Ukrajina i Moldavija, pa čak uvjetno i Gruzija, dobile su status kandidata za priključenje Europskoj uniji. Naravno, to je tek početak njihovog europskog puta, no Bosna i Hercegovina nije uspjela dobiti čak ni kandidacijski status. Sjeverna Makedonija i na nju vezana Albanija, također su ostale bez očekivanog datuma početka pregovora. Ukratko, tzv. zapadni Balkan i dalje je u europskoj čekaonici, a EU je nažalost pokazala da rado primjenjuje dvostruke kriterije prema potencijalnim članicama. Za neke je, što bi rekao predsjednik Milanović, happy hour, a za druge nema “jeftinije cuge” (kandidatskog statusa mimo uvjeta )…Epilog europskog summita smatra ciničnom, sadističkom Plenkovićevom izdajom! Hrvatskom političkom tragedijom…
Unatoč tome što se predstavnici BiH vraćaju iz Bruxellesa praznih ruku, premijer Plenković naglašeno forsira kako je na inicijativu Hrvatske ipak postignut dogovor i izražena spremnost EU da eventualno krajem godine, ukoliko BiH ispuni postavljene uvjete, i toj zemlji dade status kandidata za priključenje Uniji. No, što to zapravo znači?
BiH status kandidata za EU nije realan tako skoro ( možda nikad…) !
Cijeli niz obveza, od kojih u proteklom vremenu nijednu nije uspjela ispuniti, BiH bi morala u narednih nekoliko mjeseci odraditi da bi došla do kandidature, a istodobno, ne samo Ukrajina koja je u ratu, nego i Moldavija, a potencijalno i Gruzija, bezuvjetno dobivaju status kandidata. Nije li to ipak poraz hrvatske diplomacije, poraz premijera Plenkovića koji na recentnom europskom summitu nije čak ni našao potrebnim da hrvatski predstavnici, makar zajedno sa slovenskim, iniciraju zahtjev da se BiH odobri kandidacijski status za EU?
Naravno, Andrej Plenković sasvim protivno tomu ističe kako je postignut neočekivan uspjeh, jasno, prije svega zahvaljujući njegovom angažmanu, i da je sada sve na vodstvu BiH koje je dobilo “domaću zadaću” i ako žele status kandidata moraju je odraditi bez fige u džepu.
Nažalost, to da bi se BiH status do kraja godine mogao promijeniti naprosto nije realno. Prvo, zbog toga što je rok prekratak a obveze velike, a drugo, iako možda važnije, zato što lideri tri konstitutivna naroda u BiH, Dodik, Izetbegović i Čović podjednako iskreno nisu zainteresirani za europski put BiH. Jer, kako to ističu mnogi politički analitičari i dobri poznavatelji prilika u susjednoj daytonskoj državi, u budućoj europeiziranoj i uređenoj zemlji oni ne bi mogli biti to što danas tamo jesu i na čemu profitiraju, ne mareći za sudbinu i perspektive svoje države i svoga naroda.
A ignoriranje slovenske ( a ne hrvatske ! ) inicijative za BiH status kandidatkinje, bio je novi povod za razmjenu baražne vatre između hrvatskog predsjednika i premijera. Njihov otvoreni sukob i razmjena uvreda i na ovoj temi, nije ni od kakve pomoći BiH.
Zoran Milanović, još nedavno je prijetio vetom na ulazak Finske i Švedske u NATO savez ukoliko BiH ne dobije status EU kandidatkinje. S vremenom je, ususret donošenju odluke u Europskoj komisiji i Parlamentu, relativizirao svoj ultimatum očekujući da bi BiH ipak mogla dobiti potporu za svoj kandidatski status. Umjesto toga, Ukrajina, uz nju čak i Moldvija, dobivaju prekoredno, iz političkih a ne principijelnih razloga, ne zbog ispunjenih kriterija, dobijavu status kojemu se veći dio EU prije samo tri mjeseca odlučno protivio, a BiH praktički dobiva pažnju europskih lidera tek u utješnoj fusnoti!
Međunarodna zajednica je od BiH napravila otirač
-Neka Ukrajina dobije status, ali ona kao i Moldova ima ogromne sigurnosne probleme geopolitičke naravi, a EK odjednom piše preporuku. To je prilika da se jadnoj, rastresenoj BiH da status kandidata kao čin povjerenja, nade… Rade sve uz podršku dementora, to su oni koji srču energiju, to je međunarodna zajednica u BiH, od nje ne da rade dobru koloniju, nego otirač. Sad imamo priliku- govorio je Milanović prije europskog summita.
