( Loša ) kadrovska politika mogla bi zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića doći glave. Još se nije stišala drama oko smjene vodećih ljudi Holdinga ( Vuković i Samodol ), koje je osobno, izravno imenovao Tomašević, a već svjedočimo novoj drami s izborom direktora Dječje bolnice Srebrnjak, Darka Richtera. Doduše, ovog puta to nije Tomaševićeva, već odluka Upravnog vijeća Bolnice koje je između šestoro kandidata, kao najstručnijeg i najkompetentnijeg za taj posao ocijenila umirovljenog liječnik krajnje kontroverznih stavova.
Iako se Tomašević trudio distancirati od najnovijeg kadrovskog slučaja i ne komentirati ga, jer u njegovom izboru nije ni sudjelovao, zbog iznimnog interesa javnosti, ipak je stao pred novinare i kamere.
-Mi smo to pravno provjerili i nema suglasnosti koju treba dati Grad. Radi se o javnom natječaju, točno je propisano tko donosi odluku, Upravno vijeće je donijelo odluku, ona je finalna. Oni smatraju da je od svih kandidata Darko Richter bio najbolji izbor, iako se ne slažu s njegovim političkim stavovima. Ne slažem se niti ja. Oni su donijeli odluku prema stručnim kriterijima, vjeruju da je on najbolji kandidat- gotovo se branio od izbora Richtera gradonačelnik.
Uistinu, njegovi regresivni politički stavovi ne bi trebali biti relevantni za njegov menadžerski posao u bolnici Srebrnjak, ali, zar je nužno, uz sve, trebao biti i umirovljenik?
Tomaševiću je, čini se, najvažnije bilo potpuno “oprati” Grad od bilo kakve odgovornosti za eventualno još jedan promašeni izbor ključnog kadra u gradske tvrtke i ustanove. Decidirano je ustvrdio da Grad ne može ni na koji način osporiti izbor i promijeniti odluku Upravnog vijeća, kojem je, nota bene, na čelu Sanja Kolaček, koja je u kumskim odnosima s Richterom ( kuma je njegove kćeri ). Iako tvrdi da već odavno ne održavaju prijateljske i kumske odnose, niti je znala da će se Richter na natječaj javiti, a i kod glasanja se izuzela. No, i ta njezina, makar i bivša povezanost s Richterom, dodatni je uteg koji opterećuje ovaj izbor, već po sebi dovoljno kontroverzan.
Gradonačelnik ne odlučuje o tome, Upravno vijeće je donijelo odluku i ona je finalna, ponavljao je Tomašević, ne bježeći od činjenice da je tom UV-u poklonio svoje povjerenje i njihovu odluku prihvaća.
Podsjetio je da je platforma Možemo! u izbornoj kampanji najavila da neće biti kadroviranja po modelu političke podobnosti i sada i dokazuju da to nisu bile samo prazne riječi. Za Zagreb je, tvrdi, najvažnije Dječju bolnicu Srebrnjak stabilizirati.
Richter je, tvrde iz UV-a, bio najbolji kandidat, i za njega su glasali neovisno o njegovim političkim stavovima s kojima se ne slažu, ali to i nije bio predmet natječaja. Richter je, inače, umirovljeni pedijatar koji je radio na Srebrnjaku, ali i u KBC-u Zagreb, a za njega je glasalo četvero od šest članova UV-a.
Buru u javnosti Richterov je izbor izazvao ponajviše zbog njegovih izjava iz 2010. kada je u intervjuu Glasu koncila kazao da su on i njegova supruga protiv umjetne oplodnje jer ona na neki način “predstavlja silovanje u epruveti”. Pozivao se i na prirodne i Božje zakone, pa je, uz ostalo, izjavio i da su liječnici u potrazi za rješenjem pitanja neplodnosti bili dosta dobro upoznati s raznim načinima, od kojih se neki i ne protive, dok su drugi u manjoj ili većoj suprotnosti, s prirodnim i Božjim zakonima.
Kontroverzni novoizabrani ravnatelj bolnice na Srebrnjaku nije po volji ni SDP-u, kao koalicijskom partneru platforme Možemo!, jer su njegovi stavovi, kad je riječ o nasilju nad ženama i Istanbulskoj konvenciji, te medicinski potpomognutoj oplodnji, suprotni vrijednostima koje zastupa SDP, radi čega traže da se ova odluka preispita.
Još je eksplicitniji u svojim zahtjevima bivši ravnatelj bolnice Boro Nogalo koji negira i profesionalne rezultate umirovljenog liječnika, nasuprot vlastitih ( spasio je kaže Bolnicu koja je prije 20 godina bila u rasulu, a sada ima najveći projekt ), predjednicu Upravnog vijeća Srebrnjaka optužuje za sukob interesa i traži poništavanje natječaja.
Što god bilo, bude li Richter ravnatelj ili ne, stvari po zagrebačkog gradonačelnika ne mirišu na dobro. Prebrzo se gomilaju neugodni slučajevi promašenog kadroviranja, a to i kod najbenevolentnijih, najdobrohotnijih prema Tomaševiću i njegovoj ekipi, slabi povjerenje u njihovu sposobnost upravljanja tako teškom ostavštinom kao što je postbandićev Zagreb.
