Svakodnevno stižu nove, mahom negativne, reakcije na nacrt prijedloga Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. Platforma Možemo! i partneri iz Srđ je Grad održali su danas u Dubrovniku konferenciju za medije povodom nacrta prijedloga Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama koji je izazvao niz komentara u javnosti.
Sandra Benčić, Đuro Capor i Marko Giljača najavili su da će se zajedno s građanima, ali i u Saboru, županijskim skupštinama i gradskim vijećima diljem obale boriti za to da: NEMA ograničavanja pristupa javnom pomorskom dobru, NEMA ograđivanja i NEMA naplaćivanja ulaza na plaže, te ZA dostupnost javnog pomorskog dobra svima, ZA uvođenje reda u prostorne planove i na područjima koja su dana u koncesiju i ZA redovne i učinkovite kontrole pridržavanja obveza koje proizlaze iz ugovora o koncesijama.
Izjavili su da je svima već godinama jasno da je potrebno mijenjati zakon iz 2003. godine, ali da su nezadovoljni prijedlogom, kao i da vjeruju da će oštra kritika javnosti utjecati na izrađivače zakona da konačni prijedlog bude puno bolji i usmjereniji očuvanju javnog interesa građana i nesmetanog pristupa javnom pomorskom dobru.
Marko Giljača, županijski vijećnik iz Srđ je Grad, napomenuo je da je važnost kreiranja novih politika upravljanja obalnim područjem prepoznata od strane Srđ je Grad i Možemo! te da obje stranke već godinama aktivno sudjeluju u njihovom zagovaranju.
“Ove godine smo pokrenuli i niz tribina koje su pod nazivom ZA!Obalu održane u obalnim gradovima od Dubrovnika do Pule, a posljednja je bila prošlog tjedna na Korčuli. Zajednički nazivnik svega što smo u raspravama, iznesenim primjerima i kroz pitanja građana mogli čuti je ogroman pritisak investitora na obalni pojas i prvi red do mora, nered i nedostatak stvarne kontrole na koncesioniranim područjima te devastacija obale nasipavanjem plaža i gradnjom nelegalnih molova.“ – ustvrdio je.
Giljača je istaknuo kako je najbolji primjer nametanja projekata koji su nagrdili povijesni krajobraz i obalni pojas čudovišna Marina Frapa koju je Vlada RH nametnula Dubrovniku kroz Zakon o strateškim investicijama i trajno oduzela građanima vrijedni akvatorij Gruškog zaljeva.
„Primjeri sa Brača gdje je novosagrađani hotel, ironično nazvan Hotel View, zaklonio cijela Postira, pokušaj investitora da uz pomoć antireferendumske koalicije u Puli nametne projekt hotela na Lungomareu i otme građanima prostor za rekreaciju i kupanje i niz drugih. Niz posezanja za jednim od najvrjednijih resursa koji Hrvatska ima – morskom obalom. I to građani prepoznaju i sve glasnije iznose protivljenje takvim megaprojektima koji lokalnoj zajednici ne donose nikakvu dobit, već samo dodatno opterećuju ionako nedostatnu komunalnu infrastrukturu.” – napominje Giljača.
„Takav oblik turizma nam ne treba niti u njemu možemo biti konkurentni“, naglasila je.
Benčić je istaknula i da će biti protiv mogućnosti da se koncesije na pomorskom dobru daju na rok od 99 godina te dala prijedlog da se umjesto toga ostavi maksimalna koncesija na 50 godina, s mogućnošću produženja za dodatnih deset u slučaju da u 50 godina investicija nije amortizirana. Uz navedeno, Benčić je navela da u zakonu ima i dobrih rješenja poput utvrđivanja granica pomorskog dobra, no da će zajedno s građanima na tribinama diljem obale definirati alternativna rješenja za prijedlog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama.
Vijećnik u Gradskom vijeću Grada Dubrovnika, Đuro Capor, rekao je da se u gotovo isto vrijeme kada se ovaj prijedlog zakona našao u fokusu javnosti, na javnom savjetovanju našla i nova strategija razvoja turizma RH, ali da nijedan od ta dva dokumenta nije pravi odgovor na nagomilane probleme koje građani i lokalne zajednice svakodnevno susreću pri korištenju obale i pomorskog dobra.
„Sve zatečene loše prakse, kršenja koncesijskih odobrenja i betonizacija obale i ovim prijedlogom zakona će se nastaviti neometano odvijati“, rekao je.
Capor je naveo tri primjera iz kojih se to vidi. Prvi primjer je iz Istre koja se zbog suše našla u situaciji da se provode mjere štednje vode, međutim ne pomišlja se ni na trenutak preispitati opravdanost planiranja i postojanja 25 golf terena u prostornom planu Istarske županije. Drugi primjer je vezan za Dubrovačko-neretvansku županiju i planiranje 55.000 novih kreveta u Izdvojenim turističkim zonama.
„Problemu monokulture turizma pokušava se doskočiti s još više turističke izgradnje na dosad očuvanoj obali i to bez ikakve potrebe lokalnog stanovništva za zaposlenjem u tim turističkim zonama jer ionako smo iscrpili svu raspoloživu radnu snagu za postojeće turističke kapacitete ne samo u Hrvatskoj nego i u susjednim zemljama“, istaknuo je Capor.
Kao treći primjer naveo je Marinu Frapa, podvaljenu koruptivnim procesima u Gruški zaljev na način da je prethodno 400-500 stanovnika koji su imali vezove tu moralo otići i snalaziti se s vezovima kako umiju.