22. lipnja 1941. god. u šumi Brezovica osnovan je Prvi sisački partizanski odred. Ovim činom Hrvatska se svrstala uz antifašistički pokret. Obilježavanje Dana antifašističke borbe nije samo povijesni čin, to je, prije svega, moralni čin. Papa Ivan Pavao II., u svojoj predpontifikalnoj fazi, dok je filozofijski djelovao kao Karol Wojtyla, pisao je o značaju osobe. Osoba nije puko biće relacija, ona je biće moralnih relacija, a to znači da je odgovorna za ono što čini. Svaka osoba se u vlastitom činu razotkriva ili kao biće afirmacije vrijednosti ili kao biće negacije vrijednosti.
Obilježavanje etičkog dobra
Budući da čovjek ne živi u neposrednosti prirodnog svijeta, nego živi u povijesnom svijetu, a to je uvijek svijet kojega su drugi prije nas stvorili, mi smo odgovorni za to kako prosuđujemo povijesne događaje. Neovisno o tome što možda nismo živjeli za vrijeme Drugog svjetskog rata, dužni smo donijeti povijesni sud o tom ratu, a budući da je povijest ljudsko djelo, onda smo dužni donijeti i etički sud o onome što je bilo dobro i o onima koji su predstavljali dobro za vrijeme Drugog svjetskog rata. Antifašistički pokret i antifašisti su bili predstavnici dobra, to je moj povijesni, moralni i etički sud.
Obilježavanje Dana antifašističke borbe, ma kada on bio i ma kada se obilježavao, predstavlja obilježavanje etičkog dobra. Oni koji u našoj sadašnjosti obilježavaju ovaj Dan kao dan afirmiranja ljudskih vrijednosti, pripadaju povijesti i sadašnjosti afirmiranja ljudskih vrijednosti. Takvi znaju što je povijest i žive u povijesnoj stvarnosti. Oni koji imaju otpor prema ovom Danu također pripadaju povijesti, ali kao nemoralni uljezi ogorčeni što su u prošlosti postojali oni koji su afirmirali dobro. Nemoralni uljezi djeluju u masi, oni su, baš kao svaki čopor, u svakom trenutku spremni obrušiti se na sve što predstavlja vrijednost, osobito etičku vrijednost.
Politike tabuiziranja fašizma
Čopor je, u povijesnom smislu, duboko istraumatiziran pobjedom dobra. Obilježavanje Dana antifašističke borbe, isključivo zbog toga što je riječ o antifašizmu, traumatično djeluje i na hrvatski čopor. Čopor se bori za povijest praznine i svijet hladnoće. Jedino u praznom i hladnom svijetu moguće je ignorirati i odbacivati one koji su se borili protiv ubojica, pljačkaša i silovatelja.
U današnjoj Europi postoji značajan broj onih koji, kako je to primijetio Rob Riemen, tabuiziraju sam pojam ‘fašizam’. U današnjoj Europi, pa i u današnjoj Hrvatskoj, postoje politike tabuiziranja fašizma, a sve kako se politike koje zastupaju, primjerice, desni ekstremisti kojima Hrvatska obiluje, ne bi nazvale pravim imenom – to su politike nasilja nad drugima. Ti drugi mogu biti pripadnici nacionalnih manjina ili, primjerice, homoseksualci.
Demokracija ima snagu razračunati se s politikama tabuiziranog fašizma, ali nema snagu u potpunosti uništiti te politike. Oznaka fašizma je, da se poslužim naslovom jedne Riemenove knjige, to da se ‘vječito vraća’. Razlog tome je što čovjek nije po nužnosti dobro biće. On je dobar samo ukoliko to želi biti. Mnogi ne žele biti dobri. Takvi pripadaju čoporu koji čuva sjećanje na povijesno nasilje. Čopor veliča nasilje jer ga, naprosto, veseli smrt čovjeka. Od čopora ne treba očekivati da obilježi Dan antifašističke borbe. Pripadnici čopora će se i ove godine, ali i sve dok godina bude, povući u ogorčenost čopora koji tabuizira fašizam.
Sretan Dan antifašističke borbe svima koji shvaćaju da je to dan etičkog dobra!
Marko Vučetić (foto: Tris/G. ŠImac)
