Stota je godišnjica rođenja Franje Tuđmana, prvog predsjednika neovisne Hrvatske, “oca domovine”, osnivača i utemeljitelja nove hrvatske države, kako mu tepaju jedni, ili čovjeka koji je generacijama Hrvata ostavio teško breme postkomunističkih tranzicijskih “krivih Drina”, kako misle drugi, stavljajući mu na dušu i HDZ i njegovu krimogenu strukturu, i privatizaciju i ekstremni nacionalizam i autoritarnu vladavinu unutar koje razvoj demokracije nije imao šanse. Kako bilo, čak ni baštinici Tuđmanovog nasljeđa oko obilježavanja njegove velike godišnjice nisu se uspjeli dogovoriti, ni u obitelji, ni izvan nje…
Josip Manolić, Stjepan Mesić i Franjo Tuđman 1991.
Tuđmanova povijesna ličnost obilježena je tako dvjema odvojenim proslavama- jednom u Tuđmanovom rodnom Velikom Trgovišću, gdje je došao vrh HDZ-a, predvođen Plenkovićem i njegovim lojalnim “partijskim drugovima”, i drugom, u Vukovaru, koja je bila koncentrirana oko tamošnjeg gradonačelnika Ivana Penave i njegovih kolega iz Domovinskog pokreta, a kojima se u Inicijativnom krugu, ali ne i na samoj proslavi, pridružio i Tuđmanov sin Stjepan. Središnja svečanost održana je navečer u dvorani Vatroslav Lisinski u Zagrebu.
Za 100. obljetnicu Tuđmanovog rođenja u Narodnom domu HAZU-a održan je znanstveni skup ” Uvijek i sve za Hrvatsku”. HDZ-ovo izaslanstvo je, predvođeno predsjednikom stranke i Vlade Andrejom Plenkovićem, uz grob svoga utemeljitelja i prvog predsjednika države položilo vijence i zapalilo svijeće, a obišli su i rodnu kuću Franje Tuđmana u Velikom Trgovišću.
U prigodnom slovu Plenković je za Franju Tuđmana kazao da je najveći hrvatski državnik u povijesti, koji je ostvario sve ciljeve koje je zacrtao u Hrvatskom saboru 30. svibnja 1990., nakon prvih demokratskih izbora.
-A na nama je- dodao je Plenković– da to poboljšamo u novim međunarodnim okolnostima, novim gospodarskim okolnostima i novim globalnim izazovima, sve ono što je u našoj generaciji da učinimo dobro za hrvatsko društvo i hrvatske građane.
Utemeljitelj, vizionar, pobjednik, vojskovođa, ustavotvorac, diplomat- sve je to za Plenkovića Tuđman. Osim što je, kako je kazao aktualni šef HDZ-a, mudro Hrvatsku vodio kroz ratne i poratne 90-te, povezao je domovinsku i iseljenu Hrvatsku, što Plenković smatra posebnom vrijednošću Tuđmanove politike.
Ivan Jarnjak, bivši glavni tajnik HDZ-a prisjetio se kako je s mjesta predsjednika krapinske općine došao na državne dužnosti, ali je i komentirao dupliranje proslava za 100-tu obljetnicu Tuđmanova rođenja.
-Ovdje je proslava, ovdje je rođen, tu se formirao i krenuo, sve drugo su pomoćne – izjavio je Jarnjak, inače i bivši ministar unutarnjih poslova.
O svom bivšem šefu, na Facebooku se oglasila i Vesna Škare Ožbolt koja je godinama bila Tuđmanova savjetnica za odnose s javnošću. U svojoj objavi Škare Ožbolt je napisala:
-Bila je kišna nedjelja početkom rujna 1991. godine kada sam došla na razgovor za posao, predsjedniku Republike Franji Tuđmanu. Ponudio mi je posao savjetnika za odnose s javnošću. Predsjedniče, ali ja nikada nisam radila taj posao. A što mislite da sam ja ikada prije bio Predsjednik?, odbrusio mi je. I tako je krenulo naša suradnja, do kraja 1999 godine.
Svaki dan s predsjednikom bio je neponovljiv. Moje radno vrijeme prvih godina rata pratilo je radno vrijeme Predsjednika od 0830 do 02 sata iza ponoći, radilo se i subotom i nedjeljom, bez godišnjih odmora. Rat, prognanici, borba za povratak okupiranih područja, za međunarodno priznanje, rat u BiH i izbjeglice, brojni razgovori i pregovori, konferencije, veliki politički sporazumi i mirovne misije, obnova zemlje, greške iz privatizacije i tranzicije, sve je to prošlo kroz Ured Predsjednika Republike.
U samo četiri godine uspio je zaustaviti rat i vratiti dio okupiranih područja, a Istočni dio Hrvatske 1998 godine vratiti mirnim putem. Obnoviti zemlju, vratiti Hrvatsku u međunarodno priznate granice. Tvrdoglav, uporan i samovoljan da ostvari ciljeve za svoj narod. Bio je sjajan državnik, izvrstan strateg, ali i antitalent za ekonomiju.
Svako pametno društvo na civiliziran način analizira svoju prošlost, kako bi shvatilo gdje je danas i kako bi se dalje razvijalo u budućnosti u pravom smjeru.
Možda najbolju ocjenu Franje Tuđmana dao je Henry Kissinger kada mu je napisao:
Gospodine predsjedniče, Vi ste zadužili svoj narod jer ste mu u povijesnim trenucima bili na čelu i omogućili stvaranje države. Ali kao i svi veliki ljudi, niti Vi nećete dočekati izraze zahvalnosti za to. Učinit će to tek dolazeće generacije. Ali vjerujte, učinit će. Vi ćete biti veliki čovjek hrvatske povijesti, ali ne za života, već kada ocjene budu donesene hladnom glavom- stoji u prigodnoj objavi Vesne Škare Ožbolt.
Velik broj građana Hrvatske ne dijeli mišljenje Tuđmanovih laudatora koji ga nekritički glorificiraju. Naprotiv, mnogi misle da je povijesno nasljeđe “tuđmanovog doba” nova teška hipoteka hrvatskoj državi i narodu, da je glavni krivac za povijesni revizionizam, za reafirmaciju ustaškog režima i NDH, koju je nazivao “povijesnom težnjom hrvatskog naroda…”, za kriminalnu privatizaciju i nacionalističku eskalaciju i nesnošljivost, naposljetku i za ratne zločine koje nije spriječio.
Kako vidimo, ni u HDZ-u nema jedinstva oko Tuđmana, što govore i dvije paralelne proslave 100-te godišnjice njegovog rođenja. Mnogi koji su nekad bili prvi Tuđmanovi suradnici, danas nisu ni na jednoj od ovih dviju proslava. Zanimljivo, čak dva bivša premijera iz Tuđmanove ere, Franju Gregurića i Zlatka Matešu, ulovila je kamera jednog našeg suradnika kako leženo ćaskaju uz kavu u jednom zagrebačkom kafiću. Na proslavu 100. obljetnice rođenja Franje Tuđmana nitko ih, očito, nije pozvao…
