Izgleda kako je Mrtvo more na samrti. To popularno slano jezero između Jordana i Izraela, odnosno Zapadne obale koju su okupirali Izraelci, izgubilo je trećinu svoje površine od 1960. godine. Umire. Kako alarmantno javljaju ovih dana svjetske agencije, iako se radi o procesu koji je poznat od ranije, povlačenje vode za sobom ostavlja mjesečev pejzaž, zemlju bijelu od soli izbušenu kraterima.
U to smo se uvjerili i sami za nedavnog posjeta jordanskoj obali Mrtvog mora, a na čijim je obalama i obalnom stijenju posve vidljivo koliko brzo se razina slane vode povlačila odnosno opadala, kako su nam rekli tamnošnji žitelji, u svega par desetaka godina.
Sol… (foto TRIS/G. ŠIMAC)
Spomenute rupe i krateri koje užurbano niču na mrtvomorskim obalama mogu se, kako kažu znanstvenici, učas formirati i postići dubinu veću od od deset metara, te su se umnožile u posljednjih dvadeset godina.
Apokaliptički pejzaži
Apokaliptični pejzaži vidljivi su i na jordanskoj i na izraelskoj strani. Jordan, kao siromašnija država, tek je na dijelu obale Mrtvog mora izgradila nekolicinu tzv. resorata u kojima se lješkare i brčkaju imućniji turisti, dok je na izraelskoj strani takvih višestruko i puno više.
No čini se kako će ulaganja u taj vid turizma baziran na preslanoj vodi uskoro pokazati besmislenima: to pokazuje i primjer nekadašnjeg turističkog naselja Ein Gedi, a koje je danas grad duhova, izobličen kraterima u kojem su plantaže datulja napuštene i milijuni šekela (izraelske valute) uloženih u turizam otišli su u vjetar.
Tok rijeke Jordan nedaleko od mjesta Isusovog krštenja (foto J. Gracin)
Ittai Gavrieli, znanstvenik s Geološkog instituta u Izraelu kaže da se tisuće kratera formira sa svake strane Mrtvog mora, a oni su izravna su posljedica isušivanja jezera od 70-ih godina zbog devijacije rijeke Jordan i sve veće eksploatacije minerala.
Inače, površina Mrtvog mora, koje se prostire na sve manje od 600 četvornih kilometara, nalazi se na oko 450 metara ispod razine svjetskih mora – to je najveća svjetska depresija kojoj se može prići pješice. Njegova slanost je 33 posto, deset puta veća nego u Jadranskom moru, pa u njemu nije uputno boraviti predugo, te je obavezno naknadno tuširanje neslanom vodom.
Mrtvomorska obala (foto TRIS/G. ŠIMAC)
Jasno je kako je i za iščezavanje Mrtvog mora izravno kriv čovjek, te kako to nije pojava koja se događa ‘sama od sebe’. Naime, kako se može doznati od znanstvenika, ali i od žitelja jordanske mrtvomorske obale, a koji su svjedoci vremena, jedan od ključnih razloga je izraelska eksploatacija rijeke Jordan za potrebe njihove poljoprivrede.
Zbog nedovoljnog dotoka vode Mrtvo more se, logično je, ubrzano prazni, pojašnjavaju.
Krštenje usuho
-O tome vam svjedoči i ovaj prizor ovdje: tu je nekoć bio tok rijeke Jordan, no on se povukao radi crpljenja vode za potrebe izraelskih plantaža – pojasnio nam je djelatnik muzeja kod mjesta na kojem se prema predajama krstio Isus Krist, na jordanskoj obali današnje mutne i uzane i neugledne rijeke Jordan nadomak ušću u Mrtvo more.
Ironično, mjesto Isusuovog krštenja u Jordanu ostalo je bez vode zbog izraelske agrarne politike, pa Jordanci do tog mjesta vodu dovode crpkama, a kako bi tvorili omanju baricu koja nekako simbolizira nekadašnje vode i obalu rijeke Jordana, kako ne bi ispalo da se Isus krstio ‘na suho’.