-Sad imamo priliku BiH dati palac gore. Dug postupak, trajat će to. I računaš, to je to. Sad ne moraš blokirati Finsku i Švedsku, nego ajmo dati BiH status kandidata. Tko može biti protiv toga? Hrvati u BiH bi bili najsretniji da je promijenjen izborni zakon. U BiH se sve utjeruje, sve se na silu proglašava. Visoki predstavnik radi što ga je volja bez pravne osnove. Status kandidata BiH svi pozdravljaju. Čovjek ne mora biti cinik da bi uspoređivao uvjete Ukrajini i Moldavi s onima BiH. BiH ima uvjet da mora promijeniti izborni zakon, a to se opstruira. Ajde da postave Ukrajini uvjet mirne reintegracije Krima. To je isto. Ali takav argument očekujem od cinika, od hrvatske politike, od premijera koji mjesecima izbjegava sastanak Vijeća za sigurnost i krši ustavne obaveze- prozivao je premijera šef države, napominjući kako je sramota da slovenski predsjednik piše pisma potpore BiH kandidaturi, a ne hrvatski premijer
-Čak i da smo sami, imamo se pravo kao Hrvatska postaviti. Može Ukrajina? Ruše se svi kriteriji. Ajmo dati BiH najviše što možemo dati u ovome trenutku. Tko su ti koji su protiv? Njemačka diplomacija? Neka kažu. Godinama rade protiv BiH. Nisam slučajno spominjao dementore iz “Harryja Pottera”. To su sisači energije. BiH je gora od kolonije jer se iz kolonije bar sistemski izvlačilo i ulagalo. To je zemlja koja je prepuštena sama sebi. I još moram slušati da imamo planove za komadanje BiH. Hrvatska je u ratu spasila BiH. Za nagradu čekali smo sto godina da uđemo u EU. Čije smo mi budale- revoltirano će Milanović izravno pitajući Plenkovića za koga radi.
Tko radi za koga?
Ako kažeš da je uvjet za kandidaturu BiH za članstvo u EU promjena izbornog zakona koji vlasti u BiH ne žele promijeniti. Slovenski predsjednik Pahor radi nešto što bi trebalo olakšati život hrvatskom premijeru. Uvjet za ulazak BiH u EU-u je promjena izbornog zakona, a oni koji drže ključeve u rukama, to ne žele. To je sadizam, ne mogu to drugačije nazvati. Međunarodna uprava je BiH dovela ispod ruba egzistencije- rekao je predsjedmik Repubike, dodajući da” kad je happy hour svi piju jeftinije, ne može samo jedan”, a sve ovo se radi “preko veze”. Ima smisla da se Ukrajini dade status kandidata, zaključit će, ali što je s BiH gdje živi i propada pola milijuna Hrvata- pita se Milanović koji je tek u svome predsjedničkom mandatu postao beskompromisni, vehementni zaštitnik interesa BiH Hrvata.
Premijer Plenković nakon bruxelleskog sastanka na vrhu država članica EU i zapadnog Balkana, za hrvatsku javnost je dao izjavu u kojoj je apostrofirao da Hrvatska podržava otvaranje pregovora s Albanijom i Sjevernom Makedonijom, “što se nas tiče, odmah”, a “više i ranije od svih drugih podržava status kandidata za BiH“.
-Budući da je to nama najzanimljivija tema, važno je da imamo na umu da je Hrvatska, odnosno ja osobno, pokrenula ovu temu još u ožujku. Hrvatska je više i ranije od bilo koje druge zemlje, vidim sad u zadnjih pet dana da su jako aktivni naši prijatelji iz Slovenije i Austrije, što je naravno jako dobro i simpatično, ali u biti cijelu tu tezu o statusu BiH svo vrijeme vodi Hrvatska. Vidim da je Milanović ujutro imao neku pressicu koja još jednom potvrđuje da je čovjek kompletno neupućen, izoliran, u ono što se zbiva i onda govori stvari koje nemaju veze sa supstancom niti s onim što mi ovdje cijelo vrijeme radimo. A naravno, borimo se puno više od njega, konstruktivnije, inteligentnije za ravnopravnost Hrvata u BiH, što ćemo činiti i dalje- izjavio je hrvatski premijer, odgovarajući Milanoviću protupitanjem za koga to radi on i ekipa oko njega.
.-Jasno je da on radi za nekoga tko nije hrvatski, on vjerojatno radi za neke, a ne samo on, vidio sam i Mesićeve izjave u Ivancu neki dan. Moramo se ozbiljno zapitati koja je to ekipa i za čije moskovske interese oni rade. To sad postaje sve skupa jasnije. Ja radim za Hrvatsku– uzvratio je Plenković, ocjenjujući Milanovićeve poteze i izjave štetnim, sramotnim za Hrvatsku i krajnje destruktivnim. Očito je da nema što raditi, zaključio je premijer, pa onda radi štetu, a sve to iz ljubomore i pakosti.
Kome mogu pomoći takvi samoživi pijetlovi koji kukuriječu samo radi sebe? Nisu na korist ni Hrvatskoj, kamoli nesretnoj BiH koja već tri desetljeća sve nepomirljivije fiksira svoje podjele? Jao onomu kome hrvatska treba pomoći! Ma što državni vrh govorio o tome…
European Commission President Ursula von der Leyen (L) and European Council President Charles Michel
