Na tradicionalnom prijemu Predsjednika Republike za ratne zapovjednike, koji se organizira uoči Oluje na Kninskoj tvrđavi, neće biti nijednog ministra hrvatske Vlade. Radom su pozivnice odbili ministri čija ministarstva sudjeluju u organizaicji obilježavanja Oluje, Banožić, Medved i Božinović. Opravdali su se brojnim obvezama, a zapravo je očito da Vlada bojkotira šefa države…
Doduše, s ovim prijemom nema ni sloge ni sreće otkako je za predsjednika izabran Zoran Milanović. Jer i lani je na određeni način sabotiran Milanovićev prijem tako što pozivnice umirovljenim generalnima nisu stigle na vrijeme, pa su, kada je to razotkriveno, u posljednjem trenutku generali jurili u Knin, nakon što im je Ured predsjednika osigurao smještaj. Kao da se htjelo spriječiti dolazak umirovljenih generala na prijem i time šefu države dati do znanja da ga ratni zapovjednici Hrvatske vojske ne prihvaćaju. Danas se, kako izgleda, najbolje razumije s njima…
Upravo zbog tog lanjskog slučaja, Ured predsjednika je ove godine samostalno organizirao prijem, na koji su, međutim, unatoč pozivnicama, odbili doći čak i ministri čiji resori sudjeluju u organizaicji obilježavanja Oluje. Poziv da se pridruže šefu države na prijemu glatko su otklonili i ministar obrane Mario Banožić, i ministar branitelja Tomo Medved, a naposljetku i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović. Opravdali su se brojnim obvezama vezanim uz Oluju, a na predsjednikov prijem će poslati svoje izaslanike.
Inače, tradicionalno su prijem za ratne zapovjednike, na Kninskoj tvrđavi 4. kolovoza navečer, organizirali zajedno Ured predsjendika i MORH. Lani je tako na “Milanovićev prijem” stigao i ministar Banožić. Ove godine, kako izgleda, neće biti baš nitko iz Vlade. Odgovor je to Andreja Plenkovića na kontinuitet sukoba s Pantovčakom, odnosno Zoranom Milanovićem, pa je očigledno u Vladi zaključeno da je bolje predsjednika izbjegavati nego se s njim svađati, i to u takvim važnim obljetničkim prigodama za državu.
Nije problem samo u neistomišljeništvu, problem je prije svega u (ne)kulturi javnog komuniciranja predsjednika i premijera, odnosno pojedinih ministara, koja onemogućava čak i obećanu “tvrdu kohabitaciju”.
A nakon Milanovićevog izbora za predsjednika i inauguracije, pa i kratko nakon nje, činilo se da neće biti tako. Milanović je tada bio iznimno benevolentan u odnosu na Vladu i suradnju s premijerom, pa je čak u intervjuu za Novu TV, Plenkovićevu sintagmu o “tvrdoj kohabitaciji” koja im predstoji pokušao potpuno neutralizirati, otkloniti.
-Možete se nadati konstruktivnosti, a nemojte se nadati s moje strane destruktivnosti. Neću Vladi nabijati rogove, lako je s pozicije predsjednika biti pametan, znam kako to izgleda s druge strane, puno teže- govorio je na početku svoga mandata aktualni šef države.
Danas, dvije i pol godine poslije, nema ni “tvrde kohabitacije”, ostala je samo i isključivo – destrukcija.
Ilustracija: Milanović i Plenković
