Šest zamjenskih kuća izgrađeno je u dvije godine na Baniji! Šest, slovima i brojkom. A ministar graditeljstva i obnove Ivan Paladina čak i ne zna da li se u ijednu itko uselio. Nevjerojatno! S tim učinkom svoje Vlade u utorak se u Sisku i Petrinji suočio i premijer Plenković koji je radni dan proveo u manje-više protokolarnom posjetu Sisačko-moslavačkoj županiji. Odakle je ponovo obećao sve, i završetak obnove u dvije naredne godine i potpunu iskorištenost bespovratnih europskih sredstava solidarnosti, iako je na polovici toga roka jedva nešto učinjeno. Pogotovo u konstrukcijskoj obnovi. Ali, zato je premijer zadovoljan nekonstrukcijskom obnovom, a ima i dežurne apologete koji svuda idu s njim i njegov put posipaju zvjezdanom prašinom kako ne daj bože šef ne bi pomislio da je tkogod njime nezadovoljan…
Premijer je na Baniju stigao, kako reče, da bi vidio kako se odvijaju aktivnosti glede dinamike obnove, ukupna revitalizacija stanja pojedinih objekata, da bi ohrabrili sve aktere koji su uključeni u proces obnove, ” još više ubrzali dinamiku”…
– Posjetili smo gradilište višestambenih zgrada, vidjeli ste osam zgrada sa 128 stanova koje će biti gotove najvjerojatnije do ljeta – rekao je, napominjući da će se” tu useliti stradalnici od potresa”. A tko bi, zaboga, trebao?!
Po svom standardnom običaju, pobrojio je svaku kunu koju je država dala za Baniju, od hrane, naknada, plaćanja cijena energenata, subvencioniranja prijevoza, ukupno, pohvalit će se, milijardu i 870 milijuna kuna. I Vlada je, dakako, s tim zadovoljna, jer “stali smo 100 posto iza onih koji su ostali unesrećeni posljedicama potresa” – veli Plenković. A nakon te njegove izjave, doista se morate upitati kako bi to izgledalo da nisu stali 100 posto, da su, recimo, stali 50 posto iza tih nesretnika?!
U pogledu dinamike obnove, ima stvari, kaže, koje su pozitivne i dio ljudi živi normalno kao i prije potresa ( ? ) Ubrzano se radi i na konstrukcijskoj obnovi i na izgradnji ( čak 6 !!! ) zamjenskih kuća.
Sve je super, i sve je ok, poručuje premijer s Banije, država će napraviti ono što je obećala i što je njezina dužnost. A čini se, uzgred će, da će se i sredstva iz Fonda solidarnosti ikoristiti na vrijeme ( do lipnja 2024. ?)
S viđenim je, dakle, u prosjeku zadovoljan. Premijeru ne treba puno za zadovoljstvo, pogotovo s njegovim uspješnim pregaocima u obnovi. Koji su i u utorak s Banije najavili ( državni tajnik ) da će kompletna obnova biti završena za dvije godine ( ?! )
Zanimljivo, i ministar Ivan Paladina je “čuo za taj rok”.
-Četiri godine koje sam čuo, mislim da su realne, možda i nešto kraće od toga, to je neki realan rok. Dvije godine, po meni, nisu realan rok- izjavit će Paladina, ministar koji o krucijalnim stvarima u svom resoru “čuje”, a ne zna…Što radi? Obilazi Dalmaciju s ugovorima za energetsku obnovu zgrada, razgledava s premijerom i ostalima veteranski centar u Petrinji čiji bi korisnici, veterani iz cijele Hrvatske pristigli na rehabilitaciju, nastavi li se obnova na Baniji puzećom dinamikom, mogli biti jedini stanovnici ovog kraja. Ostali će pomrijeti u kontejnerima čekajući Plenković-Paladininu obnovu, ili će iseliti tamo gdje se još dade živjeti dostojno čovjeka.
Jer, ljudima je na Baniji već pun kufer vladinih lažnih obećanja i ping-ponga s državnim institucijama na čije ih adrese šalju iz ministarstva. Jedan je petrinjski branitelj sav svoj jad i žuč zbog vladinog nečinjenja i birokratskog zavlačenja u obnovi njegove kuće u protekle dvije godine, istresao na ministra Tomu Medveda. Loptaju se s njim od jedne institucije do druge, ništa se ne događa, nitko ga “ne doživljava”.
Kažu, zovite ovog, zovite onog, govorio je ljutiti branitelj, koji više ni sam ne zna što mu je činiti i je li lud ili mu se čini, ili priča kineski pa ga, kako reče, ne razumiju
.-Ljudi moji, pa nitko me dosad ništa nije pitao-jadao se nemoćno.
To je slika Banije, dvije godine nakon potresa. Da, ima i gradilišta, grade se višestambene zgrade, a za koga, to se ne zna. Ne zna, naravno, ni ministar. Ivan Paladina. Koji se doima kao da je jučer došao u Ministarstvo graditeljstva…
Plenković je dan na Baniji započeo s obilaskom kuće obitelji Marija Kezića koja je u izgradnji, i uskoro bi trebala biti završena. Kad se to konačno i dogodi, u kuću, njezinih 70 kvadrata stambenog prostora, će se useliti Marijeva četveročlana obitelj. Obnova je na kući započela u ožujku ove godine, pa se Kezići nadaju da će uskoro pod svoj čvrsti krov.
Mnogo je onih koji više nemaju nade. Naročito među onima koji žive u kontejnerima, i broje svoju treću zimu u limenim kutijama bez izolacije, sve bolesniji, sve beznadniji. Samo rijetki iz kontejnera još vjeruju da će se ikad više vratiti u svoj obnovljeni dom…
Susret s obitelji Kezić bio je samo prva točka u Plenkovićevom prekrcanom itineraru. Umjesto da mu kontejnerska naselja, gradilišta višestambenih i zamjenskih kuća budu jedini ili makar glavni dio programa posjete Sisačko-moslavačkoj županiji, premijer je obilazio sve i sva : u Petrinji Veteranski centar, pa vojarnu “Pukovnika Predraga Matanovića” gdje je održao radni sastanak s članovima Vlade , nakon toga je dijelio milijunske ugovore i sporazume resornih ministarstava s tijelima i ustanovama Sisačko-moslavačke županije, u vrijednosti od oko 90 milijuna kuna, i otišao u Sisak. Da bi obišao gradilište Regionalnog centra kompetentnosti sisačke Tehničke škole i sastao se sa biskupom Vladom Košićem s kojim je obišao i radove na obnovi Katedrale Uzvišenja sv. Križa u Sisku. Na kraju, sve začinio obilaskom gradilišta autoceste Zagreb- Sisak ( Selsko polje)
Premijer, svakako, ne spada među one koji misle da je manje nekad – više, pa prekomjernim protokolarnim aktivnostima pokušava kompenzirati neučinkovitost svoje vlade i iznad svega, svoju egzemplarnu neosjetljivost spram tragedije ljudi na Baniji.
Zašto nije obišao kontejnersko naselje, zašto nije u prvi plan svoga posjeta Sisačko-moslavačkoj županiji stavio ljude i njihove nesretne sudbine? Zar oni ne bi trebali biti njegov prioritet? A njih je, osim protokolarnog ranojutarnjeg posjeta obitelji Kezić, zapravo potpuno izbjegao… 
