Ministar zdravstva Vili Beroš, napokon se obratio javnosti o slučaju Mirele Čavajde, trudnice kojoj je dijagnosticiran agresivni tumor na mozgu bebe, s malim šansama da dijete preživi, a nikakvim za normalan život, ali su joj, unatoč tome, sve zagrebačke bolnice, u ime priziva savjesti, odbile obaviti prekid trudnoće. Nakon višednevne šutnje, ministar Beroš smogao je hrabrosti i očitovao se o slučaju, no, s obzirom da je u nekim tvrdnjama uhvaćen u laži, bilo bi bolje da je šutio i dalje. A najbolje, da podnese ostavku i ode s funkcije ministra…
Beroš se uglavnom “posipao pepelom”, patetično, tronuto tražio “prave riječi” za situaciju u kojoj se našla Mirela Čavajda, zna da komunikacija mora biti “primjerena, empatična i stručna”, ali kako je bilo u ovom slučaju i je li bilo propusta i kakvih, ministar ne zna !?
Beroš: Dijete treba pokušati liječiti… ( ? )
Radi se o četiri bolnice, od svih je zatražio očitovanje, i “vidjet ćemo postoje li elementi za inspekciju”, rekao je. Potvrdio je da je po zakonu moguć prekid trudnoće i nakon 10. tjedna trudnoće, ako za to postoje medicinske indikacije, odnosno ako je ugrožena majka ili dijete. “Kad takva patologija postoji, i u Hrvatskoj se može i mora provesti takav zahvat”, ustvrdio je. Međutim, u slučaju Mirele Čavajde, izjavio je ministar, “znamo da postoji tvorba u glavi, ali ne znamo o čemu se točno radi- je li u pitanju zloćudni ili dobroćudni tumor, možda krvarenje”.
Prije godinu dana imali su, naveo je, sličan slučaj u Rijeci i trudnica je upućena u Sloveniju, što je za Beroša neprihvatljivo, to doživljava i kao svoj poraz, ako žena mora u drugu državu da bi ostvarila svoje pravo, koje ima i u Hrvatskoj ( zar zbilja ima?! ). I zbog toga je za sve dvojbene slučajeve nadležna drugostupanjska komisija za čije je osnivanje ministar ovlastio KBC Zagreb gdje je trudnica već odbijena prvostupanjskim rješenjem…
Prvostupanjska komisija je ocijenila, kako je rekao, da je u slučaju Mirele Čavajde “moguće neurokirurško liječenje, ako porod prođe dobro”. Tumor svojim položajem i veličinom ne pritišće likvorske putove i nije doveo do razvoja hidrocefalusa, pa je stručni stav, kako se moglo čuti od ministra, da treba pokušati liječiti dijete, što mu je, kaže, rekla većina ginekologa koji misle da bi dijete preživjelo. A što je s majkom???
Osobno mu je, kazao je Beroš, laknulo kad je čuo da je trudnici pružena stručna psihološka pomoć u KB Sveti Duh, i da nije bilo tako neodgovornog postupanja. No, je li ministar govorio istinu?
Sekularna Hrvatska gora i od najzadrtije vjerske države!
Nije, naravno, samo je pokušao lažima spasiti svoj i obraz neodgovornih i neempatičnih kolega. U Hrvatskoj se, naime, čak 60 posto ginekologa poziva na priziv savjesti ( u Sloveniji, primjerice, ispod 10 poto! ), pa Čavajda ni u jendnoj zagrebačkoj bolnici nije mogla obaviti prekid trudnoće na koji je imala po zakonu pravo.
–Ako je točno- komentirao je ministar činjenice- da na Svetom Duhu nema liječnika bez priziva savjesti, to je loše, to je odgovornost ravnatelja- tvrdi. Jer ravnatelji bolnica imaju jasan naputak da, ako su svi u prizivu savjesti, moraju sklopiti ugovor s ginekologom iz druge ustanove, ali se taj liječnički zahvat mora osigurati. Ali, zašto to ministra ne zna, gdje je njegova odgvoornost za problem koji nije novi?