Mjesto Isusovog krštenja u Jordanu, kod rijeke Jordan (foto J. Gracin)
No to nije spriječilo da bna izraelskoj strani Jordana nikne velebni turistički centar baziran na Isusevu krštenju, u kojem se kao na traci izmjenjuju grupe turista sa svih strana svijeta, pa se odjeveni u bijele halje ritualno umaču u smeđu vodu rijeke Jordan.
– Znate koji vam je najbrži put u raj – upitao je smiješeći se jordanski vodič na obali rijeke.
-Koji? – pitamo.
-Ako ovdje preplivate rijeku Jordan – odgovorio je uz smijeh, pokazujući na vojne bunkere s izraelske strane rijeke, a u čijem se gustišu stražare brojni vojnici naoružani snajperima, te lakim i teškim naoružanjem, spremni za paljbu bez upozorenja u slučaju nečijeg nelegalnog prelaska rijeke.
Danas Mrtvo more prima tek 10 posto vode u odnosu na prijašnje razdoblje jer Izrael, ali i Jordan, imaju povećane i sve veće potrebe za pitkom vodom i navodnjavanjem.
Putokaz (foto TRIS/G. ŠIMAC)
Isušivanju Mrtvog mora pridonosi, kažu, i zatopljenje, pa je primjerice u srpnju 2021. u Sodomi, doista neobičnom mjestu za koje se smatra da je poprište dramatičnih zbivanja iz biblijske priče o Sodomi, jugozapadno od Mrtvog mora, bilo izmjereno 49,9 stupnjeva Celzijevih.
Gidon Bromberg, izraelski direktor nevladine organizacije Ecopeace, objašnjava da su ti krateri “osveta prirode” čovjeku za “nedopustivo djelovanje”.
Kriv je čovjek
“Nećemo uspjeti vratiti Mrtvo more u prijašnje stanje, no želimo da se razina vode barem stabilizira”, kaže Bromberg.
Njegova organizacija okuplja jordanske, palestinske te izraelske znanstvenike i zagovara povećanje desalinizacije Sredozemnog mora kako bi se rasteretilo Galilejsko jezero i rijeka Jordan koja se ulijeva u Mrtvo more kako bi u tom slučaju donosila više vode.
Mrtvomorska sol (foto TRIS/G. ŠIMAC)
Ecopeace želi i da industrija podnese svoj dio odgovornosti plaćanjem većih poreza.
Jordansko ministarstvo za vodu smatra da rješenja treba tražiti na međunarodnoj razini koju treba više upoznati s problemom Mrtvog mora.
U lipnju je Jordan, jedna od država koja ima najveći manjak vode, odustala od gradnje kanala koji bi povezivao Crveno s Mrtvim morem, a trebao se izvesti u suradnji s Izraelom i Palestincima. Umjesto tog kanala jordanske vlasti odlučile su graditi tvornicu za desalinizaciju kako bi povećale opskrbu pitkom vodom.
No čak i da je kanal bio izgrađen, on sam ne bi mogao spasiti jezero, kaže Eran Halfi, hidrolog sa Znanstvenog instituta Arava.
Polagano nestajanje Mrtvog mora (foto J. Gracin)
“Mrtvom moru nedostaje milijarda metara prostornih vode na godinu, a kanal bi mogao dovesti 200 milijuna kubičnih metara”, objašnjava Halfi.
Znanstvenici smatraju da je povlačenje Mrtvog mora neizbježno i da će se krateri nastaviti širiti. No nakon toga jezero bi navodno moglo vratiti ravnotežu jer kako se njegova površina bude smanjivala, voda će postajati slanija i hlapljenje će usporiti.
No takvo što neki smatraju budalaštinom i lažnom nadom.
– Kriv je čovjek, i trebali bi se sramiti što smo dopustili da se ovo dogodi – jezgrovito zaključuje Alison Ron iz mrtvog turističkog resorta u Ein Gediju.
Ako ništa drugo, čovjek, tj. čovječanstvo je dalo prikladno ime Mrtvome moru, te je učinilo sve da ga ubije na mrtvo ime i opravda ime koje mu je nadjenulo.
Mrtva plaža na Mrtvom moru (foto TRIS/G. ŠIMAC)
***Ovaj tekst dio je projekta Ekoslov, koji se potiče sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
