institucija koje su dvije godine formalno bile angažirane na obnovi i njihovi zaposlenici za to primali plaće, iako se njihov učinak nigdje ne vidi.
Na Baniju su došli uglavnom novinari i snimatelji da bi riječju i slikom zabilježili postpotresnu sliku zamrznutu u vremenu. Ljudi su govorili o svojim iskustvima s državnom birokracijom, o solidarnosti brojnih donatora, o ministru Paladini koji je jednoj Petrinjki, kad je tražila od države dopuštenje za rušenje, obećao da će problem biti riješen za osam dana, ali se nakon toga više nikad nije javio. Pričali su o fušeraju kojeg su se nagledali i lažima kojih su se naslušali.
A dok su u Petrinji građani prosvjedovali, u Zagrebu je Vlada filozofirala o obnovi i svom pregnantnom doprinosu. Tomo Medved, potpredsjendik Vlade i šef Stožera za obnovu i dalje javnost uvjerava da “Banovina nije i neće biti zaboravljena, svaki tjedan sam ondje”, pohvalio se, bajajući o nekonstrukcijskoj obnovi, tj. obnovi objekata s manjim oštećenjima, koja je, zamislite molim vas, počela!? A osim toga, kazao je nakon dvije godine nečinjenja Medved, vlasnici se mogu angažirati u samoobnovi, naći sami izvođače, a država će im vratiti trošak…
Ponovio je da će u roku od šest mjeseci biti obrađeni svi zahtjevi za gradnju zamjenskih obiteljskih kuća, a do kraja iduće godine zahtjevi svih koji se trenutno nalaze u kontejnerima. To je zbilja postignuće!
A što se tiče ministra graditeljstva Ivana Paladine za njega je najvažnije bilo na Vladi reći da za sporu dinamiku obnove ne postoji ime i prezime koje je za to odgovorno. Zapravo, “puno je dionika i objektivnih okolnosti i svatko od nas ima odgovornost”, izjavio je Paladina pokušavajući kamuflirati vlastitu odgovornost tako što je utopio i opću.
Ostat će u svakom slučaju zabllježeno da se na Baniji na drugu obljenticu katastrofalnog potresa nije pojavio nitko iz državnog vrha, ni predsjednik Vlade, ni Sabora, a bogme ni države. Nisu došli zbog srama, kažu ljudi. Ali, ako rade, kao što tvrde, zašto se srame?