O sudbini trudnoće Mirele Čavajde odlučivat će, nakon što su je prvostupanjskim rješenjem odbile sve zagrebačke bolnice, drugostupanjsko etičko povjerenstvo, ali tek nakon što ona podnese zahtjev za prekid trudnoće zbog teških malformacija ploda, agresivnog tumora na mozgu bebe zbog kojega će ili umrijeti ili vegetirati kao biljka.
Prekid trudnoće u takvoj situaciji, pak, ginekolozi s prizivom savjesti, nazivaju fetocidom, odnosno prenatalnom ciljanom eutanazijom, pa je trudnica već odbijena prvostupanjskim rješenjem…
Činjenica je da se pacijentica Mirela Čavajda hospitalizirana od 19. travnja, da već treći tjedan prolazi kroz neviđenu torturu kao žrtva bešćutnih liječnika koji se nisu oduvijek prizivali na savijest i odbijali raditi prekid trudnoće, nego su se tome priklonili, valjda dokazujući svoju političku i svetonazorsku pravovjenrost, prije ne više od deset godina. Svojim odnosom prema pravu žene na izbor Hrvatska je danas, iako sekularna, gora od najzadrtije vjerske države.
Ministra demantira čak i ravnateljica KB-a Sveti Duh!
No, najgore od svega je da ministar, pred liecm javnosti- laže, kako ga je odmah nakon očitovanja prokazala odvjetnica nesretne trudnice, Vanja Jurić.
Na izjavu ministra kako su mu brojni ginekolozi s kojima je razgovarao kazali da bi dijete preživjelo, i da ga treba liječiti, odvjetnica Jurić ističe da u zakonu decidirano stoji da je prekid trudnoće dopušten ako se može očekivati da će dijete imati teške fizičke ili duševne mane, i ne radi se, napominje, o tome može li preživjeti ili ne. Osim toga, puka je laž da je Mirela Čavajda dobila psihološku pomoć na Svetom Duhu, kako je ministar ” s olakšanjem” ustvrdio, što je demantirano i iz Sv. Duha jer bolnica naprosto nema zaposlenog psihologa, pa trudnici nije tko imao pružiti stručnu psihološku pomoć!
A nije istina, veli Jurić, i da nema hidrocefalusa jer se on spominje u nalazima.
Zanimljivo je da su slovenski liječnici, za razliku od hrvatskih, pozivajući se na nalaz magnetske rezonance KB-a Sveti Duh, kako su objavili neki mediji, ocijenili da je tumor bebe smrtonosan, da dijete ne bi preživjelo, a opsan je i za život majke. Ravnateljica KB-a Sveti Duh, Ana-Marija Šimundić potvrđuje da i njihov nalaz ( KB-a Sveti Duh ) govori gotovo isto, da se radi o malignoj tvorbi i da su male šanse da dijete preživi, a što je utvrđeno radiološkim nalazom, kako je izjavila.
No, usprkos tome, prvostupanjska komisija donosi odluku u kojoj stoji da se radi o tumorskoj tvorbi, a ne o malignom tumoru. Otkud znaju? I sama ravnateljica kaže kako se to ne može znati dok se ne napravi patohistološka analiza….
Zašto ministar laže, ili relativizira problem? Da se opravda pred predsjednikom Vlade, da ostavi dojam brižnog, pedantnog ministra koji o svemu vodi računa, koji striktno poštuje zakon, čime se nada spasiti vlastitu ministarsku glavu. No, taj prizemni slučaj opravdavanja i skidanja svake odgovornosti sa sebe i kolega, zapravo ga je osramotio i kao liječnika i kao čovjeka, a definitivno potvrdio kao potpuno nekompetentnog i funkciji nedoraslog ministra.
